Prije četrdesetak godina njegov je ZF hit ‘Povratak u budućnost‘ s Michaelom J. Foxxom izazvao pravu senzaciju, a onda nas je prije točno tri desetljeća do suza ganuo oskarovskim ‘Forrest Gumpom‘ koji je i njemu i glavnom glumcu Tomu Hanksu donio zlatne kipiće. Pripadnik hollywoodske redateljske elite, Robert Zemeckis, ponovno je udružio snage s glumačkom ikonom u aktualnoj humornoj drami ‘Ovdje‘ (Here) i načinio otklon prema obiteljskoj priči koja bi u predbožićno vrijeme kod publike trebala potaknuti emocije. A odabrani pristup temi sve je samo ne konvencionalan.
Radnja teče poput vremeplova od prapovijesti preko doba američkih starosjedilaca i Osnivača nacije do modernih vremena, razlama se i spaja natrag u fragmente kojima je zajednička os prebivalište glavnih junaka. U cijeloj toj induciranoj ‘prostorvremenskoj‘ gunguli prepoznaje se Zemeckisov rukopis, lepršav do prizemljenosti i egzaltiran do očaja, ogledalo uspona i padova likova koji vrludaju kroz život kao mravi po razorenom mravinjaku.
Nema sumnje da je autor želio originalnošću iznošenja zapleta pojačati dojam kod gledatelja, no i ovdje se potvrdilo da pretjerivanje nije najbolji način za postizanje cilja.
Da je samo malo stao na kočnicu i umjesto oštrih vremenskih preskoka odabrao mirniju središnju pripovjednu liniju, mogla se dogoditi pamtljiva mala intimna drama jer elemenata za to ne manjka. Ovako je sav teret ‘uzemljenja‘ zapleta pao na leđa dvoje glavnih junaka: na Zemeckisovu sreću, Tom Hanks i Robin Wright (House of Cards), kao nekoć davno u ‘Forrestu Gumpu‘, s lakoćom su odradili ulogu filmskih supružnika.
U ‘Here‘ se prezivaju Young i nose se s uobičajenim problemima života udvoje i kasnije razdvojenosti. Oboje glumaca djeluje neusiljeno, makar im kasnije sigurno nije ugodno gledati mlađe verzije sebe kako prolijeću ekranom. Čuda moderne tehnologije u trenu su ih pomladila i retuširala, pa brže-bolje postarala toliko da se tijekom cijele radnje jedva susretnu sa svojom biološkom dobi. Nametnuto ‘botoksiranje‘ glumački par nosi s prirodnošću koje zaslužuje pohvale.
Posebno impresionira njihova minijatura u samoj završnici, majstorija zbog koje cijela drama zaslužuje prolaznu ocjenu. Sugestivan je i Paul Bettany kao otac Hanksova lika, ratni veteran sklon čašici, prikovan na staroj adresi.
Redateljev plan da umjesto kroz flashbackove priču iznese doslovce u okvirima, nerijetko i simultano, legitiman je filmski eksperiment koji bi bio uspješniji kad bi se odstranio balast krnjih epizoda koje počnu obećavajuće, no brzo potom utrnu.
Ipak, iz cijelog je ovog urnebesa profitirao jedan lik, i to onaj bez imena i bez ijedne replike. Kuća, ili bolje rečeno dnevni boravak s pogledom na susjednu postkolonijalnu vilu s Istočne obale, prometnuo se u zvijezdu jaču od protagonista. Junački ona podnosi promjene stanara, godišnjih doba, stilova i prigoda samo kako bi se potvrdila kao varljivo utočište ukućana pred vanjskim dramama. Ako je to bila poanta, onda je dobro pogođena.
Ipak, prije će biti da smo dobili storiju bez ključne poruke, za što dobar dio krivnje snosi i scenarist Erich T. Roth. Iskusnom profesionalcu čiji potpis nose ‘teškaši‘ poput već spomenutog ‘Forresta Gumpa‘, ‘Benjamina Buttona‘ s Bradom Pittom ili Gagina hita ‘Zvijezda je rođena‘ ovakav smušen scenarij nije se smio potkrasti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....