Umirovljeni dubrovački otorinolaringolog dr. Jure Burić dirljivom se porukom oprostio od svog prijatelja, dugogodišnjeg ravnatelja Doma zdravlja dr. Stjepa Raguža, koji je iznenada preminuo u svom rodnom gradu.
Ode moj veliki prijatelj.
Čuli smo se na Božić. Mi ove godine u Posušju, pa smo se dogovorili vidjeti o Novoj godini. To su bili naši, ali ne i Boźji planovi. ON je odlučio nešto posve drugo. Odlučio je našeg prijatelja pozvati za Novu k sebi! A, tko to samo dobra čovjeka ne želi imati pored sebe?!
Dragi naš Stjepo, prijatelju i nadasve dobri čovječe! Ti, evo, ode, a nas ostavi zatečene i u nevjerici. Ostavi nas da prebiramo uspomene na lijepe trenutke i mnoge susrete bilo za bogatim stolom u Tvojoj obitelji ili na nekom drugom mjestu gdje ne bi nedostajalo lijepih riječi, šala i Tvojih zgoda iz Tvoga uistinu bogata i sadržajna života. Dobro reče moj Stjepko: “Tata moj, dok je naš Raguž živio - baš je živio”!
I ima pravo, do zadnjeg trenutka sa svojim prijateljima u radosti i punini života kakvog je malo tko imao! Nije naš Prika bio samo vrstan organizator posla (dugogodišnji ravnatelj dubrovačkog Doma zdravlja i bolnice) već i vrhunski stomatolog - liječnik koji je za svakoga imao lijepu riječ, svakom osmijeh poklanjao i trudio se da i naš bude ljepši i sigurniji. Kada bi u punoj čekaonici netko od njegovih uletio “preko reda” - ne bi bilo ljutnje, jer su znali kada dođu na red kako će i oni biti “broj jedan” - i njima će doktor pokloniti svu svoju pažnju i dužno poštovanje! Njegovo društvo nisu bili samo “akademski građani” - ne, bili su to obični, “mali”, čestiti, dobri ljudi koje svaki dan u svome životu susrećete, a kad se nađu s dr. Ragužem oni dobivaju i na važnosti i na veličini. Iako je bio rođeni Dubrovčanin, ponosio se svojim hercegovačkim korijenima, njegujući tradiciju doma svoga oca koji je davno iz Bitunje pored Stoca u Hercegovini preselio u Dubrovnik. Obnovio je on očev dom i u njeg nas često na gozbe pozivao. Ma, nekako je naš Stjepo bio sinonim i za “gozbe” i za dobro društvo. Njegova Mirjana davno se pomirila s činjenicom da će ga s tim društvom cijeloga života morati dijeliti.
Tako je prihvaćala i njegove ranojutarnje dolaske s toplim kruhom ispod ruke i prepričavala nam kako joj susjede zavide na vrijednom čovjeku koji, eto, već u ranu zoru ide ženi po kruh?! Nije ona njemu zamjerila ni kad ga je uputila jedne subote na tržnicu, a on joj se pred večer javio iz-Slavonije! Društvo lovaca predložilo, a naš Stjepo objeručke prihvatio.
Sjećam se jednoga ljeta, dok sam obnašao dužnost župana, dođe nam u posjet naš prijatelj ministar Hebrang. S Gašparovim i brodom generala Petkovića uputimo se s obiteljima put Elafita. Tamo se usidrimo, a Stjepo obeća dobar ulov inćuna, kaže, ima specijalnu mrežu i za marendu da ne brinemo. Baci on tu svoju mrežu, a ja zaronim da vidim ima li istine o “marendi”?
Pita mene Hebrang: ”Što ima, Prika, nova?" Ima - evo Raguž napravio “luna- park” za inćune, prolaze, brate, tamo- amo kroz one rupe i niti jedan ne ostaje!
Pa, dobro prijatelji, reče Stjepo, neka žive i nek’ se igraju, ali ne možete reći kako nisam pokušao.
Jedne zgode navratim u njegov ured Doma zdravlja, baš u vrijeme marende, a on na dijeti. Donesoše mu pozamašan sendvič. Dobra Ti dijeta, Prika, rekoh. “I jest, sad ćeš vidjeti”, pa uze onaj sendvič, ostavi na stranu pola onoga kruha, a ostatak presavi i slatko pojede.
“Eto, vidiš, svaki dan ovako i rezultata biti mora”!
Možda su sve ove moje priče malo i neprimjerene za ovaj trenutak, ali ovo je bio naš dobri prijatelj! Uvijek srdačan, uvijek dobre volje, uvijek nasmijan i neizmjerne pozitivne energije koju je okolo sebe nemilice širio.
Kad je počeo Domovinski rat, postavio sam ga za šefa identifikacijskoga tima, jer sam znao da će taj vrlo neugodni posao dr. Raguž vrhunski odraditi. I odradio ga je!
Hvala Ti, prijatelju! Hvala Ti i za sve one nezaboravne trenutke u Tvome društvu.
Hvala Ti i što si sa svojom suprugom Mirjanom obogatio svoj hrvatski narod s troje predivne uspješne djece koja s punim pravom mogu biti neizmjerno ponosna na svoga dobrog i plemenitog oca.
Podari mu Bože mira u svojim mirima, a njegovoj obitelji daj kršćansku nadu i snagu u ovoj kušnji i ovim tužnim trenutcima.
dr. Jure Burić