- Riječ je o sakralnim slikama koje su ujedno bile povod za istraživački rad autorice izložbe te smo, zapravo, posjetili rodno mjesto Mata Celestina Medovića - Kunu Pelješku gdje smo obišli sakralne objekte poput crkve sv. Spasa koju je osobno dao podići te njenu unutrašnjost oslikao freskama, samostan Gospe Delorite u kojemu se, na oltarnim palama, nalaze Medovićeva djela, kuću koju je dao izgraditi te ljetnikovac u Crkvicama. Izložba je koncipirana tako da je edukativnog karaktera. Koristim priliku zahvaliti se našim dragim Kunovljanima, gosparu Branku i Niku Meštroviću, obitelji Nikole Medovića, časnim sestrama samostana Gospe Delorite na srdačnoj dobrodošlici i izdvojenom vremenu. Izložbeni su projekt omogućili Grad Dubrovnik i Ministarstvo kulture i medija RH te im se ovim putem zahvaljujem, kazao je Smokvina.
Okupljenima se s nekoliko riječi obratila i kustosica izložbe Rozana Vojvoda, inače viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik.
- Obljetnička je izložba i uvijek su nam te obljetnice lijepa prigoda da ponovno iščitavamo djela velikana naše povijesti umjetnosti, ali isto tako da ih uvijek nova publika gleda i s njima dolazi u doticaj. Izložba predstavlja djela iz zbirke i meni se nekako čini da upravo ta žanrovska raznolikost koju možemo primijeniti za opis za našu zbirka Mata Celestina Medovića na neki način obilježava tu činjenicu da je Medović zapravo stvorio visoke domete u raznim žanrovima: u portretima, u pejsažima, u sakralnom slikarstvu. Naravno, uvijek trebamo imati na umu da je upravo s tim pejsažima koje je emancipirao, s tim prekrasnim pelješkim pejsažima punim svjetla dao najveći doprinos hrvatskom slikarstvu i uopće jednoj modernoj misli. Nekako je sam postav izložbe napravljen tako da se potencira da su na jednoj strani portreti, na jednoj strani pejsaži, a tamo su sakralna djela, kazala je Vojvoda te nastavila:
- Htjeli smo ovaj put dati jedan kontekst tim skicama koje čuvamo u našem fundusu. Tu su skice za oslike koje je on radio tijekom svog zagrebačkog perioda, većinom po crkvama kontinentalne Hrvatske, dakle, one u nekakvom stilskom smislu pokazuju novine koje je zagrebački period unio u njegovo slikarstvo, jedno rasvjetljavanje palete. Za ovu smo izložbu posebno restaurirali jednu sliku iz 1896. - „Sv. Franjo Asiški“ koja možda, po likovnim kvalitetama, nije sam vrh Medovićevih prikaza sv. Franja, ali mislim da je jako važna zbog svoje ikonografije, do kraja života će on slikati svetoga Franja, ali upravo u tim momentima molitve, u momentima tog jednog ambijenta, te askeze, tog povlačenja od svijeta, čini mi se da se tu može iščitati duhovnost slikara bez obzira što on 1894. Napušta franjevački red svjestan da ta stroga pravila reda ipak nisu kompatibilna s njegovom slikarskom vokacijom, dodala je kustosica izložbe.
Posebno mjesto na izložbi zauzimaju Medovićevi pelješki pejzaži čiju genezu treba tražiti i u vezanosti slikara za rodni kraj i u samoj njegovoj predestinaciji za intimnije motive. Pelješkim pejzažima prepunim svjetla, impresionističkog duktusa koji se naročito očituje u mrljastom potezu kasne pelješke faze (1914 – 1918) dao je najveći doprinos hrvatskom slikarstvu.
Izložba ostaje otvorena do nedjelje, 31. siječnja 2021.