Više od tri godine nakon što je ukinuta druga presuda kojom je bio osuđen na 20 godina zatvora zbog ubojstva Nenada Rakijara (19) i Nediljka Kozlice (23) sada već daleke 2005. godine, na splitskom Županijskom sudu u ponedjeljak je napokon započelo treće suđenje Savi Pejoviću, danas 64-godišnjem bivšem kapetanu JNA koji je u Domovinskom ratu bio snajperist HV-a, piše Slobodna Dalmacija.
Sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Ankice Boban uspjelo je dovesti okrivljenika u sudnicu nakon što je policiji u Ivanić Gradu, na čijem području Pejović živi posljednjih 15 godina, izdan dovedbeni nalog. U sudnici je s njim kratko razgovarala sudska vještakinja Dolores Britvić, koja je ocijenila da je sposoban pratiti raspravu i shvatiti za što ga se tereti usprkos tome što joj je kazao da već “duže vrijeme čuje neki glas u glavi koji mu svašta govori”. Zbog PTSP-a i više dijagnoza iz domene psihičkih bolesti liječi se na psihijatriji.
’Nisam to ja napravio’
– Otprilike znam za što me se tereti, ne smatram se krivim, nisam ja to napravio. Imam primjedbu na sve ovo, ja nisam kriv – pomalo usporeno i nerazumljivo kazao je Pejović nakon što je sutkinja upitala ima li tko primjedbi na sastav novog sudskog vijeća. U sudnici su se u ponedjeljak pojavili brat pokojnog Rakijara, Ivica Rakijar, i njegova supruga Ivana, kojima je bilo vrlo teško iznova proživljavati sve ono što su već dva puta prošli tijekom proteklih suđenja.
– Ovo je sramota sustava ove države, ogorčen sam, meni su i otac i mater umrli od tuge. Reci ti meni, jel ovo normalno, da se 17 godina sudi za dvostruko ubojstvo i da sustav ne može presuditi jel on kriv ili nije. Danas je falilo samo da mu još, ka u Saboru, daju kolačić i kavu dok govori – uzrujano nam je kazao Rakijar, koji je u jednom trenutku izišao iz sudnice jer nije mogao mirno gledati onoga koga smatra ubojicom svoga brata.
Sutkinja Boban uspjela je započeti raspravu čitanjem optužnice, a i tužiteljica Rene Laura te Pejovićev odvjetnik po službenoj dužnosti Dragan Mijoč i zastupnik oštećenih Rakijara odvjetnik Vinko Ljubičić složili su se s čitanjem svih dosad izvedenih dokaza, materijalne dokumentacije i iskaza svjedoka i vještaka. No, s obzirom na to da je sud izdvojio kao nezakonite dokaze iskaz Pejovićeve kćeri, rasprava je prekinuta do daljnjeg zbog moguće žalbe na tu odluku. Kad se jednom nastavi, moguće je da vrlo brzo bude i okončana.
Nađeno 14 čahura
Podsjetimo, mučno ubojstvo dvojice mladića odigralo se u noći s 21. na 22. travnja 2005. godine, u periodu od 23 sata do jedan sat poslije ponoći, na parkiralištu hotela gdje je Nediljko Kozlica bio zaštitar, a Nenad Rakijar pravio mu je društvo. Kozlica je pogođen s osam metaka, Rakijar s tri metka, a na mjestu brutalnog smaknuća nađeno je 14 čahura.
U veljači 2013. godine Pejović je prvi put osuđen na jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora jer je dobio po 11 godina za svako ubojstvo. U rujnu iste godine Vrhovni sud ukinuo je presudu, ne ulazeći u procjenu dokaza na temelju kojih je okrivljen. Odluku su ukinuli zbog bitne povrede kaznenog postupka jer sin i kći Save Pejovića nisu pozvani da svjedoče na suđenju, što je bila zakonska obveza, nego su samo pročitani njihovi iskazi iz istrage.
Pred drugim je sudskim vijećem Savo Pejović ponovno osuđen 2015. godine na istu kaznu, ali i ta je odluka sada ukinuta, i to ponovno zbog proceduralnih razloga, bez ocjene dokaza. Sporna je bila izjava jednog od svjedoka na koju se sudsko vijeće pozvalo u osuđujućoj odluci, a koji je saslušan na prvom suđenju, ali ne i na drugom.
Riječ je o izjavi jednog poznanika Save Pejovića, kojemu je, na upit što se dogodilo na parkiralištu hotela “Jadran”, navodno odgovorio: “Tko ih j..., to su i zaslužili.” Pejović se navodno zatim ponudio svojem poznaniku da će i njemu situaciju u Gračacu sa Srbima s kojima je imao neke probleme riješiti na način kako je riješio Rakijara i Kozlicu. Svjedok nije saslušan, nego je samo pročitan njegov iskaz, što je za Vrhovni sud bilo nedopustivo.
Pucnji u glave
– Motivi ubojstva ostali su nejasni, no kako je zaštitar Kozlica vrlo savjesno obavljao svoj posao i nikome nije dao da prolazi tim putem, a baš je to bio najkraći put do kuće na plaži u kojoj je Pejović stanovao, moguće je da je Pejoviću zabranio prolazak, a on mu je to zamjerio. Ne smijemo zanemariti ni to da je Pejović u ratu bio snajperist, a obojici mladića pucano je u glavu – kazala je tužiteljica u završnoj riječi na posljednjem suđenju, dok je odvjetnik Mijoč kazao da se radi o planskoj egzekuciji.
– Mladići su ubijeni iz dva oružja i očito je da su bila najmanje dva napadača, a jedino Državno odvjetništvo može zaključiti da jedan ubojica ide s dva oružja u egzekuciju. Kad se zločin dogodio, policija je tapkala u mraku, pojačavao se pritisak javnosti i onda se kao idealno rješenje pojavljuje moj branjenik.
Mrlja pravosuđa
Ova egzekucija rezultat je pomnog planiranja, pa je time motiv koji je ponudilo ŽDO nešto najapsurdnije što sam čuo. Nema nikakvog motiva da Pejović ubije dva momka s kojima nikad dotad nije imao nikakvog kontakta. ŽDO kaže da nema svjedoka ubojstva, no svjesno zanemaruju da postoji jedan svjedok koji je tada bio polaznik policijske akademije i koji je u vrijeme ubojstva bio tamo i u dva je navrata svjedočio. Tog svjedoka svi zanemaruju zato što je vrlo detaljno opisao osobu koju je vidio, a čiji se opis ne poklapa s opisom Save Pejovića – kazao je tada, uz ostalo, Mijoč.
Svakako, ovaj je mučni slučaj uistinu velika mrlja hrvatskog pravosuđa i krajnje je vrijeme da se napokon okonča presudom koja će postati pravomoćna, pa kakva god ona bila.
Iz dana u dan trudimo se približiti naš sadržaj vašim potrebama, Slobodna Dalmacija je tu za vas i zbog vas. Molimo vas stoga da izaberete jedan od ponuđenih odgovora i podijelite s nama mišljenje o članku koji ste upravo pročitali.