Dr Niko Visković koji je u svojoj dugogodišnjoj liječničkoj često dovodio u pitanje posljedice cijepljenja, objašnjava da nije protivnik cijepljenja, nego načina na koji se ono provodi, bez sagledavanja sveobuhvatnih posljedica. Evo što nam je rekao:
Ja nikada nisam bio za potpunu i trajnu zabranu cijepljenja.
Jedino što sam uvijek tražio bilo je da se odgode prisilna cijepljenja djece od 15 do 36 mjeseci starosti. Tada su ona u kritičnom stadiju razvoja svijesti.
Slijedeće što tražim je to da se u OBRAZAC ZA PRIJAVE NUSPOJAVA unese rubrika naknadne prijave neuroloških i psihičkih posljedica cijepljenja.
Želim naglasiti da čisto cjepivo nije problem, problem su brojni aditivi koje se nepotrebno umeću u cjepiva.
Kada kupite bilo koji lijek dobijete upute odnosno knjigu savjeta kako koristiti i koje nuspojave možete očekivati zašto roditelji ne dobiju takve knjižice sa uputama nego vam zgrabe dijete bocnu i izvolite slijedeći a vi doma
RAZLOZI ZAŠTO SE CIJEPLJENJE MORA ODGODITI
Kao prvo želim iznijeti da sam posvetio nekoliko godina svog slobodnog vremena, svog života na proučavanju ljudske svijesti. Ovdje donosim svoje viđenje o pojmu svijest.
Razlog zašto se opirem preranom cijepljenju leži u posljedičnim promjenama svijesti odnosno u promjenama intelekta nastale kao posljedice cijepljenja. Ljudska djeca rađaju se bez izgrađene svijesti o sebi ili o svojoj okolini, oni su potpuno nesposobni za samostalni život što kod mnogih životinja nije slučaj, dok tek okoćene životinje bivaju potpuno svjesni sebe i okoline u kojoj su prisutne, one su male kopije svojih roditelja ljudska djeca nisu kopije svojih roditelja. Ljudi naprotiv nisu životinje mi se nismo razvili iz životinja. Ljudska djeca prolaze brojne promjene da se umno izgrade, životinska mladež ne treba promjene, to što se treba razviti u umu ljudske jedinke je nevjerojatno.
Znanost stoljećima proučava to što zovemo svijest ljudi i nije dokučila kako dijete prelazi iz uma životinje u veličanstven um zdrave ljudske osobe. ljudi za razliku od životinja kada odrastu postanu umni i može se reći da imaju neku posebnost neku dvojnu svijest. Pa zna se da su kompjutori sa dva procesora bolji kvalitetniji, brži od prvih jednostavnih modela, zašto isto ne bi bilo sa mozgovima ljudi i životinja koje ostaju na prvotnim misaonim procesorima.
Ta dvojnost misaonih procesora kojima iskazujemo svijest i svjesnost sebe i svoje okoline je ono što nas čini čarobnim bićima koja mogu reći „Mislim dakle jesam“. Proizlazi da je naše tijelo fizički oklop kroz koji um komunicira sa svojom okolinom. Koliko sam u pravu vidjeli smo u slučaju sada pokojnog znanstvenika Stephena Hawking-a čije je tijelo prestalo živjeti ali njegov um ostaje da lebdi negdje u svemiru. Njegovo tijelo bilo je ruina ali veličanstven mozak bio je svjetionik uma.
Njegov um bio je njegova svijest, svijest mu je bila daleko u njegovoj glavi ili po nekima svijest je izvan našeg tijela u nekoj drugoj dimenziji stvarnosti. Mozak Stephena Hawking-a bio je relej koji je prenosio misli, emocije, znanstvene spoznaje, imaginaciju iz svemira u mozak dotične osobe kroz koju misli prođu u ovaj fizički svijet ili iz ovog našeg stvarnog svijeta misli i emocije odu u našu dvojnu svijest koja se nalazi izvan dimenzija ovoga svemira.
Um pokojnog za jednu se može reći da je ili u mikro-tubulama unutar nekih neurona ili je u nekom drugom svemiru odnosno u paralelnom svijetu imaginacije.
