Ehud Barak je bio izraelski premijer od srpnja 1999. do ožujka 2001. godine, naslijedivši sadašnjeg premijera Benjamina Netanyahua nakon njegovog prvog mandata. Prije ulaska u politiku, Barak je bio pretpostavljen Netanyahuu kao zapovjednik elitne jedinice specijalnih snaga poznate kao Sayeret Matkal, u kojoj su obojica služili. Također je tijekom desetljeća obnašao niz drugih visokih vojnih i političkih dužnosti, a postao je i jedan od najutjecajnijih Netanyahuovih kritičara - piše Jutarnji list.
No, danas rat vidi kao najvažnije pitanje s kojim se njegova zemlja suočava. Posebno ukazuje na četiri "ograničenja" koja opterećuju operaciju "Željezni mačevi" Izraelskih obrambenih snaga (IDF) pokrenutu 8. listopada, jedan dan nakon Hamasove akcije bez presedana "Poplava Al-Aqsa", koja je zatekla i potom užasnula Izrael svojom brutalnošću.
Budući da se IDF sprema pokrenuti kopnenu kampanju u Gazi, Barak je detaljno opisao razmatranja koja će se morati uzeti u obzir u vezi s taocima, eskalacijom, upravljanjem i javnom potporom kako bi se postigao pobjednički ishod.
Povijesna talačka kriza
Prvo ograničenje koje je definirao Ehud Barak su, kako procjenjuje IDF, 222 osobe koje su zarobili Hamas i druge palestinske frakcije sa sjedištem u Gazi u početnim fazama rata. "Iz mnogo razloga, zbog talačke situacije je ovo kompliciranije od prethodnih sukoba", rekao je Barak u ekskluzivnom razgovoru za Newsweek. "Količina ljudi, činjenica da vjerojatno više od četvrtine njih nema samo izraelske putovnice, imaju strane putovnice, građani su Sjedinjenih Država, Ujedinjene Kraljevine ili Europe, neki čak i građani Tajlanda ili Nepala, a drugi su Izraelci ili imaju dvojna državljanstva".
Barak također tumači i tehničku složenost bilo kakvog vojnog pokušaja spašavanja talaca. Takva operacija, koja je vrste koju on osobno poznaje s obzirom na njegovo iskustvo u postrojbama Sayeret Matkal, "Zahtijeva mnogo inteligencije da bi bila dovoljno točna, strogo kontrolirana situacija, a postoji mnogo lekcija koje su tijekom desetljeća naučile terorističke organizacije, kako organizirati, kako ih provoditi, iako ni sami gotovo ne znajući gdje su svi u trom trenutku", rekao je Barak.
Vojno krilo Hamasa, brigade Al-Qassam, prijetilo je pogubljenjem zatočenika kao odgovor na izraelske zračne napade na civilne lokacije u Pojasu Gaze. Istovremeno, palestinski militanti nedavno su objavili da se dobro postupa sa zatvorenicima, a procjenjuje se da ih ima između 200 i 250, te da su spremni osloboditi ne-izraelske zarobljenike pod pravim uvjetima. Skupina je također rekla da su 22 zatvorenika ubijena kao rezultat izraelskih napada - što je tvrdnja koju je IDF dočekao sa skepticizmom.
Do sada su najmanje dvoje izraelska taoca i dvije američke taokinje oslobođeni u odvojenim sporazumima uz posredovanje Katara i Egipta, a koji su naknadno objavljeni. Članovi političkog vodstva Hamasa, kao što je Khaled Meshal, sugerirali su da će skupina osloboditi zatvorenike u zamjenu za oslobađanje svih Palestinaca iz izraelskih zatvora, kojih prema Meshalu ima oko 6.000.
No, kako se sukob produbljuje, Hamas je pozvao Arape i muslimane da aktivno podrže palestinske ratne napore protiv Izraela. Libanonski pokret Hezbollah već je izveo prekogranične napade, a druge frakcije "Osovine otpora" povezane s Iranom izrazile su potporu, s najmanje jednom organizacijom koja sebe naziva Islamski otpor u Iraku i tvrdi da svakodnevno napada američke snage u Iraku i Siriji. Teheran je također izrazio gorljivu potporu Hamasu i drugim palestinskim frakcijama koje su se pobunile u Jeruzalemu i na Zapadnoj obali.
