Bile su mlade, u to doba vrlo moderne djevojke. Bile su i uspješne, često nagrađivane, višeg staleža. Živjele su u Ninu, i kao sve njihove vršnjakinje, voljele su se kititi.
Ali, ne bilo čim, već naušnicama koje i danas, 13. stoljeća nakon, izgledaju moderno i šik!
Ne, nismo pogriješili u godinama – govorimo o nakitu koji je pronađen u arheološkim istraživanjima 1996. godine kad je na Trgu Ploče otkriven grob dviju ninskih odličnica. Nakit, prema svemu sudeći, pripada razdoblju 8. stoljeća. Te su naušnice, kao i one otkrivene 1957. u Visočanima, dobile svoje replike povodom 190. godine rođendana Arheološkog muzeja u Zadru.
Prvi je to put da u svojoj dugoj povijesti zadarski Arheološki muzej radi replike nekog nakita. Kako nam je pojasnila Marina Brkić iz Odjela za marketing i odnose s javnošću Muzeja, htjeli su izraditi malo ekskluzivniji suvenir koji će ujedno biti funkcionalan.
- Nismo željeli napraviti nešto što će skupljati prašinu, zato smo se odlučili za nakit. Predstavljaju jako lijepe primjerke hrvatske kulture i vjerujte mi, teško ih je razlikovati od originala. Nadam se da će ih nositi žene diljem svijeta – rekla je Brkić, koja je zajedno sa svojom kolegicom Donatom Smokrović, autorica idejnog koncepta. Za ponovno “vraćanje u život” stoljećima starim naušnicama, kontaktirale su poznatu zlatarnu ZAKS. Njezini su stručnjaci zaslužni za izradu savršenih replika.
Ipak, izbor najvrjednijih primjeraka naušnica koje Arheološki muzej Zadar čuva u svom bogatom fundusu nije bio jednostavan, no i Brkić i Smokrović željele su bezvermenski nakit koji se može nositi i danas, u 21. stoljeću.
I profesor Radomir Jurić, koji ih prije nekoliko dana na poziv Muzeja i službeno predstavio javnosti, istakno je njihovu vrijednost.
- Pronalazak naušnica iz Nina ugodno nas je iznenadio. Istražene smo nalaze, te 1996. godine, Marija Kolega, inače voditeljica tadašnje Područne arheološke zbirke u Ninu, i ja, onako još neočišćene, s tragovima zemlje, fotografirali u boji i upriličili ad hoc izložbu. Vijest je izazvala zapaženu pozornost zadarske, ali i hrvatske kulturne javnosti – prepričava profesor Jurić koji je u drugoj polovici 1980. preuzeo mjesto kustosa u Srednjovjekovnom odjelu Arheološkoga muzeja u Zadru i kojeg je pripao nezahvalan posao pripremame izložbe “Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas“, koju su godine 1981.zajednički priredili Arheološki i Narodni muzeji.
- Bio je to veliki izazov za mene. Odmah sam uočio da ima nelogičnosti, primjerice, u datiranju nakita. Pojedini nakitni predmeti datirali su se u širokom rasponu od 9. do 15. st.! Zato sam morao pratiti razvoj nakita kroz tri temeljna perioda ili faze, od 7. do 15. st. Od tada me zaokuplja ova problematika, kojoj sam se vraćao nekoliko puta, donoseći drugačije prinose za njenu tipologiju i kronologiju– istaknuo je prof. Jurić.
Promjenom klime i sjedilačkim načinom života, vjerovanjem i slično, nakit se obogaćuje, osobito od srednje faze mlađeg kamenog doba. Pronalaskom i uporabom kovina, nakit postaje raznovrstan.
- Izrađivan je od bakra, najviše od bronce, pa željeza, a u manjoj količini od zlata, srebra i olova. Zastupljeni su i drugi materijali, kao jantar, staklena pasta, perle od pečene zemlje i slično. Oblikom i tehnikom izrade nakit je najbogatiji u željezno doba. Rimskim osvajanjem ovih krajeva prekida se razvoj domaćih kultura, te se ta područja opskrbljuju raznim proizvodima, pa tako i nakitom iz raznih radionica moćnoga rimskoga imperija – pojašnjava Jurić te ističe kako srednjovjekovni, starohrvatski nakit u Dalmaciji, posebice onaj iz 9. i kasnijih stoljeća duže vrijeme izaziva pozornost znanstvenika.
- Osobito je zanimljiv par manjih, zlatnih, naušnica s zvjezdolikim privjeskom koje su se kolegice Brkić i Smokrović odučile replicirati. Radi se o naušnicama bizantskoga podrijetla, izrađene su u tehnici filigrana i granulacije. Privjesak se sastoji od dvije kružnice od kojih je jedna od glatke, a druga od nabrane žice. S vanjske strane kružnica nalaze se dva manja i jedan veći zrnasti trokut. S unutarnje strane donjeg dijela karike nalazi se jedna granula, a s vanjske strane četiri, na privjesku. Krajevi završavaju kukicom i raskucanom petljom. Jasno je vidljivo da među velikim iii manjim naušnicama postoje oblikovne razlike, premda pripadaju istoj tipološkoj skupini – naglasio je prof Jurić te pojasnio kako su i jedne i druge naušnice izrađene u bizantskim radionicama istočnomediteranskoga područja.
- Međutim, ne treba odbaciti mogućnost da su izrađene u jednom od dalmatinskih bizantskih gradova. Možda i u samom Zadru – rekao je istaknuvši kako ovaj nakit predstavljaja vrijedan dragulj u mozaiku ranohrvatske materijalne kulture.
- Siguran sam da će ove replike naći svoje mjesto u raznim prigodama darivanja, i uz vjerske i uz državne blagdane, rođendane, krštenja, vjenčanja, krizme i u mnogim iznimnim svečanostima. Ponosno ih nosite – zaključio je prof. Jurić.
I zato, ako poželite imati ili pak darovati dio hrvatske povijesti, naušnice možete kupiti u suvenirnici Arheološkog muzeja Zadar.