O tome gdje je centar, naša matica svijest znanstvenicima nije poznato, ali za mnoge ta matica svijesti nije ne može biti u nama. Mjerenja pokazuju da nedostaje prostor i nedostaje temporalnog vremena za procese koji se odvijaju u mislećem mozgu. Neki to probaju riješit minimalizacijom i smanjivanjem ekrana svijesti na razinu mikro tubula u stjenci neurona. To za sada nije objašnjivo pa se treba nastaviti proučavanje.
Ono što je ovdje bitno je to da se mikro tubuli mogu blokirati i moguće je da se remeti prolaz elektro magnetskih valova odnosno čestica kroz iste. Ovdje se radi o nano prolazima kroz koje prolaze fotoni u sekvencama val čestica što daje informaciju. Za neuro znanstvenike sve je to ovdje u ovom fizičkom svijetu dok za mene prelaz se odvija u mozgu ali događa se slijedeće fotoni prolaze kao valovi ili kao čestice ali sa jedne strane su virtuali a sa druge stvarni neuroni.
Ovo ne mijenja ništa, mi primamo informacije iz virtualne stvarnosti gdje je naš matični server sa svim onim što zovemo svijest.
Svijest po mome je dvojna ona se iskazuje kroz svoju fizičku stvarnost ali je spojena preko virtualnih neurona sa našom metafizičkim dvojnikom. Da mi ovdje jesmo fizička bića ali smo neuronskom pupkovinom odnosno wifi-om vezani za svoga duhovnog dvojnika.
Prekid komunikacija između dva bića, nas sačinjenih od materije i nas u virtualnom obličju je pogubno jer sprečava nas fizičke ljuske, fizička tjelesa da iskazuju mudrosti, duboke misli, maštu i emocije koje naš virtualni server posjeduje. Dijete autist ima savršeno fizičko tijelo ali nema direktnu komunikaciju sa svojim emocijama, maštom, znanjem jer sve to se nalazi duboko u onom što zovemo podsvijest.
Autist ima savršen um, njegov intelekt je ogroman ali su mu prekinuti odnosno premješteni neuroni prenošenja informacija i on doslovno luduje probajući uspostaviti kontakt sa svojom okolinom. Lijekovi sa kojim ga se kljuka ne pomažu dovoljno komunikacijske su kanale oštetile brojne nano kemikalije u cjepivima. Kemikalije koje nemaju niti pravo niti potrebu biti u cjepivima.
Mi moramo shvatiti i prihvatiti to da mnogi ljudi posjeduju ono nešto neku umjetničku dušu odnosno mogu sagledati svijet u svom svekolikom biću zdrave, umne i produktivne osobe, oni su ti koji su stvarno inteligentni, svi ti koji su umjetničke duše ili su duhovno zabavni, svi imaju zdrave prolaze između virtualne i fizičke stvarnosti, između dvije svijesti.
Jednu svjesnost možemo zamisliti kao da je metafizička (negdje u mašti) a druga svijest je fizička dakle prisutna ovdje. Sve to je nešto kao ekran smartphone-a, kada upalimo mobitel mi gledamo događanja na ekranu koji je osjetljiv na dodir, vidimo da događaje koje promatramo su iznutra, oni su do phone-a došle sa nekog servera.
Da gledamo što nam se sviđa mi prstom dodirujemo ekran. Zamisli mozak, zamisli ekran, zamisli da umjesto prsta postoji neki neuron koji kao da se pomiče po ekranu, to; ekran sa prstom odnosno u mozgu jedan neuron sa nekim drugim fantomskim neuronom (unutar smartphone-a) koji prima signale iz virtualne (metafizičke) stvarnosti i prenosi ih nama u naš mozak ako smo zdrave a ne prenosi ako i kada nismo zdrave osobe.
Intoksikacija odnosno doping ima utjecaj na te naše virtualne neurone droga uništava sve pa i te odabrane neurone podraži ih jednom zadnji put i poslije toga taj neuron propada a mi to vidimo kao fizičku promjenu na mozgu kronično drogiranih osoba.
