Tu srijedu, zadnji radni dana svoje 40-godišnje karijere, proveo je u vrletima Velebita. Od osam sati ujutro do deset sati navečer, na temperaturi smrzavanja. Pripremao se i čekao dolazak Ivice Kostelića koji je s pripadnicima specijalnih postrojbi hrvatskih oružanih snaga danima pješačio planinskim gudurama. Od osam ujutro, do deset navečer, na temperaturi ispod nule, zadnjeg radnog dana, kao svojevrsna "nagrada", nakon 40-godišnjeg radnog vijeka...
- To je zgodna ilustracija moje karijere. Uvijek sam volio terene, tonska kola i prijenose u živo. To je bila moja strast – priča nam Zoran Gugić, od nekidan umirovljeni ton majstor HRT Radio Zadra. S njim je na terenu bio novinar Vladimir Šetka, još jedan neizlječivi radoholik, s kojim je Gugić zadnjih godina najviše obilazio terene.
- Na svakom je trenu važna suradnj s novinarima. To je timski rad, a s Vladom Šetkom sam odradio možda najviše terenskih javljanja zadnjih godina. Bio je jako ponosan što je samnom bio na mom zadnjem terenu...
Kad bi ga se jednom rečenicom trebalo predstaviti, najmanje bi pogriješili kad bi rekli da je Zoran Gugić, Kizo za kolege i prijatelje, zabilježio zvučnu povijest Zadra u zadnjih četrdeset godina. Praktički i doslovno! To je čovjek koji je u svom radnom vijeku stvorio neprocjenjivu zbirku tonskih zapisa Zadra i Hrvatske, kakvu ćete sličnu rijetko gdje čuti.
Od tonskog zapisa zadnjeg Titovog govora 1979. u Zadru, do prvog dolaska predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u Zadar. Od prijenosa utakmica i navijačke atsmofere iz kultnih Jazina, do prijenosa Davisovog kupa i Svjetskog rukometnog prvenstva iz Višnjika. Od simanja pada granata u Novskog ždrilu, do govora pape Ivana Pavla II na zadarskom Forumu. Od prve tonske snimke neke zadarske klape, Maraska 1980. godine, pa do prošlogodišnjeg festivala klapa u Omišu. Prvi je, da ne bude zabune, snimio i zvuk zadarskih Morskih orgulja i preko etera ga poslao u svijet... Bez Kize, da ne duljimo više, mnogi nikad ne bi znali kako zvuči Zadar.
- Počeo sam raditi 1978. godine. Tadašnji šef dopisništva radija i televizije u Zadru bio je Josip Vidaković, a moj mentor Boris Guina. S njima sam počeo odlaziti na terene koji su mi do kraja radnog vijeka bili najdražio dio posla. Imao sam 24 godine, a prije toga sam tri godine honorarno radio u zadarskom Kazalištu lutaka kao tonac i majstor rasvjete. Za njih sam i kasnije nastavio snimati sve pjesme i snogove za predstave, gotovo dvadeset godina, sve dok nisu dobili svoj tonski studio...
Svako novinarsko pitanje Zoranu Gugiću dobije neku čudnu putanju. Teško je u jednom razgovoru rekapitulirati gotovo pola stoljeća rada u jednoj razmjernoj maloj sredini kao što je Zadar. Toliko je tu događanja, ljudi, manifestacija, putovanja, anegdota i epizoda da razgovor nužno teče u asocijativnim digresijama. Pitate ga, primjerice, koliko je klapa snimio u karijeri, on kaže na stotine i već mu misao bježi na drugu, treću stranu, ono kada je prenosio prvu Božićnu misu u Hrvatskoj 1990. ili kad je navijačkoj skupini Tornado snimio prvu kazetu i izradio prvi CD. Vrijeme i sjećanje kod Zorana Gugića, kao na nekoj staroj debeloj magnetofonskoj vrpci, brzo i skladno nadopunjuju se u bujicu prebogatog iskustva.
On sam kaže da mu je karijeru najlakše podijeliti na tri dijela. Na vrijeme prije rata, rat i vrijeme poslije Domovinskog rata do danas. Ipak, da bi uveli nekog reda, tjeramo ga da se prisjeća. Barem onoga što se nama čini važno za jednu tako dugu i veliku karijeru. A to su neke neosporne činjenice: Kizo je snimio prvu i nakon nje baš sve zadarske klape, ali i gotovo sve klape vrijedne spomena u Hrvatskoj u zadnjih 40 godina. Počeo je, kao što smo već rekli, snimkom klape Maraske 1980. godine. Bila je to prva glazbena snimka uopće, zapravo prvi singl neke klape iz Zadra. Nakon njih snimio je klapu Fortuna iz Bibinja, pa onda redom, sve do današnjih klapa: Niko, Bersice i Munita. Bilo je to vrijeme kada je Radio Zadar jedini u gradu imao kvalitetan studio za snimanje pa su svi koji su se htjeli probiti do etera i slušatelja trebali Kizinu pomoć. A on im je nesebično izlazio u susret i od toga stvorio danas super vrijednu arhivu snimaka, pravi mali povjesni dragulj tonskih rariteta, uglavnom u vlasništvu HRT-a.
