Ante nema mira u svojoj Nemiri: Nisam dao susjedi da sagradi kuću metar i pol do moje i tada počinje policijska tortura!; Odvjetnik šefa omiške policijske postaje ima, pak, nešto drugačiju priču...

Električar Ante Marušić (55) iz Nemire kod Omiša, nam tvrdi da se već devet mjeseci protiv njega vodi potpuno neosnovan progon, a za koji ima snažne indicije da ga je pokrenuo njegov sumještanin - načelnik Policijske postaje Omiš mr. Vlade Perkušića.

Razlozi koji stoje iza navedene hajke su privatne i prizemne naravi, a iste bi u cijelosti mogao objasniti samo Perkušić, kaže Ante Marušić.

- Slušajte, ja njegovoj kumi a mojoj prvoj susjedi Ivi Lozini - povratnici iz SAD-a, nisam dozvolio da napravi kuću na metar i po od moje, s obzirom na to da navedeno nije u skladu s urbanističkim pravilima te na to imam pravo i mislim da tu počinju pravi razlozi moga progona. Njezina kuća je po zakonu trebala biti udaljena najmanje tri metra od moje, ali nije te joj nisam dao suglasnost za gradnju pa joj je zbog toga pravomoćno poništena građevinska dozvola. Naime, ja sam navikao živjeti u uređenoj i pravnoj državi u kojoj bi to bilo nezamislivo. Umjesto da se izda rješenje o uklanjanju nezakonitog objekta, HEP joj spaja struju iako koliko je meni poznato nema ni uporabne ni građevinske dozvole i ta lakrdija traje već duže vrijeme. Ja ne znam tko smatra da će me putem neutemeljenih optužbi slomiti kako bih ostvario svoje ciljeve, ali znam da ovo nerazumno i nezakonito policijsko postupanje traje tako da mi PP Omiš kojoj je on na čelu, izmišlja kaznena djela koje nikada nisam počinio, kao i mojoj ženi Sylviji, predsjednici Mjesnog odbora protiv koje Iva Lozina ima dva sudska spora zbog pristupnog puta plaži koji bi njezina obitelj htjela prisvojiti. Nedopustivo je u pravnoj državi članici EU-a da se u odnose privatnih osoba uključuje represivni aparat i to tako da omiška policija dolazi u više navrata i naređuje mojoj supruzi otključavanje rampe, iako policija nema te ovlasti već je za to pitanje nadležan sud.

Kad to nisu mogli promijeniti s rampom, omiška policija prijavila je moju ženu zbog navodno pokradenog novca od ribarskih noći koje je ona organizirala kao predsjednica Mjesnog odbora, a ta prijava nema veze sa zdravim mozgom - otvoreno će naš sugovornik koji dio godine provede na radu u SAD-u gdje radi kao električar u Sindikatu Lokal 3, dok preostali dio godine je u Nemiri gdje od omiških policajaca - nema mira.

Kako dokoni pop i jariće krsti, tako i omiška policija, smatra Ante, koristi izmišljene predstavke protiv njega kako bi imala povod za pretres njegove kuće i njegovo kazneno procesuiranje i njegove supruge.

- Rukom napisana anonimna predstavka koja nema nikakve osnove bila je povod omiškoj policiji da uđu s nalogom za pretres u moju kuću 23. listopada prošle godine i od moje supruge zatraže da otvori sefove gdje sam držao oružje i municiju. U jednom sefu su bile sačmarica Remington i karabin Browing, a u drugom je bilo pripadajuće streljivo. Aktivni sam lovac, sve oružje je legalno nabavljeno te čuvano u skladu sa zakonom i za isto imam i oružni list i sve valjane dozvole. Sve to policija zna, ali ipak ide na intervenciju po navodnoj anonimnoj dojavi u kojoj ih se upozorava da sam ja kao lovac s tim oružjem opasan sa stanovnike Nemire i da je oružje dostupno djeci i ženi - ogorčen je Ante koji je za vrijeme policijske akcije bio u New Yorku, a u životu nema ni jednu prijavu do ove.

- Ja sam tražio na mobitel od moje žene da pita policajca Miševića koji je njegov broj mobitela kako bih mu u SMS poruci poslao šifre od sefova na što je policajac odgovorio da poruke sa šiframa ne šaljem na njegov mobitel nego da ih pošaljem svojoj ženi jer je njegov šef Perkušić (na fotografiji dolje) rekao da ne smiju ići kući dok se sefovi ne otvore, iako su trebali zakonski zapečatirati sefove i čekati mene da se vratim iz SAD-a.

Kada im je žena čitajući moje SMS poruke otvorila sefove, Mišević joj je rekao da moraju oduzeti obje puške jer ih ne mogu ostaviti u kući pošto sada i moja žena zna šifre sefova te tvrde da će sve vratiti kada ja dođem natrag. Uzimaju mi i municiju iz drugog sefa tvrdeći da sam je uvezao iz SAD-a i prijavljuju me za izbjegavanje carinskog nadzora. Prava je istina da sam dio patrona dobio na poklon iIi razmijenio s kolegama lovcima za lovačku odjeću, a dio je punjen od praznih čahura, ali oni u PP Omiš me prijavljuju za izbjegavanje carinskog nadzora, tvrdeći da sam ja tu municiju uvezao - zamislite iz SAD-a gdje radim - uvodi nas Marušić u iduće probleme koje je imao s omiškim policajcima.

