Najlipše su one pisme koje napiše život. Takve su ujedno i najtužnije. A upravo je jednu takvu na papir stavio poznati Petrčanac, operni, ali prije svega klapski pjevač Duje Stanišić. Pjesmom "Moj vapor", predstavit će se u Opuzenu, na Melodijama hrvatskog juga. Mi smo uspjeli popričati s njim na putu iz Beča prema Istri.
- Da, malo sam u gužvi, stalno sam relacija Beč-Hrvatska, ali ne mogu se požaliti. Jako mi je dobro i zadovoljan sam. Ipak radim ono što najviše volim. Pivam! – priznao nam je iskreno odmah na početku razgovora Duje, koji je nakon klapske karijere, dobio poziv koji se ne odbija.
- Pozvali su me u Beč da budem operni pjevač, što mi je itekako laskalo. Otišao sam krajem 2017. godine. Učim i razvijam glas svaki dan, tako da nije to bilo "evo mene", itekako se morate dokazivati. Drago mi je da učim od najboljih – rekao nam je Duje koji je u glazbene vode ušao još kao 19-godišnjak, dok je pjesme počeo još 15 godina Počeo je prvo pivati s klapom Kožino, zatim je bio u još nekoliko zadarskih klapa, da bi kasnije dospio do onih komercijalnih, poput Cambi i Masline.
Istaknuo je kako je upravo radi pisme proputovao velik dio svijeta. No, inspiracija uvijek leži u njegovoj Dalmaciji. Baš je i tu nastala pjesma "Moj vapor" koju je Duje napisao po istinitoj priči.
- Da, tekst i glazba su moji. Ribar iz pisme je osoba o kojoj se dugo pričalo i pričat će se u krugovima njegove familije i prijatelja. Osobno san na neki način vezan za tu osobu, ali ne bih htio o detaljima. Mislim da će pisma sve sama reć – istaknuo je Duje koji je ovu pjesmu i uglazbio.
- Svi me pitaju je li bilo teško napisati riči, ali baš zbog te situacije bilo je jako lako složiti stihove. Pisma je zapravo nastala u po ure. Samo san zapisa jednu životnu situaciju. Nastala je prije nekih pet godina i odma se svidila mojima doma koji me od tad nagovaraju da baš nju snimim. I eto konačno im se želja ispunila. Nije to pisma samo o jednom ribaru, ona se zapravo ovim stihovima odnosi na sve naše ljude s mora, koji ipak, na svu sriću, ne završi tragično ka u ovoj pismi. Glavni lik pisme je skromni ribar kojeg su svi volili jer je uvik bio srdačan i uvik spreman pomoći. Čak je znao poklanjati ribu jer je bio toliko odličan ribar da bi puno ulovio. Provodeći besane noći na moru mislio je da za ljubav uvijek ima vrimena, a kako su godine prolazile samoća je postajala sve veći teret. Na kraju samoća je ipak uzela danak.. Nakon potrage koja je trajala dva dana, u zimi 2003., u 8 sati ujutro, 16 nautičkih milja od kopna je pronađen njegov prazan drveni kaić. Ono što je ostalo iza njega, ta mala kamena kuća i pusta, neobrađena polja, svjedok su njegove tužne sudbine – ispričao nam je Duje ukratko životnu priču usamljenog ribara koju će prvi put pred publikom zapiati u Opuzenu.
Očekivanja, kaže, nema.
- Ja nikad ne radin glazbu da dobijen priznanje, više mi je bitno da iza sebe ostavin neku priču. Dapače, nagrada uvik godi, ali to nije najbitnije. Smatran da pisma nije pitka i toliko radiofonična, teška je, zato vjerovatno neće biti hit, no ipak ona je stvorena da bude upravo ovo što je. Posebna pisma koja govori o životu – zaključio je Duje.