Među tim raritetima svakako spada i prvi CD kojeg je snimio za klapu Intrade. Bilo je to na njihovim samim počecima, u stvari, Kizo ih je snimio na CD i dao ga producentima diskografske kuće Scardona. Ostalo je priča o uspjehu. Na isti je način lansirao klapu HRM-a Sv. Juraj. Prvi ih je snimio i to u crkvi sv. Donata i potom pustio u eter.
- U našem su studiju prve snimke napravili svi poznati zadarski pjevači. Mladen Grdović, Marina Tomašević, surađivao sam s braćom Ivčić, Đanijem Maršanom, Duško Lokin je kod mene snimio svoj prvi televizijski spot. Naime, do 1990. povremeno sam radio i kao televizijski snimatelj, uskakao sam po potrebi... - prisjeća se Kizo i pokazuje nam arhivske slike. Svečano otvorenje SAS-ove marine u Sukošanu, on s televizijskom kamerom na ramenu, a do njega naš bivši kolega, još jedna novinarska legenda, fotreporter Slobodne Dalmacije Branislav Grgurović Cigo.
Tu je i fotografija zadnjeg boravka Tita u Zadru, na terasi hotela Zagreb u društvu tadašnjeg gradonačelnika Ivice Maštruka, a Kizo u pozadni... Zabilježio je tonove svih gradonačenika, od Maštruka do Dukića, svih predsjednika, od Tita i Tuđmana, do Mesića, Josipovića i Grabar Kitarović. Ipak najradije se sjeća doživljaja s kolegama iz redakcije, novinarima i repoterima, kojima je često na terenu bio logistika. Od mikrofona i magnetofona, do marende pa i kratkih javljanja, kad se drukčije nije moglo. Što i ne treba posebno čuditi. Novinarstvo je kod Gugića obiteljski posao, supruga Minja je poznata zadarska novinarka, kćerka Matea je nakon završenog fakulteta krenula njihovim stopama, a sin Bruno još uvijek studira...
- S Gordanom Kurtović desetak sam godina snimao emisiju "Konobo moja". Nema mjesta i konobe od Paga do Primoštena, sela ni otoka, u kojem nismo bili, iz kojeg se nismo javljali. S kolegom Dragom Čulinom godinama sam prenosio utakmice iz Jazina, ali i s gostovanja, iz Istanbula, Pesara, Belgije, sve do danas s Višnjika sa Željkom Kapelarijem...
U mirovinu, kaže, odlazi ispunjen jer je ostavio iza sebe traga, malu kockicu u stvaranju Radio Zadra, zajedno s kolegama koji su, nažalost, prerano otišli: Miljenkom Mandžom, Milanom Tišmom, Lidijom Pavić, Zlatanom Miodragom, Ivom Mišulićem, Borisom Guinom...
- Idem u mirovinu, ali neću mirovati. I dalje planiram snimati, i dalje želim ostati u istom tonu.
Tko bi mu zamjerio?
12 koncerata zadarskog komornog orkestra
Zoran Gugić je kao tonski majstor snimao za HRT Zadar sve Zadar festove, dječje festivale, Donatske večeri i nastupe djevojačkog zbora Zoranić. Posebno je ponosan na snimke svih 12 koncerata klasične glazbe Zadarskog komornog orkestra, od vremena kad ih je vodio maestro Pavle Dešpalj pa do današnjeg direigenta Ivana Repušića. Tih 12 snimki nedavno je ustupio voditeljici Koncertnog ureda Zadar Dini Bušić i nada se da će jednog dana završiti na nekom nosaču zvuka.
Magnetofon mu spasio život
Biti radijski snimatelj u ratu posebno je iskustvo koje, kaže Zoran, ne bi nikome preporučio. Na teren je tijekom rata zajedno s novinarima odlazio svakodnevno, nerijetko na prvu crtu bojišnice, gdje se svašta događalo. Ako su fotoreporteri radili slike, a novinari pisali što su vidjeli, ja sam našim slušateljima morao prenijeti zvukove rata, kaže Gugić. Sjeća se kada je zajedno s kolegama zapeo na Novskom ždrilu, kada su se našli usred minobacačke vatre na pontonskom mostu.
- Imao sam sreće. Granata je pala nedaleko nas, a ispred mene je bio moj stari magnetofon. Geler ga je izravno pogodio i raznio. Tako me magnetofon spasio. Sa mnom su bili još Božidar Klarić i Davorka Mezić. Na teren smo bili došli sa četiri automobila, ali su svi stradali u granatiranju, osim našeg, s radija. Kad je napad malo zastao, najprije smo se slikali ispred stradalih vozila, a onda smo se svi utrpali u jedini auto i sprašili za Zadar.
Snimio sve hrvatske klape
Možda najveći doprinos Gugić je dao kao snimatelj klapa. Od 1997. do 2017., punih 20 godina, snimao je baš svaku večer nastupa klapa na festivalu u Omišu u direktnom prijenosu, smotru klapa u Skradinu snimao je od 1989. do 2014., sve godine smotre klapa Školjka u Pakoštanima, Rapske vedute zadnjih osam godina, festival klapa u Senju, čuveno raspivano Bibinje. Bio je osam godina urednik emisije "Poziv na bis" Radio Zadra posvećene koncertnim nastupima klapa... Bez imalo pretjerivanja i sa velikom sigurnošću može se reći da je Zoran Gugić snimio sve hrvatske klape.