Crvene ruže, bombonijere, plišani medvjedići i – Magic Mike. Ili preciznije, ‘Čarobni Mike: Posljednji ples‘. Baš za Valentinovo tempiran je treći (i zadnji?) nastavak trilogije o dobroćudnom striperu s kojim se kroz prethodna dva fino srodio glumac Channing Tatum.
A kako i ne bi, kad ga uloga tjera na stalno održavanje tjelesne forme, klesanje mišića i erotizirani ples kojim bi se ovaj 40 i nešto godišnjak mogao profesionalno baviti sve i da mu propadne filmska karijera. No, izgledi za to su minimalni, još i manji nakon što je u ‘trici‘ udružio snage s energičnom Meksikankom Salmom Hayek Pinault i uoči Dana zaljubljenih uzjahao svog Ponya (spomen na pjesmu iz ranijeg nastavka) na letu prema vrhovima top ljestvica gledanosti.
Dio zasluga za proboj filma koji ne nudi nikakav kvalitativni napredak u odnosu na prethodnike može se pripisati redatelju, oskarovcu Stevenu Soderberghu čiji umjetenostvo posebno dolazi do izražava u kadriranju putenih plesnih točaka među palmama Miamija i pod fingiranim engleskim kišama.
Sve između toga je tanahno, scenaristički nedorečeno i plitko. Kao da je autorima ponestalo nadahnuća, što ne čudi previše s obzirom da svijet muških zabavljača osim promjena kostima ne nudi previše inovacija. No, kad se već insistira na ‘troknjižju‘ (Magic Mike iz 2012. i Magic Mike XXL 2015.), onda je Tatum kao glavni junak i producent ove humorne drame trebao naći nekog novog tko će sustavnije poraditi na priči o zbližavanju umirovljenog stripera Mikea i Maxandr, latinoameričke ljepotice pred razvodom od bezobrazno bogatog Londonca.
Zamisao da se radnja iz gospođinih osvetničkih pobuda preseli s Floride u ambijent privatnih londonskih teatara na West Endu djeluje nakaradno, još i više kad se na silu pokušava pomiriti ozbiljna otočna kabaretska umjetnost s US ‘dirty dancingom‘. Pokušaj da se u trećeg ‘Mikea‘ ugura umetak o pripremi predstave koju režira isti taj naturščik ispao je prilično jalov.
Sam prikaz Londona amerikaniziran je i bolno stereotipan, pa tako ekranom promiču mrgodni butler, pametnica imigrantskih korijena, neudana zaštitnica povijesne baštine... Film je zakinut i za Mikeove bivše kolege stripere koji se, umjesto da još jednom začine radnju svojim karakternim različitostima, kratko pojavljuju na Zoomu i potom trajno nestaju s periskopa.
Među rijetkim adutima ovog bezbojnog sequela za istaknuti je vizualnu i glumačku podudarnost dvoje naslovnih likova. I u šestom desetljeću života Salma H.P. koketnija je od trostruko mlađih kolegica, puna snage i prirođenog glumačkog impulsa. U plesu, maženju i replikama savršeno parira Tatumu na kojemu protok vremena (četrdeset i treća mu već otkucava) ne ostavlja traga, ni tjelesno ni zanatski.
Naročito se to uočava u završnoj plesnoj točki s profesionalnom balerinom Kylie Shea u atraktivno uprizorenom fingiranom prolomu oblaka. Na novog Čarobnog Mikea sigurno neće prigovarati ni najzagriženije zagovarateljice ženskih prava.
Mike se prema šefici Maxandri smo vrijeme ponaša kavalirski, ne submisivno kako bi se možda moglo očekivati, ali pristojno i skroz u skladu s aktualnim trendovima. Ne bi nas trebalo začuditi ako Magic Mike jednom ponovno zapleše, damama i pokojem gosparu za gust.