Vratili se iz Kine, a slijede im gostovanja na Kubi, u Panami, Čileu, Iranu, Rusiji...

ASSITEJ, međunarodna organizacija kazališta za djecu i mlade, već desetljećima ima svoje centre na svim kontinentima na svijetu.

Hrvatski centar ASSITEJ osnovan je 1996. godine, no pune 22 godine, sve do ove jeseni, ni jedna predstava iz Hrvatske nije ušla u „društvo izabranih“: mali broj kazališta iz cijelog svijeta svake dvije godine se okuplja na međunarodnom ASSITEJ festivalu koji se održava uvijek na različitim svjetskim destinacijama.

Ove godine to je bila Kina, a u „društvo izabranih“ – nevjerojatno mali broj od svega deset kazališta iz cijelog svijeta – pozvano je Kazalište lutaka Zadar, sa predstavom „Kaštanka“. Lirika i emocija Čehovljeve pripovijetke obrađene u ovoj poetičnoj predstavi osvojile su kazališne kritičare i članove žirija već i prije Kine: „Kaštanka“ je tri puta putovala u Bugarsku, isto toliko u Srbiju, gostovala je u Sarajevu, nastupala u Rumunjskoj… S ovih festivala donijela je nagrade za najbolju predstavu u cjelini, za glavnu ulogu i animaciju psića Kaštanke (Sara Lustig), za redateljsku poetiku i scenski izraz, za najbolju glazbu (Igor Karlić), za najbolje oblikovanje svijetla (Frane Papić)…

„Bum“ koji je uslijedio, poziv u Kinu, ipak nije očekivao nitko: u konkurenciji od 1.500 (!) predstava iz cijelog svijeta, za gostovanje na festivalu u Pekingu izabrano ih je deset. Među njima i zadarska „Kaštanka“.

- Prenosimo emociju. Kaštanka je psić, ali personificira živo biće koje traži i daje ljubav. Ova topla Čehovljeva pripovijetka do srži je pronikla u dubinu osjećaja koji nisu jednoznačni i zato mogu zbunjivati… No svima nam je imanentno da tražimo ljubav, toplinu, pozornost, pa se zapravo gledatelji vrlo lako unesu u ovu nježnu priču gdje Kaštanka bježi od bolnog ignoriranja svoga gazde i odlazi onome tko je bezuvjetno voli, bez obzira na nekad neugodnu dinamiku njihovog suživota – kaže redateljica predstave Vjera Vidov.

Pozivi koji su već stigli za gostovanje „Kaštanke“ u 2019. i 2020. su nezapamćeni za bilo koje hrvatsko (lutkarsko) kazalište: države u kojima će nastupati su Kuba, Panama, Čile, Ukrajina, Poljska, Turska, Bugarska, Makedonija i Slovenija, Iran, Turska, Rusija i Danska.

- Iskustva iz Pekinga su do sada najimpresivnija, što je razumljivo, jer sve je potpuno drugačije od onoga na što smo mi navikli. Od onog vizualnog, dakle šarenila, kiča, predimenzioniranosti svega, objekata, prometnica, do načina življenja i osobito komuniciranja. No, naši dojmovi su zapravo nevažni naspram činjenice da je Hrvatska ušla na pozornicu međunarodnog ASSITEJ festivala, i to u Kini. To je povijesni uspjeh – kaže redateljica Vidov.

Povijesni uspjeh je i taj da je „Kaštanka“ ponovno pozvana u Kinu, na još jedno gostovanje, neovisno o spomenutom festivalu na kojem je predstava izvedena dva puta.

- Bili smo gotovo konsternirani pozivom, no upravo u tom terminu igrali smo na festivalu u Rumunjskoj, pa u Kinu nismo ponovno otputovali. Kineze je očigledno osvojila poetičnost „Kaštanke“, njihov teatar za djecu i mlade ima sasvim drugi izričaj, to je tradicionalno lutkarstvo prepuno šarenila, sa savršenom animacijom lutaka, lišeno je teksta i naglasak je na snažnoj vizualnosti. „Kaštanka“ to nije. Možda smo zato u Kini na drugoj izvedbi imali doslovno dvostruko više publike nego na prvoj – navodi Vjera Vidov.

