U posljednjih nekoliko dana medijske stupce punila je priča o Psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu koja je pod lupu javnosti došla kad su dvije žene, koje se uopće ne poznaju, u gotovo isto vrijeme, pokrenule humanitarnu akciju prikupljanja odjeće, obuće i higijenskih potrepština za pacijente. Doznalo se tako da ti pacijenti nemaju čarape, a kamoli nekoliko presvlaka koje su im prijeko potrebne.
Zahvaljujući laboratorijskoj tehničarki koja radi u spomenutoj bolnici Martini Šušić (35), te apsolventici socijalnog rada Matiji Lončar (24), pokrenuta je lavina dobrote koja se nevjerojatnom brzinom proširila i izvan granica Zadra, točnije Lijepe naše: jedna žena iz Švicarske kupila je 400 posteljina koje šalje za Ugljan!
Takav odaziv mlada studentica iz Sutomišćice ni u najluđim snovima nije očekivala kad je krajem studenoga odlučila pokrenuti ljude u svom mjestu na otoku Ugljanu, da pomognu bolnici.
– Rekla sam sebi, ako skupim jednu vriću, dobro je! Samo da im nešto odnesem – započela je Matija priču o svojoj prvoj organiziranoj humanitarnoj akciji koja je od te jedne vreće s otoka došla do nekoliko kutija iz Splita, Zagreba, Zadra...
– Sad mi već postaje problem kako skupiti sve te pakete koji ljudi velikodušno žele dati jer sam ja stalno na otoku. Nemam riječi kojima bih opisala kako se sad osjećam! Jednostavno sam se iznenadila da i u ovo doba, kad je svima stvarno teško, postoji toliko ljudi koji žele pomoći – priznaje nam Matija, koja svakog dana, od 10 do 12 i od 17 do 19 sati, sama dočekuje i slaže pristigle pakete u Dom u Sutomišćici.
Nitko ne stoji iza mene
– Nitko ne stoji iza mene, odlučila sam ovo sama pokrenuti pa ću sama to i odraditi. Naravno, kad se skupi jako puno toga, ulete mi prijateljice ili dečko i daju ruke kako bi mi olakšali stvar – istaknula je te nam otkrila kako je uopće došla na ideju o pokretanju ove humanitarne akcije.
– S obzirom na to da sam ove godine apsolventica i nastava se održava online, odlučila sam ostati doma. Inače sam jako socijalno osjetljiva, zato to i studiram, takve stvari posebno me pogađaju. Ovo je jedina godina da sam slobodna te sam htjela kvalitetno iskoristiti sve to slobodno vrijeme koje imam. Osobno nemam doticaj s tom bolnicom, poznajem neke ljude koji tamo rade te sam zbog toga odabrala baš tu bolnicu. A i zato što je na mom otoku. Prvobitna namjera mi je bila skupiti novac za hranu te je zajedno s kolačima koje bi napravili odnijeti bolesnicima, no u dogovoru s bolnicom to je otpalo jer svi pacijenti ne jedu iste namirnice. Tad sam došla do informacije da im je najpotrebnija odjeća i da, ako već želim pomoći, skupim robu za oko 400 pacijenata. Znala sam da će mi to samoj biti teško, no kad ću ako ne sada?! – govori ova simpatična bodulica koju ni korona nije spriječila u postizanju plemenita cilj.
– I moji doma i ja spadamo u rizičnu skupinu, ali meni je to ponovno zvučalo kao izlika, te sam čvrsto rekla sebi: želiš to napraviti, e pa to ćeš i napraviti – uz osmijeh nam je rekla Matija, koja je za širenje vijesti o ovoj akciji odabrala neizostavne društvene mreže.
– Stavila sam tu objavu na svoj profil na Facebooku, odabrala opciju da je svi vide, a ne samo moji malobrojni prijatelji, i čekala. Kad je to krenulo! U roku od jedne večeri taj moj apel bio je podijeljen 100 puta! Ubrzo sam odlučila da ću, osim odjeće i obuće, skupiti i novac i higijenske potrepštine. Otišla sam u jedan dućan u Sutomišćici te ostavila kutiju za jedno i drugo. Nakon nekoliko dana sam pomislila, zašto ostati samo u mome mistu? Pa sam krenula od mista do mista na otoku kucajući po dućanima koji žele sudjelovati u akciji te staviti dvije kutije u koje ljudi mogu ubacivati ili novac ili potrepštine. I mogu vam reći da ih se baš dosta odazvalo – prepričava Matija, koju je ubrzo kontaktirala i Udruga žena iz Kali.
– Bile su voljne pridružiti se akciji, što je meni odlično došlo, to je ipak drugi kraj otoka i bilo bi mi stvarno teško i taj dio sama pokriti. Sad one skupljaju paralelno sa mnom. Prije nekoliko dana sam vidjela i da se krenulo skupljati u Zadru, gospođa Martina je pokrenula istu akciju. I to mi je jako drago jer smo tako zajedno, i ne poznajući se, pokrile puno više mjesta, a time i ljudi... – ističe Matija, dodavši da kad ulaziš u ovako nešto ni sam ne znaš što možeš očekivati.
Kako nam je otkrila, razni profili ljudi su sudjelovali u akciji, no najviše su je iznenadili stariji ljudi koji ni sami nemaju puno.
– Neki dan je došao jedan stariji gospodin i donio vrećicu higijenskih potrepština koje je netom kupio. Također, javilo mi se dosta ljudi kojima je umro neki član obitelji pa bi htjeli pokloniti njihovu odjeću. Zamislite samo koliko je to teško i koliko boli odvojiti se od uspomena, ali po tome se vidi kako dobrota ne poznaje granice. I sad se ježim kad se toga sjetim... – priznaje nam Martina.
Njezina prva, mala, otočna humanitarna akcija prešla je u kratko vrijeme u nešto što ni sama nije mogla zamisliti, te ponovno dokazala kako smo uvijek tu za one kojima je pomoć najpotrebnija, makar ni sami nemamo mnogo.
Matijina hvalevrijedna akcija traje sve do Svete Luce, odnosno do 13. prosinca.