DORIS ŠARIĆ KUKULJICA Ako ovako nastavimo, spuštat ćemo turiste helikopterom na Stradun ili Minčetu!

Doris Šarić Kukuljica spada među dubrovačke glumice sa zavidno bogatom karijerom. Počela je glumiti u Studentskom teatru Lero, bila članica Kazališta Marina Držića, predavačica je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a na Dubrovačkim ljetnim igrama je, reklo bi se – od pamtivijeka. Odnedavno je njezin rad u kazalištu, ali i na filmu, okrunjen novom vrijednom nagradom - Velikom zlatnom arenom 65. Pula Film Festivala za najbolju glavnu žensku ulogu u filmu "Lada Kamenski" redatelja Sare Hribar i Marka Šantića. O priznanju su je obavijestili kasno noću dok je bila s društvom. Kad je sutradan saznala da je film dobio nagradu FEDEORA-e za najbolji film od žirija međunarodne europske kritike i da je Sara Hribar dobila nagradu „Breza“ za najboljeg debitanta, te Arenu za najbolji scenarij – duša joj je, prema njezinim riječima „propjevala“. Kao prava i vječna Lerovica, ne krije da bi opet rado zaigrala u Leru, a za Dubrovački je otkrila svoja razmišljanja o kulturi i Gradu.
 

DUH MEDITERANA JE LJETI ZAMAGLJEN

 

Kako idu probe za treći dramski premijerni naslov „Pod balkonima“ Ranka Marinkovića u režiji Darija Harjačeka?

Počeli smo 1. kolovoza. Prevladali smo prvotni šok ulaskom u taj predivni ogromni prostor, jer u Zagrebu smo radili u puno skučenijim uvjetima. Veliki je izazov pred nama, moramo skupiti sve snage da se u kratkom vremenu lica koja tumačimo sljube s prostorom, da iznijansiramo dubine karaktera i odnosa koje je genijalni Ranko Marinković upisao, da izvučemo sve kontekste i podtekste koje tekst nosi. Uvijek je prisutna napetost, ali divna smo ekipa. Daj Bože da sve bude dobro, dat ćemo sve od sebe.
 

„Pod balkonima“ je svojevrstan hommage Mediteranu. Koliko je Dubrovnik izgubio svoj mediteranski duh?

Mislim da ga nije izgubio, on još živi, ali u ovim ljetnim mjesecima ta brzina života i ogromna gužva zamagle duh Mediterana. Tišinu i mir popodnevne fjake paraju zvukovi prometa koji vrvi, prolazimo kroz ispuhe klima, mirise restorana, krema i ulja za sunčanje. Svugdje preglasno svira muzika. No, bez obzira na sve, duh Mediterana živi, on je za razliku od Marinkovićevog, nešto blaži u svojoj oporosti i više se čuva krajnosti. Velikom vrijednošću smatram dokumentarni serijal „Oriđinali“ Vedrana i Lukše Benića, tu pulsira sve što prepoznajem kao duh i dušu ovog grada.
 

Fali li Dubrovniku danas oriđinala?

Mislim da da. Mogli bi ih pronaći da se potrudimo, ali gdje su u ovoj gužvi?! Kako će se izboriti za prostor?! Izgubili smo opuštenost i mir da se takva lica izdvoje, da uživamo u njima, da nas zabave i zamisle.

Cijeli razgovor možete pročitati u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika!