Sergej Karaganov, bivši je predsjednički savjetnik Borisa Jeljcina i Vladimira Putina, te je na čelu moskovskog nevladinog think tanka znanog kao Vijeće za vanjsku i obrambenu politiku. Povezuje ga se s nizom ključnih ideja ruske vanjske politike, od takozvane doktrine Karaganova o pravima etničkih Rusa koji žive u inozemstvu, pa do principa “konstruktivne destrukcije”, također poznatog i kao “Putinova doktrina”. Karaganov je i dalje blizak i Putinu i njegovom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu, te je formulirao mnoge ideje za koje se vjeruje da su dovele do rata u Ukrajini – iako je izrazio i neslaganje s idejom o dugotrajnoj okupaciji zemlje.
Poznat je kao vanjskopolitički jastreb i tvrdi da je duga vladavina Zapada u svjetskoj politici sada došla do svoga prirodnoga kraja. U razgovoru s kolumnistom New Statesmana Brunom Maçãesom otkrio je svoja stajališta o ratu – uključujući kontroverzne izjave o ukrajinskoj državnosti i denacifikaciji, budućnosti liberalnog međunarodnog poretka, ali i zastrašujuće prognoze o tome što se može dogoditi ako Rusija izgubi bitku u Ukrajini, objavila je Slobodna Dalmacija.
Karaganov je tako za New Statesman kazao kako već 25 godina tvrdi da će doći do rata ako se NATO i zapadni savezi prošire izvan određenih linija, a kao posebno osjetljivo područje detektirao je Ukrajinu.
- Taj sam scenarij predvidio još 1997. godine. Predsjednik Putin je 2008. rekao da ako članstvo Ukrajine u NATO savezu postane mogućnost, onda Ukrajine neće biti. No nitko ga nije slušao. Dakle, prvi cilj vojne operacije jest okončati širenje NATO-a. Dodana su još dva cilja: jedan je demilitarizacija Ukrajine; drugi je denacifikacija. Postoje ljudi u ruskoj vladi zabrinuti zbog uspona ultranacionalizma u Ukrajini i to do te mjere da misle da ona počinje nalikovati Njemačkoj 1930-ih. Cilj je i da se republike Donbasa oslobode osmogodišnjeg neprekidnog bombardiranja - priča Karaganov, koji priznaje da osobno ne vjeruje kako je Zelenski nacist.
Neizbježan rat u Ukrajini
Bivši savjetnik čelnih ljudi Kremlja sugerira da se rat mogao dogoditi i možda za tri ili četiri godine - ali tada bi to bilo najvjerojatnije na ruskom teritoriju. Samim time zaključuje da je Kremlj odlučio da ako se već mora boriti, onda neka to bude na teritoriju susjedne i bratske zemlje. Time jasno ukazuje kako ovaj rat ne smatra borbom protiv Ukrajine, već isključivo protiv zapadne ekspanzije.
Na konstataciju novinara o visokoj motiviranosti ukrajinske vojske i rastućem nacionalnom ponosu Ukrajinaca ovaj ruski diplomat ne pristaje.
Kaže kako nije posve siguran postoji li zapravo moćni ukrajinski građanski pokret otpora ili ga čine samo mladići koji se priključuju vojsci. Ukrajina za njega ima vrlo ograničenu povijest državnosti i nema državotvornu elitu.
- Možda će se jednom roditi ukrajinska nacija. Bit ću sretan ako Ukrajinci budu imali učinkovitu, održivu vladu – za razliku od situacije u posljednjih 30 godina. Oni su, zbog nedostatka državotvorne elite, bili apsolutni gubitnici nakon raspada Sovjetskog Saveza. Moj sud je da će dio Ukrajine postati prijateljska država Rusiji, drugi dijelovi će možda biti podijeljeni. Poljska će rado uzeti natrag neke dijelove na zapadu, možda se na to odluče i Rumunji i Mađari, budući da je mađarska manjina u Ukrajini potisnuta s ostalim manjinama. Ali teško je to sada predvidjeti. Ovaj rat još nije gotov i tko zna kako će se stvari odvijati - ostaje pomalo nedorečen Karaganov.
Karaganov dakle priznaje da ne zna kakav će biti ishod ovog rata, no jasan je kako si Rusija ne može i ne smije priuštiti poraz.
- Ako postoji osjećaj da gubimo rat, onda mislim da postoji definitivna mogućnost eskalacije sukoba. Ovaj rat je svojevrsni proxy rat između Zapada i ostatka svijeta. Rusija je, kao što je to bila i u povijesti, predstavnik "ostalih" - u novom svjetskom poretku. Ulozi ruske elite su vrlo visoki - za njih je to egzistencijalni rat - objasnio je.
Ono što posebno straši jest upravo ono što odudara od mišljenja i javne poruke koja se odašilje sa Zapada; kako do izravnog sukoba između Rusije i NATO saveza nikako neće doći.
Mogućnost nuklearnog sukoba
Za Karaganova svakim danom sve je veća vjerojatnost izravnog sukoba.
