Dugo su zelene žabe bile najbrojniji vodozemci na svijetu. Na tisuće žaba znalo je zapjevati svoju ljubavnu pjesmu uz obale rijeka, jezera i močvara. Nekima žablje kreketanje nije baš bilo drago, ali iskusni lovci su znali – čim se žabe oglase, vrijeme je za lov.
I tako je bilo stoljećima u neretvanskoj dolini s obadvije strane granice. Žabe su se lovile od ušća Neretve, jezera Kuti, Parila, Baćinskih jezera, Vida, Pruda, Orepka, pa sve do Hutova blata u Hercegovini. Ove godine nije bilo tako. Žabe nisu baš puno pjevale. Istina, čuo se pokoji kreket, ali ni približno kako je to nekada bilo u neretvanskoj dolini, koja je u kasno proljeće odzvanjala od žabljeg pjeva.
Sve nam to govori da se u prirodi nešto loše događa i da se žabama drastično smanjuje broj iz godine u godinu, čemu kumuju melioracije i isušivanje močvara zbog čega žabe gube prirodna staništa. Osim toga, ne treba zanemariti ni nekontrolirani i prekomjerni izlov žaba, posebno u krajevima gdje su žabe cijenjena i tražena delicija. Upravo na to upozoravaju znanstvenici u novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Conservation.