Sladić, slatki korijen, gospino bilje...u našim krajevima slabo poznata korijenasta biljka poslužila je za naziv najnovijeg filma hollywoodskog miljenika Paula Thomasa Andersona, redatelja koji je zasjao još krajem 1990-tih s 'Boogie nights' i 'Magnolijom'. Za novi uradak 'Licorice Pizza' ( Pizza sa sladićem) poslužio se zapravo imenom lanca trgovina ploča koji je prije pedesetak godina uz vinile nudio i slatkiše od sladića.
P.T. Anderson priznao je da ga je taj detalj iz djetinjstva nadahnuo za snimanje tople kronike odrastanja u kojoj prepoznajemo njegov osebujan umjetnički izričaj i sponu s kalifornijskom San Fernando Valley iz vremena naftne krize i afere Watergate.
Odabir debitanata za glavne uloge uvijek sa sobom nosi rizik, no P.T. Anderson se kockao i izvukao glavni zgoditak angažmanom dvoje glumaca kojima su, doslovce i u prenesenom smislu, zvijezde teškog kalibra poput Seana Penna, Toma Waittsa ili Bradleya Coopera tek pratnja unutar istog projekta.
Alana Haim, po vokaciji glazbenica, i njezin filmski partner Cooper Hoffman, sin redateljeva prijatelja, pokojnog glumca Phillipa Seymora Hoffmana, pravo su otkriće. Fizički daleko od hollywoodskog (krivog) ideala ljepote, spontano i bez zadrške glume mlade ljude sa svim njihovim vrlinama i manama. Hoffmanov tinejdžer Gary i njegova deset godina starija simpatija Alana (Haim) donose nepatvorenu emociju kakvu već dugo nismo vidjeli u romantičnim filmovima američke proizvodnje.
Njihova ljubav događa se spontano i bez uljepšavanja, često grbavo i uz prepreke koje prevladati može samo istinska zaljubljenost. Anderson je tu premisu u filmu izvrsno istaknuo kroz 'trčeće epizode' aktera nabijene simbolikom. Likovi trče ili se spuštaju padinom bez kočnice naoko bezglavo, a zapravo s istim ciljem – voljeti se bez obzira na sve i svakoga.
U opusu Paul T. Andersona 'Pizza sa sladićem' bez sumnje će ostati zabilježena kao najemotivnija i najmanje sputana epizoda, još i vrednija jer ljubav ne tretira patetično, predvidivo niti pretenciozno. Zapravo je opisuje u skladu s Bondovim filmom 'Live and let die' čiji premijeru u kadru najavljuje filmski billboard iz 1973., godine odvijanja radnje.
Uz Kane i Hoffmana u naslovnim ulogama, za izdvojiti je uvijek pouzdanog Seana Penna kao ekscentričnog glumca i samozvanog kaskadera Holdena. Penn je u tom izdanju više nalik sebi samom od Bradleya Coopera koji sigurno manevrira likom neurotičnog Jona Petersa, tadašnjeg dečka Barbre Streisand.
Važno mjesto u ovoj humornoj drami zauzimaju i vodeni kreveti, poduzetnička ideja mladog para Alana-Gary koja propada zbog više sile, kao odraz vremena nesklonog inovacijama. Paul Thomas Anderson niti ne pokušava prikriti svoj romantični pasatizam, već naprotiv, na njemu zida dopadljivu kroniku povijesti Los Angelesa. Odmjereno se odnosi prema faktima i fikciji, što u konačnici potvrđuje da je 'Licorice pizza' delicija predodređena za nagrade.