Bez prsta smartphone ne radi pravilno a ako nema spoja phone-a sa serverom također nema tražene poruke ili slike. Slično je sa našim umom ako se prekine komunikacija svijest je prisutna unutar tog bića ali se zbog prekida ta osoba ne može izražavati. To je bit autizma, prekid komunikacije probaj masnim prstom pokretati smartphone ne ide jer nema kontakta to se događa u mozgu kada se u neurone ubace neželjene nano čestice.
To su nevjerojatno sitne kemijske supstancije koje privremeno ili trajno blokiraju mikro-tubule a to je vanjski odnosno fizički dio centra za svijest. Ekran na mobitelu donosi viđeno odnosno predstavlja našu unutarnju svijest, zamislimo da i u naš misaoni ekran svijesti dolaze misli, memorije, snovi i imaginacije preko nekog servera iz nekog paralelnog svemira.
Dakle između ta dva sloja svijesti (od kojih jedan sloj je nevidljiv dakle on je metafizički a drugi je prisutan dakle on je fizičke prirode). Može se reći da se svijest nalazi negdje između fantomskih i stvarnih neurona. Ovdje možemo taj pojam o dva sloja svijesti zamisliti kao zrcalo ili ekran gdje sve iza je metafizičko (ne stvarno) a ispred je fizičko (odnosno stvarno) kao da stavimo prst na ekran smartphone-a prst je fizička a sve unutar smartphone-a je (u mozgu) metafizična pojava.
Mozak životinja posjeduje primitivnu svijest u takvom mozgu nema ekrana svijesti, nema smartphone-a oni su potpuno tu u fizičkom svijetu, oni posjeduju najprimitivnije ekrane svijesti. Ljudski mozak naprotiv ima brojne sposobnosti uma koje se prekompleksne da budu samo u ovom fizičkom svijetu. Jednostavni ljudi niže inteligencije žive tu u fizičkom svijetu oni nemaju produhovljenost ali mogu uspješno živjeti i djelovati bez da koriste svoju virtualnu stranu svoje svijesti.
Mi moramo prihvatiti to da se duhovitost mašta genijalnost, umjetnička izvanrednost, nalazi tamo negdje u našem metafizičkom svemiru. Pametni dakle imaju a uporni i ne inventivni nemaju veći dio svog uma u tom drugom zamišljenom svemiru, to je dakle razlika između umjetničke duše i manje inteligentnog ali društveno upornom i uspješnom pojedinca.
Ti sve što požele svojim upornim zalaganjem uspiju oni to postignu bez obzira na njihov niži intelekt. Sposobni se trude više jer znaju da ne znaju, oni koriste upornost, veze pa ako zatreba i silu da uspiju, oni ne moraju biti inventivni kad svu inventivnost mogu platiti, to njima nije potrebno ono nemaju to što neki zovu duša ali zar svijet postoji da se uživa duhom ili pomoću veza i vezica?
Sve dok se ne formira fizička svijesti i sve dok se svjesnost o samom sebi barem djelomično ne spoji sa mislima, imaginacijom i snovima djetetov je um ugrožen, cjepivo mu može izazvati trajne ili privremene smetnje mišljenja, maštanja, snoviđenja i ukratko sve kolikoga intelekta.
Objašnjavati nekome kako ljudski mozak radi (nekome tko nikada nije pročitao niti jedan članak o svijesti, ili o tome kako se formira imaginacija) nemoguća je misija jer to je kompleksne i nedovoljno proučena tema. Jedini koji obrađuju i proučavaju mozak su znanstvenici Zagrebačkom Instituta za Mozak na Šalati.
Znanstvenici koji traže i proučavaju ljudsku svijest su tijekom naukovanje prvo trebali čitali radove velikana te znanosti počevši od prvog znanstvenika o ljudskoj svijesti bio je vanredni znanstvenik 18 stoljeća Immanuel Kant, on je svijest odnosno svjesnost odvojio od tijela postavivši istu u neki metafizički svijet. Svi znanstvenici, koji proučavaju i žele da se upoznaju sa idejom zvana svijest, trebaju u to proučavanje unijeti svekoliko svoje tijelo, dušu i um da bi saznaju nešto o tome gdje je kada se formira dječja svijest.