- Kao povjesničar znam da je članak 5. NATO ugovora bezvrijedan. Prema tom članku – koji državi dopušta da zatraži potporu od drugih članica saveza – nitko se nije obvezan zapravo boriti u ime drugih, ali nitko ne može biti potpuno siguran da takve eskalacije neće biti. Također znam iz povijesti američke nuklearne strategije da je malo vjerojatno da će SAD obraniti Europu nuklearnim oružjem. Ali ovdje još uvijek postoji šansa za eskalaciju, i nadam se da će neka vrsta mirovnog sporazuma između nas i SAD-a, te između nas i Ukrajine, biti postignuta prije nego što odemo dalje...- rekao je diplomat.
Eskalacija u ovom kontekstu za Karaganova znači poraz ili navodni poraz u Ukrajini, čime bi Rusija 'doživjela egzistencijalnu prijetnju'.
- Postoje deseci mjesta u svijetu gdje bi Rusija mogla imati izravni sukob sa Sjedinjenim Državama. Ne bih isključio mogućnost nuklearnog rata. Živimo u potpuno novoj strateškoj situaciji - mračan je Karaganov.
Ipak zasad prijetnje Joe Bidena ne shvaća ozbiljno, jer kako tvrdi, ”Bidena nitko ne uzima za ozbiljno, a američka administracija se već ispričala u njegovo ime”. Ne vjeruje da će se Amerika izravno uključiti u sukob u Ukrajini, ali vjeruje da bi Poljska mogla biti ta koja će prva napasti ruske snage.
San o velikoj Euroaziji
Karaganov je promovirao i koncept "Velike Euroazije", te je zahtijevao bliskije partnerstvo s Kinom.
Priznaje da je vrlo izvjesno kako će ekonomski utjecaj Kine u Rusiji i nad Rusijom rasti, budući da Kina ima većinu tehnologija koje su im potrebne, a uz to ima i mnogo kapitala. Ne vjeruje da će Rusija postati neka vrsta satelitske zemlje kojom će Kina upravljati, ali je zabrinut zbog ”ogromne ekonomske prevlasti Kine koja čeka svijet tijekom sljedećeg desetljeća”.
- Ako biste me pitali kako bih opisao Rusiju jednom riječju, to je “suverenitet”. Pobijedili smo one koji su nastojali vladati nama, počevši od Mongola, pa do Karla [Karla XII.] Švedskog, Napoleona i Hitlera. Dakle, nedavno smo ovdje imali godine zapadne dominacije. Bilo je gotovo neizdrživo. Pa ipak, vidite što se dogodilo: Rusija se pobunila protiv svega toga. Stoga se ne bojim da će Rusija postati dio velike Kine. Drugi razlog zbog kojeg se ne bojim je taj što je kineska civilizacija vrlo različita. Imamo svoje azijske crte u genima i Sibir je srž ruskog carstva: bez Sibira Rusija ne bi postala velika zemlja. Tatari i Mongoli su ostavili mnogo utjecaja u našem društvu. Ali kulturno smo različiti, pa mislim da nije moguće da postanemo ničiji satelit. Ljudi poput mene su govorili da moramo riješiti problem Ukrajine i problem NATO-a, kako bismo mogli biti u jakoj poziciji u odnosu na Kinu. Bojim se da će nakon ovog rata Rusiji biti puno teže oduprijeti se kineskoj moći - iskren je Karaganov.
U ovom trenutku Karganov smatra da su Ukrajina, Rusija, ali i Europa, veliki gubitnici ovoga rata, pogotovo ako se nastavi s ”tajanstvenom željom za neovisnošću od ruske energije”. Kao jedinog velikog pobjednika vidi Kinu. Smatra da će Sjedinjene Države donekle izgubiti, ali će se,radi svog geografskog položaja, ipak donekle oporaviti.
- Da smo krizu mogli riješiti mirnim putem, nema sumnje da bi se dijelovi Europe orijentirali ne prema samoj Rusiji nego prema Velikoj Euroaziji, čiji bi Rusija bila ključni dio. Taj je scenarij sada odgođen, ali Europa treba razviti odnos s Velikom Euroazijom. Proživjeli smo svjetske ratove i hladne ratove, a onda smo obnovili naš odnos. I dalje vjerujem da ćemo to učiniti za deset godina i da ću to doživjeti prije nego što umrem- nada se ruski diplomat.
Za Europsku demokraciju ne vjeruje kako će preživjeti u sadašnjem obliku. Priznaje kako nam je svima donijela velike koristi, ali kako ljudi sve više dovode u pitanje moralne temelje zapadne civilizacije. Tada ”nastupaju kontinuirani šokovi, a u okolnostima velike napetosti demokracije uvijek odumiru ili postaju autokratske”.
- Rekao bih da, ovo je egzistencijalni rat. Ako ne pobijedimo, onda mislim da su moguće neviđene političke posljedice koje će biti mnogo gore nego početkom 1990-ih. Ali vjerujem da ćemo to izbjeći. Ponavljam, poraz je za Rusiju nezamisliv - zaključio je Karaganov.