S mnogo buke i bijesa uletio je glumac Dev Patel u svoj redateljski debi ‘Monkey Man‘, ultra nasilan prikaz društva nejednakosti koje izjeda korupcija. Kao trideset-i-nešto godišnjak, britanska zvijezda indijskih korijena za sobom već ima desetak respektabilnih filmskih projekata od kojih su publici najpoznatiji Milijunaš s ulice, Lav i mistični Zeleni vitez.
Na iskorak u režiju Patel se odlučio privučen dvojnošću kultura koje su ga oblikovale. Isporučio nam je kinetički snažno djelo s očitim reminiscencijama na ‘Johna Wicka‘, ‘Klub boraca‘ i žestoke akcijske filmove stathamovskog tipa. Patel je ovdje i iza kamere i glavni akter ispred nje, usamljeni bezimeni osvetnik u slijepoj borbi protiv zločinaca koji su mu u djetinjstvu naudili, a i dalje uokolo siju teror.
U ‘Monkey Manu‘ na pojavnoj razini sve štima, Patel je pristao u odijelu i pod maskom, nezaustavljiv i, dakako, natprirodno otporan na metke, ubode hladnog oružja i nesmiljene udarce protivnika svih kasti. Za razliku od brojnih kolega akcijskih junaka koji glumački nisu osobito profinjeni, Patel pokazuje neosporan talent, premda ga scenarij (čiji je koautor) baš i nije nadario mogućnošću razvoja karaktera.
Njegov junak počinje i završava misiju kao utjelovljenje srdžbe, uz tek nekoliko natruha nesebičnosti koja same po sebi ne pridonose previše razotkrivanju osobnosti. Ni protivnike Monkey Mana ne krasi višedimenzionalnost, oni su tek simboli grijeha protiv kojeg ustaje junak. Pokvareni šef policije Rana (Sikandar Ker) osim urlika i borilačkih trikova malošto pokazuje od svoje dijaboličnosti, a nakinđurena svodnica Queenie (Ashwini Kalsekar) ne odmiče daleko od bezobzirnosti kakva se očekuje od tog profila zločinke.
Monkeyevi saveznici s ulice, sitni kriminalac Alphonso (Pitobash) i prostitutka Sita (Sobhita Dhulipala) ne stignu se osobnošću dovoljno razviti da bi ostavili dublji trag u filmu koji na polju flashbackova dosta dobro stoji. Zgodna je dosjetka i jurnjava prilagođenim tuk-tukom ulicama izmišljenog indijskog megalopolisa Yatane, zrcalnog prikaza kaosa današnjeg Mumbaija.
Plan da filmu osim kinetičke i socijalne, doda i religijsku komponentu Patelu je tek djelomično uspio, ponajviše zahvaljujući angažmanu Vipina Sharme u ulozi Alphe, karizmatičnog vođe hinduističke zajednice koja u film unosi dozu mistike. Indijsku komponentu nažalost kvari pojava bezobzirnog gurua s političkim ambicijama Baba Shaktija (Makarand Deshpande), još jednog uzgrednog lika- simbola izopačenosti sustava.
Devu Patelu ne može se osporiti smisao za kadriranje i dramaturgiju scena koje su katkad toliko brutalne i krvave da zamagljuju sitne iskustvene nedostatke redatelja. Patelov cilj nesumnjivo je bio snimiti rasan revenge movie, protresti poroke podzemlja i usput se malo očešati o narativ usamljenog vigilanta, zaštitnika slabijih, kakav smo susretali u trilogiji ‘Pravdenik‘ Denzela Washingtona. Ambicije su ipak bile prevelike za redatelja debitanta koji je srećom dobio svaku moguću potporu od samog sebe - već iskusnog glumca. ‘Monkey Man‘ se izgledno neće probiti na vrh liste akcijskih trilera, ali neće završiti ni na žanrovskom odlagalištu.