Jedino su oni ti koji smiju izjaviti da cjepivo nema psihičkih utjecaja na mozak i na razvoj dječje svijesti, dok su svi ostali stručnjaci laici kao što su cijenjene kolege epidemiolozi, imunolozi infektolozi, pedijatri ili razni Grumfovi (Grofovi) koji sole narodu pamet u "stručnim" komentarima novinskih članaka, da svi oni su nestručni i ne smiju davati izjave o ne škodljivosti cjepiva na psihu djeteta. Oni svi čine krivično djelo obmanjivanja javnosti i davanja lažne izjave, svi oni na te izjave NEMAJU PRAVO njih treba strukovno goniti i njima pored drugih kazni treba oduzeti licence.
Onaj koji tvrdio da je cijepljenje bezopasno treba biti proglašen za kriminalca jer sebi dopušta da iznositi svoje ne znanstvene stavove o utjecaju nano elemenata na neurološke sinapse i sveze fizičkih neurona sa kvantnim holografskim neuronima.
O tim sam temama privatno na dugo i široko razglabao sa nekoliko imunologa, pedijatara, svi su blenuli i priznali da o toj temi ne znaju ama baš ništa. Za njih znanje o tome što je svijest je naučna fantastika.
To, da neki tvrde da sve znaju i da su čak osobno cijepili svoju djecu i da nije bilo psihičkih nuspojava nije pametna tvrdnja jer iste dolaze kasnije možda puno kasnije; čekajmo dvadesetak godina pa kada njihova djeca budu u intelektualnom zastoju neka se oglase; biti će im kasno ali stara poslovica kaže "sam pao sam se udario". Meni je žao svih vremenski krivo cijepljenih pa i njihove djece kojoj možda bude intelektualno pad privremen i bezopasan ili možda oni budu imali probleme i budu trebali da im se višestruko ponavlja to da dva više dva su četiri a da oni ti ne mogu zapamtiti, oni moraju ponavlja opet i opet jer slabo pamte.
Ja sam star, prestar sam, previše toga sam vidio poznao i previše toga znam , previše se toga sjećam, takvih sam slučaja dosada vidio bezbroj puta. Da, reći će "glupa djeca od glupih roditelja", ja se ne slažem glupa djeca su postala glupa kada su ih cijepili. Oni se nisu umno razvila u skladu sa genima već su morali pohađati brojne lekcija koje će njihovi roditelji morati platiti.
A što bi trebali napraviti, koga i kako kazniti, dali onog tko povezuje moguće psihičke neurološke bolest i umne mane sa cjepivom ili onog tko ne želi to istražiti. Zar nisu pravi krivci baš ti "eminentni" imunolozi i epidemiolozi koje su uvodili nova cjepiva na barem 40 000 djece u Hrvatskoj, a da se nisu dopustilo da se primjene studije o sigurnosti tih cjepiva.
Ovdje moram iznijeti to da postoji formular u koji se unose sve zapažene nuspojava cijepljenja ali u istom nema rubrike za odgođene posljedice cijepljenja, nema mogućnosti da se odgođene, kasne promjene prijave zato što se po nadobudnim zdravstvenim radnicima posljedice cijepljenja moraju nastati i moraju se pojaviti samo do sedam dana po cijepljenju.
Također je postala praksa da se reakcija na cjepiva umanje ili da se čak zataje, nikada se nije pratilo stanje i sigurnost istih? Dali se treba trajno oduzeti licencu tim liječnicima koji svojim kolegama sugeriraju da se ne prijavljuju sve reakcije na cjepivo, već samo one reakcije koje su "interesantne" i "neobične".
Umjesto da se prijave psihičke pojave oni roditeljima dopuštaju prijavu fizičkih nuspojava kao što su vrućica, svrbež, lokalni otok ili nešto bezopasno. Nije dopušten unos nuspojava koje su psihičke ili neurološke to za mene je kriminal kojeg se trebamo riješiti.
Zdravstvene vlasti dakle, struka, nije dopustila niti evidentirati niti prijavljivat psihičke nuspojave smatrajući ih nevezane za cjepivo, kao da su one nastale od neke druge pošasti, to za mene je krimen i to treba da istraži DORH i da sankcionira.
Niko dr med Visković