Širenje rata
"Drugo ograničenje je zabrinutost da bi se sve moglo proširiti ili preseliti i na sjeverni front, gdje onda imamo posla ne samo s Hamasom u Gazi, već i s Hezbollahom na sjeveru, vjerojatno s nekim ‘spavajućim‘ ćelijama Hamasa, Islamskog džihada ili drugima na Zapadnoj obali", rekao je Barak. "A vjerojatno čak i s nekim šijitskim milicijama koje podupiru Iranci i koje su raspoređene u Siriji, iza Golanske visoravni, na sirijskoj strani".
Neprijateljske i sporne granice Izraela s Libanonom i Sirijom bile su poprišta velikih bitaka u proteklim desetljećima, a posljednja je bila rat Izraela s Hezbollahom u Libanonu 2006. Kada je u Siriji izbio građanski rat 2011. godine, Hezbollah i druge milicije "Osovine otpora" mobilizirale su se u potpori sirijskoj vladi uz podršku Irana protiv pobunjeničkih i džihadističkih skupina. Dok su se te milicije ‘puštale korijenje‘, Izrael ih je optužio za uspostavu isturenih operativnih baza i gomilanje preciznog navođenog streljiva koje će se koristiti u slučaju šireg sukoba, a IDF je izveo višegodišnju polutajnu seriju zračnih napada na mete u Siriji za koje su sumnjali da su povezane s Iranom.
Do sada se radilo samo o ograničenim operacijama, iako rizik od eskalacije ostaje, bez obzira na to je li namjerno ili ne, pogotovo jer IDF planira kopneni upad u Pojas Gaze kako bi iskorijenio Hamas. "Nemamo interesa širiti to na sjever. Ne bih preporučio Hezbollahu ili Libanonu da se uključe, ali to je izvan naše kontrole", rekao je Barak. "Mislim da postoji određeni utjecaj odvraćanja već od same prisutnosti američkih snaga ovdje, te posjeta predsjednika i ministra obrane i drugih viših američkih dužnosnika. To ima utjecaja na Hezbollah, libanonsku vladu, vjerojatno čak Iran".
"No, to nije jamstvo da se stvar neće dogoditi", upozorava Barak. "Čak i ako obje strane to ne žele, to bi se moglo dogoditi kao rezultat trvenja i sukoba koji se događaju svaki dan. To se lako može pogoršati do rata punih razmjera". Ipak, naglasio je da će, ako se Izrael suoči s cijelom stvari, biti teže, "trebat će duže vremena da se prevlada, morat će uložiti više muke, znoja, suza i krvi, ali Izrael će pobijediti".
Tko nakon Hamasa?
Kako bi pobjeda izgledala za Izrael također ostaje neizvjesno. Čak i ako IDF uspije u svojim nastojanjima da Hamas učini neoperativnim kao funkcionalni vojni entitet i neutralizira druge neprijateljske palestinske frakcije kao što je Islamski džihad, ne postoji laka zamjena za upravljanje s otprilike 2,2 milijuna ljudi koji žive u Pojasu Gaze. Kao takvo, treće ograničenje koje detektira Barak "je potreba da unaprijed razmislimo kome ćemo predati štafetu". Ako IDF uspije "očistiti cijeli Pojas Gaze od bilo kakve fizičke imovine Hamasa i desetkovati njegove borbene snage, onda to moramo prepustiti nekome", rekao je Barak, ističući da se Izrael "ne planira vratiti u cijelu Gazu idućih 10, 20 godina ili tako nešto".
Jedan od potencijalnih kandidata je povratak Palestinske nacionalne samouprave (PA), koja se nalazi na Zapadnoj obali i koju vodi predsjednik Mahmoud Abbas. No, PA se već suočava s povijesnom krizom legitimiteta, a Hamas sve više zasjenjuje Abbasa i njegovu sekularnu stranku Fatah što se tiče popularnosti i podrške.
Godinu dana nakon što se IDF povukao iz Pojasa Gaze 2005. nakon gotovo četiri desetljeća okupacije nakon Šestodnevnog rata 1967. godine, PA je održala parlamentarne izbore koji su donijeli pobjedu Hamasu. Ionako zategnuti odnosi između dviju palestinskih stranaka ubrzo su prerasli u aktivne sukobe, što je dovelo do Hamasovog preuzimanja Gaze, kojom od tada vlada u nedostatku bilo kakvog naknadnog nastojanja PA da održi nove izbore.
