U zadarskom studiju snima bebe umotane kao "sarmice" do trećeg tjedna starosti. "Nekada se znaju olakšati, ali, Bože moj, to je sve normalno. Promijenimo ukakane rekvizite i nastavimo sa shootingom!"

Fotografija je zaista trenutak uhvaćen u vremenu. U posljednje vrijeme, razvojem tehnologije, a pogotovo Smartphonea, svatko se voli igrati fotografa i ovjekovječiti najdraže trenutke. No, za neke događaje ipak mnogi od nas žele profi majstore koji su svoj zanat kovali godinama kako bi im najljepši životni trenutci ostali u najboljem sjećanju, bolje rečeno fotografiji. 

Naša sugovornica Suzana Mišković profesionalna je fotografkinja koja se skoro 30 godina bavi fotografiranjem najvažnijih trenutaka. Zaruke, vjenčanja, krštenja i još brojni drugi trenutci u njezinom objektivu ostaju uhvaćeni u najboljem mogućem momentu. 

No, ne bavi se Suzy samo "klasičnim" fotografijama i ne "pegla" vjenčanja k'o na traci. Ono što je posebno u njenom studiju jest fotografiranje rođene djece stare tek nekoliko dana. Hit koji je zaludio svijet, a na mala vrata dolazi i u Hrvatsku zove se "newborn" fotografija. Prevedeno laičkim jezikom, "newborn" označava fotografiranje beba do tri tjedna starosti, umotanih u dekice, s raznim rekvizitima, tako da na tim fotografija izgledaju kao mali anđeli, potpuno blaženo. 

Kako uspijeva izaći na kraju s bebama, je li joj zahtjevnije fotografiranje novorođenčeta ili mladenaca, kakve prohtjeve imaju današnje mlade mame i još mnogo toga, Suzy nam je otkrila u razgovoru koji je uistinu bio jedan od najležernijih intervju kojeg smo vodili u posljednje vrijeme. Koliko god novinari raznim pitanjima i usputnim razgovorima pokušavaju opustiti svoje sugovornike da budu što prirodniji, toliko je ovog puta Suzy preuzela tu ulogu tako da je razgovor tekao bez ikakvih zastajkivanja. Ako se pitate zašto vam sve ovo objašnjavamo, zato što u posljednje vrijeme fotografi moraju biti sve, najmanje "ono", reklo bi se, za što su plaćeni. 

Kako bi bio dobar fotograf, osim tehničkog znanja i vještine potrebno je biti pomalo psiholog, pedagog, dadilja, mama, tata, brat, sestra, konobar, liječnik, krojačica, režiser, komičar, rame za plakanje i još štošta toga, sve kako bi fotke "ispale" vrhunske. 

U vremenu provedenom s našom sugovornicom brzo smo skužili kako sva dodatna zanimanja, koja su joj za uspjeh u poslu silom prilika pripisana, ona hendla bez problema. Pa tako novopečene roditelje, koji još ni sami ne znaju kako primiti bebu i okrenuti je, Suzy svojom osobnošću razoruža straha i treme. 

- Svi roditelji odmah zastanu kad im kažemo da fotografiranje novorođenčeta traje četiri sata, ali tek kad dođemo do njih shvate da samo snimanje traje možda pola sata. U tih četiri sata ulazi hranjenje bebe, mijenjanje pelena, presvlačenje, namještanje poza, pa i smirivanje bebe kako bi bile potpuno opuštene tako da ih možeš namjestiti kako god želiš, govori Suzy, rođena u Kotoru, a koja već 12 godina živi i radi u Zadru. 

Fotografijom se bavi još od 1990. godine, a u taj svijet nije dospjela pukom slučajnošću. Njen otac amaterski se bavio fotografijom tako da je uz fotografski aparat odrastala, i posao joj nikad nije bio stran. Odmah nakon mature počela je raditi razne poslove. Od konobarenja, čišćenja, ma svega, a onda je u novinama izašao oglas da jedan poznati foto-studio u Puli traži fotografa. Prvi put se javila, ali su je odbili jer nije imala stručnu školu. Ponovno se javila i ponovno su je odbili, da bi tek iz trećeg puta uspjela doći do foto-studija, isključivo kaže zahvaljujući svojoj upornosti. 

- Doslovno mi je gazda rekao da nema više koga primiti i da će me uzeti samo zato što sam uporna. Prvo sam radila u laboratoriju za razvijanje slika, pa me tek, za vrijeme rata, prebacio na radu u studiju gdje sam i naučila studijsku fotografiju koja mi je zapravo i potrebna kada je u pitanju "newborn" fotografija, govori Suzy koja je svoj prvi foto studio otvorila 1998. u Rovinju. Kaže da do tada nikad nije fotografirala vjenčanja ili nešto tako slično. Sjeća se kako joj je u to vrijeme neka žena "uletjela" u studio i pitala ju fotografira li vjenčanja, a ona je kao iz topa ispalila "DA!" iako nikada u životu do sada nije "okinila" niti jednu fotku mladenaca.

- Ali u laboratoriju prilikom razvijanja fotografija sam pamtila kadrove slike, pa sam po tom uzoru i otišla fotografirati. Na kraju je sve ispalo odlično. Tako se malo po malo razvijao moj posao. Sada vjenčanja ima k'o u priči, ona su mi financirala i dalje financiraju život. Ali, moram vam priznati, da je rad s bebama zapravo najljepši... - s umiljatim smiješkom i nježnog glasa priznaje Suzy.

