- Sjećam se točno dana i sata kad sam prestala pušiti. Bio je Sveti Josip, 18. ožujka 2017., a kako u nas u Zlatnom potoku nije bilo butige, razmišljala sam hoću li u Gradu kupit‘ kutiju cigareta. Prošla sam pješice kraj Argentine i rekla sam sebi ‘ako ne uzmeš cigare u Pema na Pločama, to je to. Prestaješ.‘ Zadnji put sam zapalila tu večer u 11 manje kvarat, a zadnju praznu škatulu sačuvala sam za uspomenu. I upaljač. Plavi BIC još uvijek čuvam. I ponosna sam na mojih sedam godina bez nikotina. Od tada do danas samo sam jednom stvarno došla u napast da zapalim, bio je koncert Psihomodo popa u One Suiteu, svi oko mene puše, osjećam miris...a onda moje tri prijateljice, sve pušačice, kažu ‘nemoj, bila bi ti šteta‘. Drago mi je da sam poslušala njihov savjet – prepričava nam diplomirana socijalna radnica Ilijana Stojanović svoja iskustva s odvikavanjem od cigareta, simbolično na Međunarodni dan nepušenja 31. svibnja.
Suprotno očekivanjima, Ilijana nije prošla golglotu kao mnogi bivši ovisnici o duhanskom dimu. Apstinencijska kriza za nju je ostala nepoznat pojam.
- Takva sam ja, treba mi vremena za donijeti odluku, a kad odlučim, više nema natrag. Nakon 32 godina prestala sam pušiti, ali ne zbog nekih zdravstvenih tegoba, već najviše zato što mi je kao pušačici smetao smrad nikotina. Iz usta, na odjeći, u zraku, svuda, od njega mi je bila mučnina i to je bio znak za promjenu navika. Doktorica Marija Mašanović iz Zavoda za javno zdravstvo mi je rekla da ovakav slučaj još nije srela – govori nam Ilijana i otkriva male trikove koji su joj u početku odvikavanja bili od koristi:
- Za svaki mjesec koji bih izdržava bez cigarete sebe bih nagradila malim darom, najčešće komadom nakita, naušnicama, narukvicom, komadom srebra...I žvakala sam žvakaće ‘ko luđak‘, i to samo određenu vrstu. Mentos modre od 2017. do 2019. bile su mi obavezan ‘obrok‘. Njih sam zapravo jela, da sebe zavaram, navečer bih po preporuci popila magnezij i - uspjelo je. Iskreno, najviše sam se bojala debljanja, mnogi bivši pušači dobiju i po dvadeset kila, a ja sam pazila na prehranu, možda i previše. S prijateljicom Mirelom koja je prolazila istu fazu, šetala sam satima, verbalizirala iskustva, hrabrile smo se međusobno i to je bilo od velike pomoći – priznaje naša sugovornica koja i sedam godina nakon za nju presudnog blagdana sv. Josipa sebe naziva ‘privremenom nepušačicom‘:
- Ni nakon toliko godina ovisnosti neću reći ‘never‘, ali da se bolje osjećam, to sigurno. Sjećam se, prije bih se dizala u 5 ujutro zapalit uz kavu, pa na stresan posao i onda opet navečer zapalim. U kafiću mi i danas zavonja Marlboro, ali se onda sjetim svog uloženog truda i zaboravim da sam osjetila miris duhana – kaže nam Ilijana koja u prednosti nepušenja ubraja i kvalitetu tena koji joj se, kaže, značajno popravio otkako se ostavila dimne ‘napasti‘.
- Nitko ne želi imati ten k‘o osušeni pršut i biti neprirodno žut u licu – ističe i s ponosom dodaje kako je među rijetkima koja je pobijedila duhansku ovisnost snagom volje, bez nicoretta i drugih pomagala za zavaravanje svježih nepušača.