Barak se osobno bavio pitanjem upravljanja Gazom. Podsjeća da je, dok je još bio ministar obrane, otprilike u vrijeme prvog velikog rata Izraela s Gazom koju je vodio Hamas 2008., predložio Abbasu i tadašnjem egipatskom predsjedniku Hosniju Mubaraku uspostavu multinacionalnih arapskih snaga koje bi uskočile nakon Hamasovog poraza na razdoblje od tri do šest mjeseci kako bi se omogućio povratak administracije PA, ali oni su odbili njegovu ponudu.
Danas, pak, ističe da se geopolitika regije znatno promijenila i kako "ništa nije nemoguće". Dapače, sumnja da se "vjerojatno iza zatvorenih vrata, čak i dok razgovaramo, odvija nekakav pokušaj razmatranja je li moguć takav dogovor ili nešto slično". "Nadam se da će biti uspješno, ali svakako bi bilo bolje razjasniti određene ideje o tome kome ćemo moći predati štafetu prije nego što krenemo duboko u Gazu", dodao je, "jer se u protivnom opet počinje događati nešto u stilu prvo kreni, onda razmisli. To nije dobar recept za strateški uspjeh".
Civilne žrtve mogle bi narušiti legitimitet izraelske kampanje
Posljednje ograničenje koje spominje Barak je izraelsko "opredjeljenje da poštuje međunarodno pravo" u eskalirajućem sukobu u kojem se obje strane međusobno optužuju za počinjenje ratnih zločina. "Postoje ratni zakoni i to je ograničenje", rekao je Barak. "Koliko god učinkoviti i iskreni naši napori bili da slijedimo zakon i upozorimo sve i osiguramo da imaju istinsku priliku napustiti one dijelove Gaze koji su mete koje treba detektirati i pogoditi, bit će i već postoji znatan broj civila koji nisu uključeni u sve to, a ubijeni su". To je, ustvrdio je, "rezultat uobičajene uporabe civila kao živih štitova od strane Hamasa". Hamas niječe ovu praksu, navodeći da IDF cilja civile, što izraelski dužnosnici, pak, odbacuju.
Ipak, Barak upozorava da bi reakcije zbog civilnih žrtava vrlo brzo mogla narušiti legitimitet izraelskog stava, prijeteći "univerzalnoj potpori koju trenutačno imamo". IDF je nastojao preduhitriti taj narativ, redovito surađujući izravno s novinarima, posebno o incidentima visokog profila kao što je prošlotjedni napad na arapsku baptističku bolnicu al-Ahli.
Hamas i niz arapskih i muslimanskih zemalja, kao i neke međunarodne nevladine organizacije, vrlo su brzo ustvrdili da je oko 500 civila tamo poginulo u izraelskom zračnom napadu, ali IDF je podijelio obavještajne podatke koji su navodno pokazali da je ispaljena neispravna raketa od strane Islamskog džihada i pogodila bolnicu, što je rezultiralo mnogo manjim brojem žrtava nego što je prvobitno objavljeno. Izraelsku procjenu podržali su predsjednik Joe Biden i američki obavještajni dužnosnici.
No, i Hamas je također razvio sofisticiranu kampanju za odnose s javnošću, dopirući do međunarodnih novinara i komunicirajući poruke preko društvenih medija. Dok sukob u stvarnom životu i dalje bukti, obje strane vode i informacijski rat u punom kapacitetu. S obzirom da ‘magla‘ rata i operativna sigurnost ometaju protok točnih informacija, Barak kaže da samo oni koji imaju pristup pravovremenim, točnim podacima mogu upravljati idućim koracima u sukobu.
"Kako će sva ta ograničenja, koja su na neki način međusobno povezana i dinamična i treba im vremena da se razviju, odlučiti ili utjecati na stvarne korake koje treba poduzeti," rekao je Barak, "stvar je podataka, činjenica i sposobnosti da znamo što se događa u stvarnom vremenu".
“Obično javnost nema te informacije i ja vjerojatno imam više informacija nego vi ili šira javnost, ali ni ja ne znam dovoljno detalja, nisam dovoljno blizu vremenu njihova nastanka. One se mogu razvijati na više načina. O tome odlučuje vrhovno vojno zapovjedništvo i ratni kabinet na političkoj razini", zaključio je Ehud Barak - piše Jutarnji list.