To vam je poput malog raja na Zemlji. U gotovo netaknutoj prirodi nalaze se predivni konji, mirisno bilje, divna drvena štala te jedna kamena kućica za okrepu i uživanje na terasi s pogledom na cijeli ranč.
Ne, ne govorimo o nekom udaljenom mjestu u Lici, Slavoniji ili pak izvan Lijepe naše, nego se ta mala oaza za sve ljubitelje prirode i životinja nalazi svega desetak minuta vožnje od centra Zadra. Riječ je o Konjičkom klubu "Sv. Krševan", na društvenim mrežama znanim i kao "Saddle Club", koji vode dvije nesebične djevojke: Zadranka Ana Andabak i Čehinja Kristýna Rygolová. Zašto kažemo nesebične? Jer sve to rade za druge, i to – volonterski!
– Nama ovo nije posao, nego hobi! Svi koji ovdje dolazimo zaposleni smo drugdje, tako da smo sve naše slobodno vrijeme posvetili konjima i djeci. Sav ostvareni prihod ide isključivo životinjama, pa se možemo pohvaliti da naši konji sami sebi zarade za sijeno, hranu, dodatke prehrani, opremu, ali i za veterinara, potkivača te za preventivne posjete zubaru i kiropraktičaru – otkrila nam je uz osmijeh odmah na početku Ana, koja je svoju dječju ljubav prema konjima pretočila u stvarnost na početku 2020. godine, kad je kupila zemlju kod Bokanjačkog blata i, uz supruga Jakova, započela s izgradnjom svoga sna – ranča.
Godinu dana nakon toga može se pohvaliti listom čekanja za terensko jahanje, ali i za dječji klub, odnosno radionice, posebnu novost koju su Zadrani objeručke prihvatili.
– Pony Club počeo se održavati u rujnu 2020. i otada funkcionira kao mini razred s petnaestero polaznika koji dolaze svake nedjelje u 10 sati ujutro, dok su Pony Club radionice nastale kao svojevrstan "produžetak" Pony Cluba za svu djecu koja su htjela upisati Pony Club, ali nisu uspjela ili žele doći samo jedan dan u posjet, probati jahati i upoznati konje. Radionice traju dva sata, održavaju se subotama, po dogovoru. Kristýna i ja tada se družimo s grupom mališana, u dobi od pet do jedanaest godina, te ih učimo osnovama jahanja i postupanju s konjima, timarenju, sedlanju, pripremama za jahanje, ali i kako se konj vodi, kako mu se pristupa, na što trebamo pripaziti i kako čitati konjski govor tijela. Mislim da smo prve u Dalmaciji koje smo pokrenule nešto ove vrste – objašnjava Ana te dodaje:
– Djeci je najzabavnije hranjenje mrkvom i timarenje te, naravno, jahanje kao osnovni koncept. U sklopu radionica uvijek izrađujemo neke poučne kreativne rukotvorine vezane uz konje i jahanje te tako puno toga naučimo, a usput djeca ponesu kući uspomenu s radionice koju su sami napravili. Tako smo u prosincu prikupili razne materijale iz prirode i izradili prekrasne božićne ukrase za konjušnicu te posijali božićnu pšenicu u vrtu pokraj štale, a trenutno se jako veselimo drvenim maketama konjušnice i manježa koje je izradio naš volonter Simon Stefan Turek. Svako je dijete u Pony Clubu dobilo svoju maketu koju će obojiti i ukrasiti, i to materijalima iz prirode. Iako smo zbog jahanja vezani uz lijepo vrijeme, naš se Pony Club održava i kišnim nedjeljama. Tada u Pony učionici u konjušnici učimo teorijski dio jahanja, ponavljamo vrste i boje konja, crtamo, bojimo, lijepimo, ali i učimo vezivati čvorove jer je i to dio praktičnog znanja svakog malog konjara-jahača – govori nam Ana dok nam pokazuje fotografije malih umjetničkih djela koja su stvorila djeca.