A kakva su iskustva Dubrovčana s ‘‘kolektivnim‘ odvikavanjem od cigareta, znaju li sugrađani da pomoć mogu potražiti u Školi nepušenja pri županijskom Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije? Martina Jerinić Njirić, profesorica pedagogije iz Ureda za mentalno zdravlje Zavoda iznosi zabrinjavajuće podatke o ‘pušačkoj slici‘:
- Što se tiče pušenja klasičnih ili e-cigareta ili novih grijanih duhanskih proizvoda, sve više ljudi to konzumira. A u svim tim proizvodima nalazi se nikotin, sredstvo od kojeg se najprije postaje ovisan. Poseabn je problem kod djece i mladih koji vrlo rano konzumiraju ove nove duhanske proizvode kod kojih se brzo stvara ovisnost, a teško je se riješiti. Ljudi pokušavaju to na razne načine, a mi u županijskom Zavodu za javno zdravstvo nudimo Školu nepušenja, program koji pomaže pušačima u pripremi za prestanak pušenja, da prestanu pušiti i, što je najvažnije, održe apstinenciju, da se više ne vrate nikotinu. Onima koji se prijave pružamo važne informacije i nova znanja, učimo ih o vještinama koje će im pomoći prvo da promijene stavove o pušenju i izgradili neke nove navike – ističe Jerinić Njirić. Dodaje kako je Škola besplatna i zamišljena kao rad u grupi, pa samim tim ima svojstvo da se polaznici međusobno hrabre i pomažu na putu prestanka pušenja.
- Koncipirana je u trajanju od četiri tjedna dvaput tjedno radionice, organiziramo je po prijavi ljudi koje žele prestati s pušenjem. Kad se prijavi dovoljno polaznika, krećemo s programom u Zavodu, na ulazu u zgradu, u dvorani koja je za to predviđena. Ljudi dobiju sve potrebne materijale, testove kroz koje sami vrednuju koji su tip pušača, dobiju dnevnik u kojemu bilježe broj popušenih cigareta, prate zapravo svoj put od pušenja do prestanka pušenja kroz redukciju cigareta. Primijetili smo da ljudi najviše žele na početku smanjiti broj cigareta koje dnevno popuše, a nama je cilj da kroz našu školu postanu apstinenti. Ako se 30 početnih cigareta reducira na deset, to je jako dobar rezultat za njihovo mentalno i fizičko zdravlje – kaže nam sugovornica, a na upit jesu li građani zainteresirani za ovaj vid edukacije dodaje:
- Htjeli bismo da je u Dubrovniku interes za Školu nepušenja puno bolji. Ljudi se nekako teško odlučuju na prestanak pušenja a po profilu u školi to su pretežno polaznici od 30 godina nadalje.
Najčešći motiv dolaska u školu je trenutak kad je nekome fizičko zdravlje narušeno, kad imaju neku bolest zbog koje liječnici specijalisti savjetuju prestanak pušenja. Zbog straha za zdravlje najčešće se odlučuju uključiti u školu. Često čujemo rečenicu ‘prestat ću pušiti od ponedjeljka‘, ‘prestat ću od nove godine, u korizmi...‘. Ljudi imaju ideju da mogu prestati, no budući da nikotin stvara tešku ovisnost, razumljivo je da im je to teško samima provesti. Neki mogu svojevoljno i s nekim čvrstim stavom prestati pušiti, međutim puno je više onih koji ne mogu, pa im je u toj priči naša škola od velike pomoći – naglašava pedagoginja.
- Polaznici kroz četiri tjedna doznaju sve važne informacije i o zdravstvenim rizicima od pušenja. U našoj školi su i vanjski gosti, nutricionistica, psihijatrica, specijalistica javnog zdravstva, različiti profili stručnjaka govore u svom dijelu sve što je od koristi polaznicima.
Obično reklamiramo kad želimo održati školu kroz medije i web stranicu Županijskog zavoda za javno zdravstvo. Planiramo krenuti nakon ljeta kad i inače počinju organizirani programi. Za grupni rad treba ispuniti neke kriterije – najavljuje Jerinić Njirić i otkriva kako je u programu akcenat na mladim ljudima koji tek kreću u svijet ovisnosti o nikotinu misleći da rade nešto što za njih nije štetno.
- Misle da, ako ne puše tradicionalne cigarete, ne unose u sebe puno štetnih tvari kao katran i svega što sadrži cigareta, ali s ovim novim grijanim duhanskih proizvodima unose u sebe čisti nikotin i tako stvaraju ovisnost. Želimo upozoriti i roditelje da prate djecu, jer ako dijete puši e-cigaretu roditelju je to teže primijetiti nego neugodan vonj cigareta.