Svjetsko prvenstvo doseže vrhunac i svaka utakmica napetija je i uzbudljivija od posljednje. Uz to je Netflix krajem listopada "izbacio" dokumentarnu seriju "Captains", koja prati život šest kapetana i njihovih timova tijekom kvalifikacija za SP. Među njima se našao i kapetan naše reprezentacije, 37-godišnji Luka Modrić.
- Najbolje stvari nikad ne dolaze lako. Kroz život, kroz karijeru, ništa mi nije došlo lagano - ustvrdio je u njemu Luka, čiji je početak karijere bio tisućama milja daleko od glamuroznog.
Naime, današnji kapetan hrvatske nogometne reprezentacije kao dječak živio je u mjestu Modrići pokraj Zatona Obrovačkog, a djetinjstvo mu je prekinuo rat. U prosincu 1991. u ratu je ubijen njegov djed, po kojem nogometni velikan nosi ime i s kojim je bio jako blizak.
- Djed je bio moj zaštitnik, kad bih radio neke nepodopštine prema mami i tati, on me branio. Vodio me svugdje, kad bi vodio životinje na ispašu, vodio je i mene. Nisam išao u vrtić nego sam bio gore u toj kući kod babe i dida za koju me vežu lijepe uspomene, bezbrižno djetinjstvo. I ime sam dobio po didu. Žao mi je što nije doživio bar dio svega što sam postigao, ali sigurno me od odozgo gleda i bodri me. Siguran sam da je ponosan na mene - ispričao je Luka Modrić.
Iako ne voli pričati o svom djetinjstvu, rado se prisjeća nekih lijepih trenutaka koje je u njemu doživio s najbližima. Nakon djedove smrti, Lukin se život promijenio. Njegova obitelj pobjegla je u Zadar kako bi se zaštitila od opasnosti, a tamo su živjeli u hotelu. Tada još dječak, Luka je stabilnost i rutinu pronašao - u lopti.
- Nije bilo lagano živjeti u tom vremenu. Čuješ uzbune, bombe padaju, rakete… Kad pogledam slike iz djetinjstva, ja sam uvijek s loptom. Vidjelo se da će ta lopta imati neku važnu ulogu u mom životu. I nogomet je bio neki izlaz od svega toga što se dešavalo oko nas. Tako je sve krenulo. Na tom betonu, na asfaltu ispred hotela, rekao je i objasnio s kojim se teškoćama susretao u sportu.
- Udaraju te i guraju, bio sam među manjima naravno, ali nema kukanja i plakanja, nastavljaš dalje i boriš se za sebe.
Kapetan vatrenih je svoju sportsku karijeru započeo u nogometnoj školi Zadar. Tamo je njegov talent prepoznao Tomislav Bašić, iako u to vrijeme nitko nije vjerovao da Modrića čeka velika sportska budućnost.
- Modrić je bio predodređen za to da postane vrhunski igrač, no ljudi su krivo zaključivali, jer je bio fizički slab - rekao je pokojni Bašić, koji je uvjerio čelnike u Lukin dolazak u Dinamo.
Osim što se u njemu izgradio kao nogometaš, Luki je Dinamo u život doveo i sadašnju suprugu, Vanju. U svojoj knjizi "Moja igra", Luka je otkrio neke detalje o svom privatnom životu, pa tako i početku odnosa s Vanjom.
- Pozvao sam je na kavu da joj zahvalim na pomoći. Bilo je to ugodno čavrljanje. Vrijeme mi je u njenom društvu jednostavno letjelo. I nikad dosta. Susreti na kavi su zaredali. Ponekad bih navratio kod nje kući, živjeli smo tako blizu, napisao je.
S Vanjom je u vezi od 2004. godine:
- Živjeli smo različite emotivne priče, ali Vanja i ja smo kroz duge razgovore shvatili da dijelimo zajednički pogled na životne prioritete. Na obitelj. Već sam bio prilično zaljubljen kad sam joj prvi put predložio da iziđemo navečer van. Prihvatila je. Bilo je to 1. prosinca 2004., i to je bio naš dan.
Te smo se večeri prvi put i poljubili, u njenom stanu. Ne znam jesam li ikad osjetio takvu sreću do tada. Mislio sam da su sve one priče o leptirićima u trbuhu samo isprazne fraze, ali te sam se večeri osjećao baš tako. Zaljubljen preko ušiju. Prohodali smo - ispričao je zaneseno Luka Modrić.
U 11-godišnjem braku s Vanjom naš kapetan je dobio sina Ivana i dvije kćeri, Sofiju i Emu.