Govori nam kako su djeca uvijek bila prisutna u njenom životu. Svog sina Jana je isto tako kao bebu fotografirala, bila joj je i fora kada bi radila vjenčanja s parovima koji već imaju djecu, pogotovo njihove zasebne fotografije s klincima. Sve se promijenilo kada je 2013. godine slikala prijateljičinu bebu, na jako sličan način kako ih i danas fotografira. U međuvremenu je otišla i na radionicu "new born" fotografije koja joj je, ističe, otkrila puno stvari koje joj pomažu u današnjem poslu, a koje su bile tako jednostavne i logične: kako i zašto se beba zamotava, razne poze koje su im ugodne a i u koje ih je lako namjestiti i još puno drugih stvari...

- Kada sam toj prijateljici poslala slike njene novorođene bebe nazvala me je ridajući. Mislila sam tko zna što se dogodilo, a ona je zapravo ronila suze od sreće. Nije mogla vjerovati svojim očima. Njena bebica, ovjekovječena u trenutku, s najslađim mogućim izrazima lica i pozama kao iz bajke, prepričava Suzi koja termine za fotografiranje beba rezervira, točnije "čuva" dva tjedna prije i poslije termina rođenja. 

- Male bebe su tek kada se rode najsavitljivije, te ih vrlo lako, bez većih problema možete staviti u bilo koju pozu. Ništa im tada ne smeta, a najviše vole biti umotane u "sarmicu", raznježila se Suzy u potpunosti pa govori kako je jednom u tim pozama slikala i bebu od šest tjedana. No ta je beba po prirodi izrazito mirna, a ostale već s toliko tjedana znaju razviti karakter pa im baš tako "velikima" i ne odgovara kad ih se mota i namješta svakako. No, Suzy onda takve poze jednostavno izbjegava.

- Nakon rezervacije termina, moramo unaprijed znati snimamo li curicu ili dječaka, zato što sa mnom u autu ide pun gepek rekvizita, ističe Suzy koju na terenima prati i kolega Robert Brkljača. A rekviziti izgledaju kao iz neke kuće za lutke: sitni krevetići i stolice, gomila dekica i vune, perja, cvijeće, medvjedići, pa čak i minijaturni noćni ormarić. Nije to sve, sa sobom "vuče" i razne modne dodatke pa se tako u njenoj "artiljeriji" nađu rukotvorine, kao što su trakice za glavu, heklane krune, ručno rađene igračke i još puno, puno toga. Većinu snimanja odrađuje u svom studiju na Petrićima, ali po potrebi ide i u kućne posjete, pogotovo zimi. Iznenadila nas je oprema njenog radnog prostora, po broju reflektora i fotografske oprem, tu bi se mirne duše mogla snimiti i naslovnica Voguea. Suzy sva snimanje bebača radi digitalnim aparatom iz ruke, bez stativa, što zahtijeva posebnu strpljivost i mirnoću.

- U većini slučajeva roditelji nama prepuste da se "igramo" odnosno da sami izaberemo kako ćemo obući dijete. Neki žele da im određena boja prevladava na fotografiji pa prema tome kreiramo kadar i bebicu oblačimo u adekvatnu robicu. Ili pak žele neki određeni predmet na fotografiji. Kada mi daju odriješene ruke, volim bebe staviti u svakakve poze, kaže Suzi koja se na fotkanje djece baca tek kad su  nahranjena i presvučena.

- Tada s njima možete što god želite, zeza se Suzy pa dodaje kako su mame te koje u većini slučajeva traže "umjetničke" fotografije svojih beba. Očevi su pak, ističe, svaki na svoj način. Nekima je pomalo blesavo takvo snimanje djece, neke to uopće ne zanima, a nekima je sve to skupa fascinantno pa im se zahvaljuju do neba ističući kako nikada ne bi mogli raditi posao koji Suzy i njen kolega Robert rade.

- Ovaj posao je predivan i opuštajući. Zamislite kako će za 20 ili 30 godina tom djetetu koje sam nekidan slikala biti drago da su ga mama i tata baš tako fotografirali, kaže Suzy pa dodaje kako nekad na snimanju bude i nezgodnih situacija...

- To su male bebe i one svoje fiziološke potrebe ne mogu kontrolirati. Pa se nekad zna dogoditi da bljucnu ili pak da se prilikom golog fotografiranja olakšaju. Ali, Bože moj, to je sve normalno. Očistimo bebu, promijenimo ukakane rekvizite i krenemo dalje sa shootingom, govori Suzy koju nakon fotografiranja čeka obrada fotografija jer sve bebe nemaju savršenu kožu, pa im se u photoshopu odstranjuju prištići i druge sitne "nepravilnosti". Ipak najvažnije za ovakav posao je osjećaj za novorođenče.

- Morate biti nježni, smireni i blagog pokreta. Na snimanju mora vladati zen atmosfera i ne smije biti nervoze jer bebe to osjete, pa ih je onda jako teško umiriti. Ne može ovo baš svatko, potrebno je proći razne škole i radionice kako bi se upustili u ovakav posao. Frka je i novopečenim roditeljima prepustiti nama dijete iako su uvijek tu, pokraj nas. Zajedno uvijek uspijemo zaustaviti vrijeme i uhvatimo njihovu bebu u savršenom trenutku za cijeli život, poručuje Suzy.