FILM TJEDNA Oblik vode

'Oblik vode', nadnaravna hladnoratovska bajka meksičkog redatelja Gullierma del Tora, nakon trijumfa na Mostri u berbu Oskara kreće s rekordnih 13 nominacija. Uz redatelja i film, za kipić konkurira i glavna glumica Sally Hawkins za ulogu Elise, nijeme spremačice zaljubljene u strano močvarno biće. U utrci su i 'sporednjaci' Richard Jenkins koji glumi propalog ilustratora, Elisinog latentnog gay prijatelja, te Octavia Spencer u ulozi dobrodušne Elisine kolegice.

Del Toro je snimio neobičan hibrid pulpa i fantazije, svojevrstan vapaj protiv osamljenosti koja ga već otprije autorski zaokuplja. Slično kao u 'Panovu labirintu' 2006. ,Meksikanac i ovdje varira motiv usamljenosti pojedinca u okruženju rigidnih režima. U 'Labirintu' se djevojčica u doba Francovih falangista zbližava s mitološkim čuvarom labirinta, dok se u ' Obliku vode' Elisa, čistačica s hendikepom usred strogo čuvanog vojnog kompleksa US army ranih 1960-tih bori za izbavljenje čovjekolikog vodozemca. Stvora iz južnoameričkih zabiti kojega su domoroci smatrali božanstvom, Amerikanci žele upotrijebiti kao superoružje protiv Sovjeta, no ne ide im baš glatko.

Del Toro nedvojbeno ima iščašen pripovjedački nerv. Prišiveni odsječeni prsti koji smrde od truleži, odgrizene mačke glave, svježa rupa od metka u obrazu, detalji su zbog kojih će mnogi gledatelj odvratiti pogled s ekrana. Glavni negativac (Michael Shannon) oličenje je svih zala onodobne Amerike. Mizogini rasist, vojnik sustava i predani mučitelj, toliko je antipatičan da djeluje neuvjerljivo, kako kakva hodajuća hiperbola.

Pretendentica na Oskara, Hawkins se dobro snalazi sa znakovnim jezikom, no invalidnost oponaša uz previše grča, što često iritira. Kraljica epizodnih uloga Octavia Spencer kao dobroćudna spremačica jedina izaziva sporadične osmjehe kod publike.
Plavkasto čudovište s krljuštima (zakamuflirani ZF veteran Doug Jones) izgledom je osrednji križanac patuljaste Godzille i daždevnjaka, a njegove supermoći prilično su predvidljive.


'Oblik vode' ima i fascinantnih prizora, podvodnih i poplavnih, no dojam je da bolje funkcionira kao slikovnica iz doba blokovske podjeljenosti negoli fantastična romansa o ljubavi među različitima. U prilog uvjerljivosti ne ide ni završnica filma, puna lakih rješenja koja se u Elisinu slučaju kose s tjelesnim predispozicijama sisavaca.

Tko u Del Torovu 'Obliku vode' traži prenesena značenja i mane američke demokracije 20. stoljeća bit će na kraju zadovoljniji od cjepidlaka koji se pitaju čime je redatelj iz slavnog meksičkog trolista zavrijedio toliki vodopad oskarovskih nominacija. A nakon ceremonije će sa suradnicima, čini se, morati odgovarati i na optužbe za plagijat.