Duško Lokin simbol je Zadra, barem isto kao i Đani Maršan ili Mladen Grdović, s tim što se iza Duška nikad nije dizala medijska prašina kao za Mladenom, mada je oduvijek volio društvo, popiti, pojesti...
Ali ono što krasi Lokina je životna disciplina i predanost obitelji, što ga je kroz desetljeća karijere "držalo na zemlji”. Jedino čime je privlačio nešto više pozornosti, njegova je legendarna „frizura”, ali o tome je sve već davno kazano.
"Zadarski Tom Jones” i dalje je aktivan, pjeva i živi. Unatoč tomu što mu se nedavno dogodila teška životna tragedija, umrla je njegova neprežaljena supruga Anuška Lokin s kojom je proveo cijeli život. Pa iako 80-godišnjak, Duško se ne predaje čak niti nakon smrti svoje životne družice. Trenira, vježba, pjeva, priprema se za nastupe, potpisao je novi ugovor za album, priprema veliki povratak u glazbenoj karijeri...
- U Zagrebu sam od kako mi je supruga umrla, ovdje su mi djeca, sve... A da čučim u Zadru sam u 100 kvadrata, odem se vani napiti, nema mi smisla, to nije moj život. Dok je žena bila živa bio sam vezan za Zadar, a sad kad sam ostao sam... Nisam htio raditi spektakle oko njenog sprovoda. Vidio sam neke svoje kolege u zadnjih par godina, zgadio mi se život kad sam shvatio da rade show od toga da bi novine imale što pisati. Znači nije bitan onaj tko je umro nego je bitno da si ti i dalje po novinama... To je meni užas. Neću spominjati imena, ali to je za mene prestrašno – kaže Duško.
Nakon 60 godina braka, više se nikad ne može oporaviti nakon tog gubitka.
- To su zablude i najgore laži, što to znači oporaviti se? Kad dođeš među četiri zida, onda znaš di si i što si. Društvo, prijatelji, tvoja familija, svi ti oni olakšaju svakoga dana, ali opet se sve svodi na to da moraš doći kući. Nema ti gore nego kad ideš sam navečer leći, sam si u stanu, a nitko ne diše pored tebe. Život ide dalje, ja se moram boriti, moram živjeti, u punoj sam snazi, možda to smiješno zvuči, ali tko me zna, siguran je da govorim istinu. Trčim, skačem... Živim na jednom prekrasnom mjestu, pomažu mi puno i moji prijatelji, zadarski kolege, zagrebački prijatelji, moji muzičari, s njima sam skoro po cijeli dan. Ipak dođe vrijeme kad svatko ima svojih obaveza, pa kad stigneš kući, dok ne zaspeš, ti si sam. Djeca rade, zauzeti su, ali s njima se puno družim, pomažu mi, a i ja njima. Kad kažem djeca to znači moja kćer, moja unuka, praunuka, odnedavno i praunuk... Sve su to moja djeca, jako smo vezani, dok je moja supruga bila živa mi smo te veze gajili, pazili smo da budemo s djecom u super odnosima. Život s te strane mi je zbilja za pohvaliti se – kaže nam Duško Lokin.
Posebno mu je, naglašava, drago dati intervju za Slobodnu Dalmaciju koju, kaže nam, čitaju naši ljudi u cijelom svijetu, bilo preko googlea odnosno interneta, facebooka...
Čim mi nešto obajvimo, to se odmah čita u zemljama gdje žive naši iseljenici.
- Moji prijatelji iz Amerike i Australije su jako stali iza mene, posebno u Australiji, jedna naša obiteljska prijateljica i prijatelj iz Australije, kad mi je bilo najteže, pomogli su mi. Jer je moja supruga završila u bolnici u Istanbulu nakon što se putujući s mojom kćeri i nećakinjom na cruiseru, zarazila koronavirusom, mada je bila cijepljena. Bilo je tu puno propusta s njihove strane, ali kome reći, koga tužiti? Iz privatne bolnice, privatnim avionom, uz pratnju privatnih liječnika, transportirana je u Hrvatsku. Sve smo učinili što smo mogli, a pomogli su mi u svemu tome prijatelji iz cijelog svijeta i normalno iz Zadra i čitave Hrvatske. Sad moram opet početi raditi, a fala bogu imam odličnu novu pjesmu "Ti samo ti” koja ima svoje konotacije, nije to sve slučajno. Pjevam je na CMC festivalu, mislim da je veliki hit, vrti se već u Sloveniji, kod nas se također sluša na radiju – kaže Duško.
Svoju karijeru koja traje već duže od 55 godina tako opet pokreće ispočetka, po tko zna koji put. Jedna karijera bila mu je kad je krenuo, druga 1989. kad je snimio „Oči pune suza” koja je bila hit svugdje, potom duet s Dolores, niz drugih pjesama. Sad pokreće treću karijeru koja mu je trenutno najpotrebnija i zbog situaciju u kojoj se našao.
- Hvala od srca ne samo prijateljima u Sloveniji već i Croatia Recordsu, CMC-u... Svi su stali iza mene. Već su dogovoreni nastupi u Sloveniji, kao i nastupi na moru. U lipnju bi mi trebao izići novi album, a nakon ljeta priprema jedan duet koji će biti veliko iznenađenje. Riječ je o jednoj našoj velikoj zvijezdi, ali to ću otkriti kad dođe vrijeme. Imam jednu želju, volio bih konačno zapjevati i u Splitu gdje imam puno publike. Čujem da moja nova pjesma ide na Top listu Radio Splita, da je ljudi traže. Želja mi je u Splitu održati cjelovečernji koncert za moje obožavatelje kojih je puno. Zadnji sam put imao veliki koncert 90.-tih godina u Splitu, a toliko bi im pisama volio otpivati. Hajduk i Duško Lokin žive vječno! - poručuje Splićanima Duško Lokin.
U radu je, kaže, spas. Svim kolegama preporučuje da se čuvaju, da ne noćare previše.
- Kad je posao moraš, kad nije posao, onda ne. To je moto cijelog mog života bio. Preko tjedna, popodne uvik ubiti oko, rano doći kući na ručak, 12.30, ura najdalje. I navečer nemoj nikada izlaziti. Legni što ranije, u 9 ura, nema veze. Jedino ako je nogomet moraš izdržati, ako nije nogomet onda legni i spavaj, u 8 ako treba. I navečer nikada jesti. Banana ili jabuka. A priko dana normalno – to je moj životni recept i istina je to. Moja pokojna nona iz Komiže doživjela je 96. godina. A došla bi uvik s mise ljuta. Jer bi prije stigli pa bi sili u prve redove. Ona bi se ljutila da bi došli ranije "oni stariji” i zauzeli joj prednja mista, pa bi morala dalje na kraju siditi. Oni stari, a ona - 96. godina imala...