Dubrovački liječnik dr. Jure Burić, aktivni sudionik obrane ovih prostora u Domovinskom ratu, prvi župan dubrovačko-neretvanski, bivši saborski zastupnik, pjesnik, široj javnosti u posljednje vrijeme poznat je i po prirodnim pripravcima koje izrađuje po svojim recepturama. Osebujan, kakav dr. Burić uistinu jest, drag je gost u medijskom prostoru. Idealnom sugovorniku i mi smo ustupili retke, a on nas je, kako to obično biva, ugodno iznenadio lakoćom komunikacije. Nakon umirovljenja među Dubrovčanima hvaljeni doktor vratio se korjenima, u svoje Ravno.
Kako provodite vrijeme u rodnom kraju?
“Moja kućica- moja slobodica”- Naravno, nakon medicine i politike u mirnije vode mojega rodnog kraja. Ovdje me nitko ne prezire, nitko od mene ne zazire svi me prihvaćaju kao svojega, očekujući od mene da im ne daj Bože budem pri ruci u slučaju kakve bolesti. Ne mali broj ljudi iz Dubrovnika navrati kod mene ‘po zdravlje‘ i nitko, ama baš nitko koje god vjere i nacije bio moj pregled i savjet ne plaća! Radost mi je kada čovjeku mogu pomoći! “Praznog hoda” gotovo da i nemam, kratak mi je dan, a zdravlje me hvala Bogu dobro služi! Ovo je vrijeme u kojem se mogu posvetiti onome što me cijelu život zanimalo, a malo vremena bilo. Dosta čitam, puno pišem, imam na stotine tekstova po portalima, pjesme su mi neki vele lijepe, poglavito one za djecu. Imam ih tisuće i njih i domoljubnih i …..svega se tu po malo nađe.
Dolazite li u Dubrovnik i s kime se susretnete u Gradu?
Dolaskom u Grad nađem se na jutarnjoj kavi s mojim prijateljem Ivicom Brekalo na Pločama. Tu ‘bistrimo‘ politiku i izmjenjujemo koje kakve recepte. Često prepričavamo događaje iz djetinjstva, ja iz Hercegovine on iz Bosne i baš nam bude lijepo.
Kako se živi u Ravnome?
Život u Ravnom ne razlikuje se puno od onoga po svim našim malim mjestima. Zaigramo Domino, pričamo o prošlosti i očekujemo bolju budućnost. Ravno se sada prometno povezuje zahvaljujući Hrvatskoj Vladi s Dubrovnikom i čim prođe autocesta Ploče- Dubrovnik mi smo iz Ravnog do Straduna za nekih 25 minuta. Tada će vjerojatno i Ravnjani shvatiti kako im je isplatnije i mirnije raditi u Dubrovniku, a živjeti u Ravnom. Prije ćemo mi iz Ravnog u Dubrovnik nego li Konavljani!
Raduje me što su i moj brat i njegova žena prihvatili obnovu naše rodne kuće u Ravnom. One što ste je vi novinari 1998. temeljito obnovili i luksuzno namjestili, a do prije godinu dana bila je samo četiri gola zida. Danas je ona zahvaljujući mome bratu pod krovom i polako se uređuje- eto on će s pravom moć ustvrditi kako je sam, uistinu sam obnovio našu kuću- i beton i maltere i pločice i krov i struju i vodu, telefon - sve sam uz ženinu povremenu pomoć!
Cijeli razgovor pročitajte u novom broju Dubrovačkog!