– Što se tiče priprema za te dječje vikende, moram zahvaliti našim volonterkama koje svake nedjelje pripremaju konje za male jahače i strpljivo objašnjavaju znatiželjnim mališanima sve što ih zanima. To su Nika Žodan i Tea Dokoza, bez kojih Kristyna i ja ne bismo mogle ovako kvalitetno odrađivati sve što smo zamislile – istaknula je Ana, dodavši kako su ona i Kristyna na ideju o Pony Clubu i radionici došle spontano, zbog previše sličnosti u karakteru.
– I ona i ja smo kao male sudjelovale na dosta likovnih radionica i pohađale smo likovnu školu, tako da nam ovaj rad s djecom dođe kao svojevrstan nastavak našeg djetinjstva i veseli nas vidjeti da pored modernih gadgeta kist i boje i dalje imaju zasluženo mjesto u dječjoj igri. Moram naglasiti kako je cijela ideja, odnosno koncept za Pony Club i radionice, zapravo Kristynina jer je ona u Češkoj provela praktički cijelo djetinjstvo u blizini konja i konjičkih klubova te razumije što djeci treba, kako ih animirati i na koji im način najbolje pristupiti. Sigurno joj u tome pomaže i iskustvo predavača na Sveučilištu u Zadru, samo su ovdje "studenti" mnogo manji, a učionica je pod vedrim nebom – govori nam Ana uz osmijeh, vodeći nas kroz punu štalu nasmijane djece koja ne znaju gdje će prije.
Ani ni Kristyni to nije ništa čudno, navikle su vidjeti da se mališani doslovno potuku za metlu da bi pomeli hodnik!
– Njima je samo važno da su u blizini konja, jer nije da ih baš često možete vidjeti po Zadru. Mi smo u principu htjele spojiti tu dječju ljubav prema konjima i životinjama općenito, te potrebu djece, ali i njihovih roditelja, da provode što više vremena na svježem zraku i u prirodi, koja je u ovom slučaju, rekla bih, poprilično konkretna. Na farmi djeca itekako brzo nauče da svako djelo ima posljedicu. Ako konja ne nahraniš, gladan je, ako ga ne očistiš, prljav je. Znaju da se neće približiti konju s leđa jer to može biti opasno, i isto tako znaju kako se konj pravilno vodi jer su svjesni da posljedice nepravilnog postupanja sa životinjom od petstotinjak kilograma nisu bezazlene – nabraja Ana samo dio toga što djeca kod njih nauče, te naglašava kako je ključna stvar u radionicama i Pony Clubu izgradnja malih odgovornih ljudi koji se toj odgovornosti uče kroz igru.
– Nevjerojatno je koliko smo se kao društvo otuđili od prirode i domaćih životinja. Naši ljudi, pa tako ni djeca, ne znaju, na primjer, razliku između slame i sijena. Mnoga djeca koja nam dolaze ne odrastaju s blatom na rukama i izgrebanih koljena jer su nam sve to užurbanost 21. stoljeća i betonizacija oduzeli. Mi na našoj konjskoj farmi, koja se nalazi u Zadru, pokušavamo vratiti prirodu u djetinjstvo i mislim da uspijevamo: kad vidiš male sedmogodišnje "šminkerice" kako u gumenim čizmama guraju kolica s hranom za konje, kad ih čuješ kako se zezaju penjući se i skrivajući se po sijenu, i kad te obuzme ponos kad shvatiš koliko su toga naučili u ovih par mjeseci, tada znaš da si zauvijek ostavio traga u njihovim životima i da će se cijeli život sjećati dana u Pony Clubu. Upravo su to uspomene koje se pamte i koje obilježe djetinjstvo – zaključila je Ana, koja zbog svoje ljubavi prema životinjama mijenja ne samo djetinjstvo, nego i život svojim malim sugrađanima.
