U Zadru je koncem 19. stoljeća osnovan prvi kemijsko-bakteriološki laboratorij - "porušili" su ga nehajnost i nemar...

Državni arhiv u Zadru pridružuje se sedmom festivalu povijesti-Kliofestu koji se ove godine održava od 12.-15. svibnja u virtualnom okruženju. Za tu prigodu, arhivist Edi Modrinić priredio je izložbu "Bakteriološki zavod u Zadru" koja donosi fotografije i novinske članke od njegovog osnutka koncem 19. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata.

U 19. stoljeću medicina je doživjela veliki napredak. Došlo je do modernih prirodnoznanstvenih otkrića, osobito na području fiziologije, patologije i mikrobiologije, a sve to upućivalo je i na potrebu mijenjanja i modernizacije dotadašnjeg koncepta zdravstvene zaštite i skrbi stanovništva.

Prvi kemijsko-bakteriološki laboratorij osnovan je u Zadru koncem 19. stoljeća. Vodio ga je mladi liječnik dr. Alfons Boara. Međutim, njegovo djelovanje nije dugo trajalo. O tome piše dr. Božo Peričić u Narodnom listu 1905. godine potaknut kolerom koja se proširila nakon velikih ljetnih vrućina te godine. U dva nastavka u Narodnom listu objavio prijevod članka prof. dr. R. Paltaufa, jer je „ držao vriednim prevesti ga jer i u našim prilikama čitanje će svakom korisno biti, a naše će vlastodršce možda potaknuti u pogledu nekih ovdje istaknutih pitanja na razmišljanje i življe djelovanje“ (Narodni list, 74/1905; Narodni list, 75/1905.)

Uz Paltaufov prijedlog o potrebi utemeljenja stalnih bakterioloških laboratorija u pokrajinama za istraživanje tifusa, difterije, tuberkuloze i kolere, dr. Božo Peričić je dopisao sljedeće: „

Pred jedno desetak godina bio se zasnovao takav laboratorij na dalmatinskom namjesništvu. Dakako bio je početak ali svakako dobar početak. Našla se bila u osobi dr. Boare (Alfons Boara,/1865.-1911./) i izvrsna izvježbana sila za bakteriooške i kemijske radnje. Zavidnost i nehaj brzo se i tu nađoše na poslu da sve poruše. Nu i pogledom na epidemije (pogibelji kojih je Dalmacija kao zemlja pri moru više izložena nego li druge) i pogledom na antimalaričnu borbu nestašicu dobro uređenog laboratorija je sramota i šteta od kojih nemaju da trpe druge pokrajine, u kojima i ako zemaljske vlade nemaju svojih laboratorija, tih ipak imade pri sveučilištu i velikim bolnicama, daj budi jedna od kojih imade svaka pokrajina“.

Bakteriološki zavod otvoren je 1912. godine u sklopu Vojne bolnice u nekadašnjem samostanu klarisa sv. Nikole. U to vrijeme bio je prva ustanova takve vrste u Dalmaciji. Ova ustanova imala je cilj u prvom redu unaprijediti znanstvena nastojanja i kontrolu u borbi protiv epidemija i zaraza i ujedno obrazovati buduće liječnike. Zavod je bio opremljen suvremenim uređajima, materijalom i sredstvima, što se može i vidjeti na priloženim fotografijama.

Između ostalog, imao je deset radnih soba u kojima su bili smješteni higijenski odjel, bakteriološki odjel, soba za istraživanje na životinjama, itd. U njemu su se mogle biokemijskim i mikrobiološkim metodama dijagnosticirati razne bolesti poput tada epidemiološki važne malarije, ali i drugih bolesti. Velike zasluge za otvorenje ovoga Zavoda imao je pokrajinski zdravstveni izvjestitelj dr. Karlo Vipauc. Službu glavnog protomedika Dalmacije preuzeo je upravo 1912. godine, a nakon otvorenja Zavoda imenovan je predsjednikom C. K. Zdravstvenog vijeća.

