Premisa je toliko banalna da se čini preveć naivnom i za dozlaboga lošu telenovelu. Erotska plesačica iz bruklinskog polusvijeta na poslu upoznaje sina ruskog oligarha i udaje se za njega u Las Vegasu, svim preprekama unatoč.
Ovaj sažeti opis radnje neke će podsjetiti na ‘Pretty woman‘, klasik s Julijom Roberts i Richardom Gereom iz ranih 1990-ih, no takvi će brzo shvatiti da su u zabludi. Iščašena romantična komedija ‘Anora‘, ovogodišnji pobjednik Cannesa (prvi američki nakon 13 godina od pobjede obiteljske sage ‘Drvo života‘ Terrencea Malicka), sve je samo ne otrcani prikaz nemoguće ljubavi para koji razdvajaju svjetovi.
Redatelj Sam Baker (Florida projekt, Starleta, Red rocket), poznat je po indie filmovima u kojima secira živote ljudi s ruba društva, imigranata, sirotinje i ‘seksualnih djelatnika‘ čiji su životi daleko od idiličnih, no svakako vrijedni borbe. Aktualni dobitnik Zlatne palme apsolutno udovoljava gore spomenutim kriterijima.
Glavna junakinja, ‘prijateljica noći‘ Ani alias Anora (Mikey Madison), ruskih je korijena, a znanje jezika donosi joj najstresniji angažman ikad. Madison je istinsko glumačko otkriće: džepna Venera izgledom pomalo nalik Ariani Grande na nejakom poprsju nosi radnju prepunu šašavih preokreta, izvrtanja perspektiva i lomova očekivanih obrazaca ponašanja likova. Njezina junakinja je survivor, samo naizgled beskrupulozna tragačica za boljim životom.
Nježnu stranu kod nje mjestimice zamagljuje tarantinovski pristup rješavanju konflikata, gdje je žena superiorna protivniku čija je nadmoć varljiva. Scena mahnite tučnjave vrišteće Anore s oligarhovim emisarima tome je najbolja potvrda. Glavnoj glumici pariraju dvojica ruskih kolega, Mark Eidelstein kao nezreli suprug i razmaženi sin Ivan, te Yura Borisov u ulozi prosvijećenog tjelohranitelja.
Obojica uspješno izmiču cancel culture kojoj su mnogi umjetnici iz Rusije izloženi zbog podrijetla, pa svaki na svoj način, plastično iznose uloge Anorinih pratitelja. Eidelsteinov Ivan prezira je vrijedan beskičmenjak i besposličar, dok je Borisovljeva preobrazba Igora iz šutljivog ‘gorile‘ u emotivca jedan od bljeskova ove nekonvencionalne pripovijesti. Ivanove blazirane roditelje bogataše kratko, ali dojmljivo tumače također ruski glumci (Darya Ekamasova, Aleksei Serebryakov), dok je Armenac Karren Karagulian komično je ustrašen kao Ivanov unajmljeni skrbnik Toros.
Osim što razgrađuje sam koncept rom coma, ‘Anora‘ je i frenetična kritika društvene raslojenosti koja ne poznaje zemljopisne i nacionalne granice. Ovdje klasnih pomaka naprijed nećete vidjeti, likovi ostaju čvrsto ukorijenjeni u svom statusu, neki u povlaštenom, drugi u podređenom. Bajke u ‘Anori‘ ne postoje. Baker tu spoznaju čuva za kraj, kamuflira je u ringišpilu jarkih boja striptiz klubova, prilično eksplicitnih scena hinjenih i stvarnih snošaja, luckastih dijaloga i naizgled besciljne jurnjave.
Ne čudi što je ovaj eksperiment osvojio simpatije canneskog žirija kojim je u 77. sezoni predsjedavala Greta Gerwig. Svestrana filmašica koja je režirala popularne ‘ženske‘ naslove poput lanjske Barbie te Lady Bird i Little women očito je prepoznala ‘girl power‘ impuls koji pokreće Bakerovu blještavo turobnu priču o ljudima s dna. Neki su takvi rođenjem, a neki postupcima, poručuje nam dobitnik Grand Prixa.