Danas su sve oči i pažnja Hrvatske pa i Europe uprti na svečanost otvaranja Pelješkog mosta. Posebno za stanovnike hrvatskog juga ovo je poseban trenutak, bit će ponovno spojeni s maticom državom nakon tri stoljeća. Cijela svečanost odvija se pod redateljskom palicom redatelja Krešimira Dolenčića.
POTREBAN JE TOČAN REŽIM
Režirate Otvaranje Pelješkog mosta, kad ste počeli s pripremama, tko je autor scenarija?
S pripremama je počelo prije dva mjeseca, kao i sa scenarijem, ali su divni ljudi iz Hrvatskih cesta kao na primjer Tamara Đurjanček i direktor Josip Škorić počeli puno prije. Uključio sam puno izvođača koji će predstaviti jug Dalmacije, Dubrovnik, Metković, otoke i cijeli taj kraj. Na jednoj i drugoj strani mosta. Na Brijesti će program biti cijeli dan, sudjeluje Smokvica, Ston, Trpanj, Vela luka, Župa dubrovačka, Metković, Mljet, Orebić, Blato, Dubrovačko primorje, Kula Norinska, Konavle, Lastovo, Opuzen, Korčula, Ploče… Na strani Komarne u samoj ceremoniji bit će nešto manje izvođača, ali svi ih dobro znate, DSO, zbor Libertas, HNK Split, klapa Kaše, Linnđo...
Koji je najzahtjevniji dio ceremonije?
Sigurnost i red. To je građevina namijenjena tranzitu vozila i vrlo je zahtjevno sve osigurati na pristupnim terenima da bi se ovakve svečanosti mogle održati. Zato molim i apeliram da sve protekne u miru i redu i da naša lokalna i državna policija, sigurnost, redari i svi budu maksimalno poštovani. Puno je ljudi, emocija je velika, ali trebamo biti svi pod točnim režimom da se ne dogode čepovi ili što slično.
Hoće li se i sa strane Brijeste i Komarne jednako moći pratiti otvaranje, što će biti na jednoj, a što na drugoj strani?
Sa strane Brijeste, kako sam rekao, programi su cijeli dan, pa tko ostane navečer, a ja mislim da i neće previše ljudi jer će se sa strane Komarne prijenos moći vidjeti samo na televiziji. Tamo je vrlo malo prostora a treba parkirati veliki broj televizijskih kola, tehnike, izvođača, šatora za garderobe, gledalište…
S Ivicom Boban ste prije 20 godina režirali otvaranje Mosta dr. Franja Tuđmana, nedavno je obilježena 20 obljetnica otvaranja, kako gledate na nju? Koliko Vam je to iskustvo pomoglo u pripremi svečanosti 26. srpnja?
Ja sam sustjepanski zet, pa možete misliti kako sam to tada doživio kad sam sa svojom, tada malom djecom, prošetao po tek spojenom mostu. Bila mi je velika čast i nikada to neću zaboraviti. Otvarao sam i auto cestu Zagreb-Split, pa tako nekako imam taj blagoslov da sam bio prisutan u tim trenucima prevažnim za našu Hrvatsku
'SPOJILI SMO HRVATSKU'
U javnosti je odjeknula vijest da će most 'otvoriti' s jedne strane Rimčeva Nevera, a s druge automobilistički as Niko Pulić. Jeli li oktanski spektakl bio dijelom prvotnog scenarija ili je naknadno u njega unesen?
A kako vi mislite da bi se moglo legendu Nika Pulića preskočiti? Pa ja ga pratim od kada sam bio malen. On je velika faca i zaslužio je proći mostom u svojem autu, hrvatskoj konstrukciji. A Nevera je ponos hrvatske, ne kao jedan hiperautomobil, nego kao predstavnik firme koja zapošljava tisuće naših ljudi i radi vrhunske proizvode u puno zemalja.
Nakon što su pojedinci negodovali zbog izostanka pripadnika ONB-a i Udruge dubrovačkih branitelja sa svečanog otvorenja Pelješkog mosta, poručili ste im da ih nitko nije zaboravio, da se samo trebaju javiti te da mogu sudjelovati, što je izazvalo još veću buru u javnosti? Kako to komentirate?
Svima poručujem da pogledaju popise uzvanika, da se jave Ministarstvu branitelja, Uredu predsjednika Vlade i zapovjedniku Moto kluba gardijske brigade pa će se vidjeti koliko nema osnova u tim prigovorima i koliko sve to zajedno nije bio moj dio posla.
Čini se da ste sudbinski vezani uz Kinu. Nakon režije "Aide" u Kini, sad radite na otvorenju objekta čiji su graditelji Kinezi. Jeste li Kineze uklopili u priču i kako?
Nekoliko njih zaslugom Hrvatskih cesta su prisutni u malim video klipovima u kojima govore o svojim iskustvima i osjećajima kako su most gradili.
Kao što je bio slučaj s dubrovačkim mostom, tako je Pelješki most predmet rasprava oko službenog imena. Kako komentirate ta previranja, nekad se čini da mostovi u Hrvatskoj i ne samo spajaju, nego i razdvajaju?
Ja bih most nazvao Libertas. A sad će se peglati oko imena dugo. U narodu će zauvijek ostati sigurno samo Pelješki most, to sve govori.
Obiteljski ste vezani za Dubrovnik, što Vama znači Pelješki most?
Isto što i vama. Nešto neopisivo važno. Veseli mu se moja obitelj. Mislim čak da ljudi iz Hrvatske i ne razumiju koliko je to velika i važna stvar za narod ovog kraja. Nakon više od 300 godina spojili smo Hrvatsku.