Krajem srpnja 1912. godine za upravitelja novoosnovanog Zavoda imenovan je dr. Miroslav Mikuličić iz Bakra. Dr. Mikuličić je bio asistent na farmakološkom i patološkom institutu Sveučilišta u Grazu i do dolaska u Zadar objavio je više znanstvenih radova. (Narodni list, 60/1912.) Tijekom rada dr. Mikuličića u Zavodu je ustanovljen i serološki potvrđen prvi slučaj undulirajuće groznice u Dalmaciji kod čovjeka. (Žuk A.: O infekciji brucelom u Hrvatskoj. Liječnički vjesnik 1942; 64/8/: 265-7). Dr. Mikuličić pozvan je u siječnju 1918. godine u Zagreb na Medicinski fakultet gdje mu je kr. Zemaljska vlada povjerila uređenje Zavoda za opću i eksperimentalnu patologiju i farmakologiju (Narodni list, 6/1918.).

Prema izvještaju dalmatinskog Namjesništva podnijetom predsjedniku Ministarskog vijeća u Beču, za opremanje Zavoda i za istraživanja tijekom 1913. godine utrošeno je 10 000 kruna. (HR-DAZD-88, Vlada za Dalmaciju, kut. 653)

Nakon dr. Mikuličića, od kolovoza 1914. godine za ravnatelja je imenovan dr. Vaclav Neumann, koji je bio asistent čuvenog profesora Jaroslava Hlave u Pragu.

Nakon Prvoga svjetskog rata Zavod nastavlja s radom u siječnju 1919. godine kao Higijensko-bakteriološki laboratorij (Laboratorio di vigilanza igienica e batteriologica). U toj godini napravljeno je oko 600 akterioloških, kemijskih i bromatoloških testova (Il Corriere della Dalmazia, 7/1920). Laboratorij je vodio bakteriolog dr. Giovanni Venturelli (La Dalmazia, 4/1921). Navodi se da je laboratorij raskošan i vrlo dobro opremljen materijalima i uređajima, međutim da postoji opasnost od zatvaranja laboratorija zbog nedostatka posla (La Dalmazia, 139/1920). Godine 1923. Ministarstvo je odlučilo zatvoriti laboratorij (LʼAquila del Dinara, 32/1923). Laboratorij je ponovno otvoren 1934. godine na istom mjestu pod imenom Higijensko-profilaktički laboratorij (Laboratorio dʼigiene e profilassi), a vodio ga je dr. Gino Rolli.

U savezničkim bombardiranjima u Drugome svjetskom ratu zgrada laboratorija bila je teško oštećena, a sačuvalo se nešto laboratorijske opreme. Novi kemijsko-bakteriološki laboratorij otvoren je 6. listopada 1944. u maloj vili „Farmokemije“ na Brodarici, gdje se tada nalazila ambulanta zapovjedništva mornarice. Inventar laboratorija preuzet je iz Higijensko-profilaktičkog laboratorija, a šef laboratorija ostao je dr. Gino Rolli. Djelatnost laboratorija bila je u početku minimalna, jer nije bilo ustanova koja bi se koristila njegovim uslugama. Tek otvorenjem bolnice laboratorij je započeo sa značajnijim radom, jer bolnica nije imala vlastiti laboratorij. Upravo ovaj laboratorij smatra se početkom javno-zdravstvenog djelovanja iz kojeg se iznjedrio Zavod za javno zdravstvo.

U nastavku prikazujemo 17 fotografija Bakteriološkog zavoda u Zadru koje se nalaze u našoj Zbirci fotografija (HR-DAZD-385). Fotografije nepoznatog autora nastale su najvjerojatnije ubrzo nakon otvorenja Zavoda 1912./1913. godine. Na fotografijama se jasno vidi cjelokupni interijer Zavoda, sa svim uređajima i opremom. Bakteriološki zavod je bio smješten u sklopu vojne bolnice u nekadašnjem samostanu klarisa sv. Nikole (u ulici Božidara Petranovića gdje je danas smješten Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru). Osim fotografija donosimo i nekoliko novinskih članaka o djelovanju Zavoda i izvješće predsjedništva dalmatinskog Namjesništva iz 1914. godine.