'Vozanje' na Badnjak

- Pravo 'valjanje' i zavlačenje nastaje nakon što dobivam telefonski poziv od omiške policije 18. prosinca u 22 sata da sutra ujutro u svojstvu osumnjičenika dođem u postaju protivno zakonskom roku od osam dana između primitka i saslušanja, tako da sam se pojavio bez odvjetnika Željka Albinija koji živi u Zagrebu i nije mogao doći. Policajac u postaji se usmenim putem dogovara s mojim odvjetnikom za novi termin i to za dan 24. prosinca na Badnji dan.

Taj dan dolazim u PP Omiš s braniteljem Albinijem, ali smo nakon dolaska odmah obaviješteni da službenik za snimanje kamerom Mate Ribičić nije prisutan već se nalazi u Splitu te je zatraženo da se vratimo kad budemo pozvani telefonskim putem toga dana. Iako smo došli u 8.45, telefonski smo ponovno pozvani oko 11.15 da se vratimo u postaju te nam je rečeno da će ispitivanje provesti službenik Jović. On nas je u svojoj sobi obavijestio da se ispitivanje ipak neće održati jer je taj dan redovni godišnji servis kamera za ispitivanje pa se moje ispitivanje ne može obaviti. Na inzistiranje moga odvjetnika da to policajac i službeno napiše on postaje bezobrazan i odbija to učiniti te nam tada govori da mu je možda načelnik rekao da ne obavi ovo ispitivanje - govori Marušić.

Uputio je naš sugovornik i upit Unutarnjoj kontroli MUP-a koja je naložila da se njegov slučaj istraži i to od PU splitsko-dalmatinske čija je PP Omiš sastavni dio. To znači da ga istražuju oni na čije ponašanje Marušić i ima ozbiljnih primjedbi.

Sugovornik nam pokazuje dopis koji je nakon toga dobio od načelnika PU splitsko-dalmatinske Dražena Viteza.

- Svi moji pritužbeni navodi nisu potvrđeni ili nisu točni, tako ispada iz njihova odgovora, osim jednog mog dolaska u PP Omiš gdje nisam primljen, iako sam morao, po mišljenju Unutarnje kontrole. Sve drugo su po Vitezu omiški policajci radili u duhu zakona i korektno. Istina, načelnik PU splitsko-dalmatinske Dražen Vitez, napisao mi je da preko Sektora rade dodatne provjere vezano za moje privremeno oduzeto oružje te će me o tome naknadno izvijestiti iako je kaznena prijava protiv mene već otišla na Općinsko državno odvjetništvo Splitu gdje će se o trošku poreznih obveznika obavljati vještačenja na koji je način municija punjena za nebitno kazneno djelo koje nisam napravio. S takvim Vitezovim odgovorom nisam zadovoljan jer je u njemu netočno utvrđeno činjenično stanje na sve moje pritužbe kao i na činjenicu da mr. Vlade Perkušić ima dozvolu ministra za predavanje na kolegiju Pomorsko pravo na Visokoj školi za inspekcijski i kadrovski menadžment u Splitu, iako je nije imao za cijelo razdoblje predavanja - ne da se Marušić koji sada čeka što će Općinsko državno odvjetništvo odlučiti o njegovoj municiji.

Paušalni odgovori

- Cilj i svrha postupka unutarnjeg nadzora je da se nepristrano ispita postupanje policije i građanima omogući uvid u zakonitost toga postupanja, a ne da se paušalno odgovara na ozbiljne primjedbe na postupanje represivnog aparata protiv kojeg je građanin gotovo nemoćan - ističe.

O povredi svojih građanskih prava Marušić je obavijestio i Ambasadu SAD-a u Zagrebu čiji je također državljanin jer kroz institucije RH ne može, kako kaže, dobiti ni zakonito postupanje ni pravdu.

- Policija mi je dozvolila da oružje prodam, ali ga nisam mogao sebi dobiti natrag, niti se žele izjasniti na osnovi kojeg zakona su mi oduzeli oružje, a sve s obzirom na to da nije bilo zakonskih uvjeta jer nije doneseno predviđeno rješenje, jer oružje nije ni predmet prijave već isključivo municija.

Također ističem da sve što je policija i navela u činjeničnom opisu bi zapravo bio samo prekršaj iz čl. 70 st. 1 t.15 Zakona o oružju za koji je pripisana kazna do 5000 kuna, a nikakvo kazneno djelo iz čega upravo i proizlazi da je iniciranje i vođenje toga postupka potpuno nezakonito i ima za cilj samo mene progoniti.

Zar je bila potreba raditi sve ove troškove i cirkusarije gdje su državna tijela služila samo kao sredstvo da ja promijenim svoju odluku u odnosu na prvu susjedu, koja je prijateljica načelnika PP Omiš Vlade Perkušića koji u mjestu Nemira ima trokatnicu sa sedam-osam apartmana dvaput veću nego što je moja, a ja ipak radim u Americi, dok je on zapovjednik jedne male postaje treće kategorije - ne da se Marušić koji će učiniti sve da i mimo novinskih stupaca dokaže sve ove svoje tvrdnje.