Od svih gostovanja izvan Hrvatske, predstava je samo u Kini imala titlove. „Kaštanka“ je razumljiva i bez poznavanja jezika, tim više što teksta u predstavi ima vrlo malo. „Kaštanku“ čine tri elementa: glumci sa svoje tri lutke (psić, gusak i mačak), glazba i svijetlo. Snažnu emociju koja se prenosi sa pozornice ne bi bilo moguće ostvariti bez „mraka“ na sceni sa točno određenim, tankim i znakovitim snopovima svijetla, te bez takve glazbe koja u svakom trenutku precizno korespondira s onim što proživljavanju tri mala životinjska lika, strpana u cirkus.

- Nisam mislila da ću režirati ovakvu predstavu – nasmijala se Vjera Vidov, dugogodišnja glumica Kazališta lutaka Zadar koja se do sada okušala u režiji, no u sasvim drugačijim projektima.

- Miran Hajoš, ravnatelj Kazališta Virovitica, poslao mi je Čehovljevu „Kaštanku“ i zatražio da je pročitam. U Hrvatskoj je ta pripovijetka malo poznata. Proplakala sam čitajući. Ja sam uistinu tu priču već tada vidjela u kazalištu, zamislila sam kakva bi bila scena, kakve lutke… Stoga nije bilo dvojbe da prihvatim ponudu za režiju. Treba znati da je „Kaštanka“ nastala u koprodukciji Kazališta lutaka Zadar i Kazališta Virovitica, tako od četvero glumaca u predstavi imamo dvoje Zadrana, Irenu Bausović i Dominika Karakašića, te dvoje glumaca iz Kazališta Virovitica, Saru Lustig i Gorana Vučka. Moj jedini uvjet da režiram bio je da glazbu radi Igor Karlić, jer on je apsolutno genijalan glazbenik – priča Vjera Vidov.

„Kaštanku“ je trebalo dramatizirati. To je učinila Petra Mrduljaš i priča je svedena na 40-ak stranica.

- Ona je to napravila sjajno, za glumce je bilo vrlo važno to pročitati, stvarati lik. Ali… - zastala je Vidov.

„Ali“ je značilo da je dramatizirani tekst Vidov sa 40 svela na 11 stranica, a onda je tih 11 svela na tri. Tri stranice teksta!

Spoj svijetla, sjene, glazbe, glumačke ekspresije i animacije lutaka kojom glumci od njih uspijevaju stvoriti živa bića sa snažnim osjećajima tuge, nesigurnosti, sreće, nezadovoljstva, straha, potrebe za ljubavlju – sve se sjedinilo u neponovljivo jaki (emocionalni) doživljaj kojeg prožive svi u publici.

„Ja sam gladan kad je Kaštanka gladna, baš se vidi da je jako gladna“, komentirao je jedan gledatelj.

- Mora se naglasiti da su u procesu predstave sudjelovali svi. Ja sam samo na prvom sastanku rekla da želim emociju. Od glumaca sam dobila toliko ideja da ne možemo govoriti da je režija samo moja. Isto tako i od  scenografkinje i oblikovateljice lutaka   Natalije Burnos, od skladatelja Karlića, od oblikovatelja svijetla Papića. I drugih koji su na predstavi surađivali. Ja sam „Kaštanku“, kako rekoh, već na prvom čitanju vidjela na sceni, no „Kaštanka“ kao konačni produkt ne bi bila takva da ju nismo radili slušajući jedni druge. Na taj se način predstava brusila, rasla je, nastala je velika! Eto, imali smo i dvije nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta, za najbolju lutkarsku predstavu i za najbolju ulogu u lutkarskoj predstavi, to je bila Sara Lustig. Nismo dobili nagradu, ali dobilo ju je Kazalište lutaka Zadar! Nagrađena je predstava „Nikomu pravo“ i sretna sam zbog toga – kazala je Vjerica Vidov.