Odavno se zna da Zadar ima sfingu, no jeste li znali da ima i piramidu? Ta gotovo tri metra visoka betonska konstrukcija godinama je bila skrivena od pogleda pod obraslim bedemom visoko iznad jedne od prometnijih zadarskih prometnica, ulice Bana Josipa Jelačića. Radnici Nasada ovih su dana uklonili raslinje u sklopu redovitog održavanja, a iza njega se ukazala piramida o kojoj se malo toga zna. Oni koji za nju znaju, pamte je kao mjesto gdje su se nakada igrali kao djeca.
No saznati više o ovoj tajanstvenoj piramidi bio je težak zadatak.
Nazivali smo po redu razne zadarske stručnjake kojima je povijest u malom prstu, poput Pavuše Vežića, Marije Stagličić, Radomira Jurića, Antonije Mlikote, Mirne Petricioli... no, nitko nije znao puno reći o njenom nastanku i svrsi jer, koliko je njima poznato, o toj piramidi ništa nije zapisano. S obzirom na to da je ova zanimljiva građevina podignuta na vrhu bedema unutar kojih postoje tuneli, nazvali smo Juricu Vučetića. Ako u Zadru, zapravo u cijeloj Dalmaciji, postoji osoba koja o vojnim bunkerima zna gotovo sve, onda je to ovaj 41-godišnji pravnik, pasionirani ljubitelj vojne povijesti Drugoga svjetskog rata i neumorni istraživač povijesnog blaga, kojeg, znamo, u Zadru ne manjka.
- Iskreno, ali ovo je samo moje mišljenje, piramida je nastala negdje 30-ih godina prošlog stoljeća, za vrijeme Italije, te je, pretpostavljam, služila kao bunker za radio-operatera koji je održavao izravnu vezu s Italijom, ali i drugim talijanskim postrojbama na ovom području. Upravo zato je izabran oblik piramide jer njene nakošene strane lakše mogu „odbiti” izravne pogotke. Točnije, granata bi kod udara trebala „skliznuti” i tako amortizirati izravan pogodak u bunker. Građevina ispod koje se nalazi piramida je podzemna vojna utvrda, koja nije imala borbenu namjenu, već je služila kao sklonište visokim talijanskim časnicima iz zapovjedništva obrane Zadra – otkrio nam je Vučetić te pojasnio kako je utvrda korištena od strane talijanske vojske tijekom tzv. Travanjskog rata (napad Sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju od 6. travnja 1941. do 17. travnja 1941.) i vjerojatno od strane Njemačke vojske tijekom okupacije Zadra 1943.-1944.
S njim se složila i poznata povjesničarka umjetnosti Marija Stagličić koja se potvrdila da je beton, kao građevinski materijal, počeo više koristiti početkom 20. stoljeća, odnosno, da izbor materijala od kojeg je piramida izrađena sugerira da sigurno nije nastala za vrijeme francuske ili pak austrijske uprave.
- Prvi korisnik bunkera, odnosno utvrde, bila je talijanska vojska, a nakon Drugog svjetskog rata postala je dijelom vlasništvo tvornice „Boris Kidrič“ te je vjerojatno imala namjenu skloništa za radnike u slučaju rata, dok je dijelom bila gradski park. Danas pak dio utvrde spada pod vlasništvo tvrtke „Lignum“, a dio je u vlasništvu države – istaknuo je Vučetić te dodao kako su prilikom izgradnje iskorišteni prednosti okolnog terena: između sjevernog zida francuskog bedema i gradske prometnice, nalazi se nekoliko metara dubok i širok obrambeni kanal unutar kojeg je izgrađena utvrda, a koja je naslonjena na postojeći zid bedema. Unutrašnjost utvrde prvo je pokrivena s metalnim profilima, a zatim je sve prekriveno betonom i zatrpano s nekoliko metara kamenja i zemlje.
- Utvrda ima četiri ulaza od kojih su dva u razini okolnog terena, a dva na krovu utvrde. U unutrašnjosti se nalaze dvije velike prostorije za smještaj osoba, a svaka od prostorija ima po jednu manju odvojenu prostoriju. Unutar utvrde nalazi se i sanitarni čvor s čučavcem (Latrina) i zasebna prostorija s ručno pokretanim uređajem za ventilaciju (Aereatore). Ulazi u razini okolnog terena bili su zaštićeni s položajem za puškostrojnicu. Utvrda je danas u solidnom stanju, ali nažalost puna smeća. Mnogi njeni dijelovi otuđeni su poput vrata i sličnih stvari, nije zaštićena, prepuštena je propadanju – istaknuo je Vučetić zaključivši kako je navedena utvrda nekada nosila ime po poznatom talijanskom biciklistu i heroju iz Prvog svjetskog rata, Enricu Tottiju.
Tajna piramide možda je ovim tekstom tek malo otkrivena, no koja god bila njena istina, činjenica je da je krajnje vrijeme da se sačuva od propadanja i još jednog zaborava. Da se i taj dio zadarske baštine istraži i valorizira, kao i cijeli kompleks bedema izvan Poluotoka. Zašto bi oni bili manje vrijedni od Muraja?
