Podno moćnog Velebita, gdje more ljubi planinu, jedan je prostor više od 30 godina čekao da mu netko udahne novi život.
Stari rudnik boksita, koji je u ovom kraju većini ljudi bio i kruh i pokora, davno je završio svoju priču. Ali zato su supružnici Nikolina i Josip Nekić započeli novu.
Priču o ‘Morlaccu‘, kušaonici lokalnih proizvoda i jedinstvenom prezentacijskom centru običaja, kulture i podneblja podvelebitnskog kraja na području općine Jasenice koja posljednjih godina doživljava svoju renesansu. Sve je više prepoznata kao neotkriveni turistički biser, nebrušeni dijamant pun potencijala. I to je jedan od razloga zašto je nekoliko hrabrih pojedinaca odlučilo ostati na ovom području koje je proslavio serijal filmova o Winnetou i pokrenuti vlastite poslove. Najpoznatiji među njima su Đuro Župan, vlasnik Mićanovih dvora i poznatog raftinga na Zrmanji te Marin Majo Marasović koji vodi zanimljive turističke ture terencima Land Rover u obilazak Velebita i vlasnik hotela "Rajna" u Starigradu.
Ovo je samo dio detalja koji su prethodili odluci da Josip uloži u ovaj kraj, kraj njegovog djeda.
- Početkom 60-ih godina moj je did otišao u grad, na Stanove i zapravo cijeli svoj život živim u Zadru, no ovdje i dalje imam kuću i s guštom često dolazim. Sasvim sam slučajno, 2018. godine, naletio na oglas da se prodaje ovaj bivši rudnik boksita, koju ni nakon dvije dražbe nitko nije htio uzeti. Ja za njega uopće nisam znao, kao ni mnogi drugi Zadrani, a nalazi se tek pola sata autom od grada. Nazvao sam rođaka Ivana Barjašića, i kroz razgovor smo zaključili da bi mogli uzeti ovaj teren i pokrenuti nešto svoje. Tako smo postali partneri i vlo brzo zajedno osmislili cijeli koncept. Gledajte, 30.000 kvadrata terena, sa zgradom od tisuću... Takve su nas brojke odmah privukle, iako je to, realno sve to bilo zapušteno i devastirano. No, mi smo, unatoč tome, vidjeli puno potencijala – govori nam Josip uz osmijeh na početku ove zanimljive priče.
Njegova supruga Nikolina cijeli je život u turizmu i ugostiteljstvu, pa je njeno iskustvo bila važna karika za realizaciju ovog zanimljivog projekta.
Ipak, nisu imali pojma što ih sve čeka ulaskom u ovaj prostor...
- Već četiri godine traje uređenje jer sve radimo u nekim fazama i koliko možemo. Čak bih rekla da nas je pandemija i ubrzala s obzirom na to da nismo imali što raditi pa smo se kompletno posvetili ovome. Pomogla nam je obitelj i hrpa prijatelja – prisjeća se Nikolina, a Josip nam je približio priču ovog, gotovo nepoznatog, rudnika.
- Prema informacijama koje smo dobili od ljudi koji su ovdje radili, ovaj je rudnik u vlasništvu firme ‘Jadral‘, zajedno sa halom i kancelarijama, zapošljavao preko 250 ljudi. Bio je to jedan od najmodernijih pogona u bivšoj državi, dok se ovaj podzemni kop smatrao jednim od najboljih na Balkanu. U velikoj su se hali popravljali strojevi za iskop, a imali su još i laboratorij za istraživanje kvalitete boksita, kao i urede, kotlovnicu, tuševe i svlačionice... Boksit koji su ovdje vadili, odvozili su u kamionima Maslenicu, udaljenu svega pet minuta, gdje je bio izgrađen i posebni dok na koji se vezali brodovi. Zanimljivo je kako su taj dok još 1908. godine izgradili Francuzi koji su ovdje i otkrili boksit. Ti su tankeri, napunjeni tamno-narančastim kamenom odlazili za Rusiju – ističe Josip.
Poslije Domovinskog rata, ovu je tvornicu iskoristila vojska koja je dobila posao probijanja autoputa. U istoj je hali održavala svoje strojeve gdje su ih prijašnjih godina održavali rudari. Nakon završetka izgradnje nove autoceste, negdje od 2012. godine, prostor se kompletno zapušta i pretvara u odlagalište glomaznog otpada ovog kraja.
Nikolina je istaknula kako im je od početka ulaska na ovaj teren želja bila što je više moguće zadržati postojeću infrastrukturu i taj jedan industrijski šik. Tvrdi, nasljeđe se mora njegovati. I zaista, kad dođete u “Morlacco“ osjetite duh prošlosti i u vama se probudi poštovanje prema svemu što je ovdje bilo, a najviše prema ljudima koji su proveli dane ispod zemlje tražeći boksit.
- Iz tog razloga nismo ništa razbijali odnosno rušili, već smo rekonstruirali određene dijelove kako bi prilagodili svojim potrebama, točnije potrebama našim gostiju. Ima ionako već previše novih zgrada... Kad smo ušli u ovaj projekt, krenuli smo s idejom da oplemenimo ne samo teren, već i cijeli kraj koji zaslužuje još pravo izletište. Iako se nalazimo u kršu, cilj nam je da se, kad netko dođe kod nas, zapita jel‘ moguće da nešto ovako postoji u ovom kraju? Zato smo, nakon što smo očistili cijeli teren, posadili 10.000 sadnica lavande da dojam bude još upečatljiviji – oduševljeno govori Nikolina koja je vrlo brzo na sebe preuzela izradu sapuna, ulja i svijeća od lavande koja raste ispred zgrade i zbog koje je ovaj krš postao prava mala Provansa.
- Ima li ljepše uspomene na ”Morlacco” od ručno rađenih proizvoda cvijeta s područja koje ste upravo posjetili – govori Nikolina te dodaje kako su čak i stari rudnik uspjeli iskoristiti, što se najviše sviđa posjetiteljima.
- Naši ga gosti obožavaju! Sad trenutno u njemu odležavamo vina lokalne vinarije Degarra, jer su uvjeti savršeni sami po sebi: hladno je i mračno. A opet, kad se uđe unutra, vrlo je atraktivno. Već smo dobili upite i od drugih vinarija za odlažavanje pa razmišljamo o širenju tog dijela posla - ističe, vodeći nas u njegovu trobu. I stvarno, kad prođete kroz vrata rudnika osjećaj je zaista poseban, kao da ste se vratili u prošlost samo što ste zakoraknuli u njega. Istina, hladno je, iako je vani temperatura prelazila 23 stupnja. Na njegovom se stropu nalazi jedan veliki okrugli otvor koji daje poseban šarm cijelom prostoru, a najviše dolazi do izražaja kad podnevne zrake sunca probiju i osvijetle prvi dio tunela i tračnice koje vode duboko u mrak...
Nikolina i Josip otvorili su vrata “Morlacca“ prvi put ovo ljeto, točnije u kolovozu. Tvrde, dosta kasno, no reakcije prvih gostiju bile su im dokaz da ni u čemu nisu pogriješili. Svaka je njihova riječ bila dodatan vjetar u leđa, a poruke oduševljenja kako prostorom tako i ponudom, ohrabrile su i potaknule supružnike i njihove partnere da još više ”zarone” u ovaj projekt.
- Želimo postati spoj između mora i planine za sve one koji s guštom dolaze u ovaj jedinstveni kraj, za one željne odmora nakon dana provedenog u prirodi, na Paklenici ili na Zrmanji, na raftingu. Želimo da dođu kod nas i da se opuste u našoj podvelebitskoj oazi... - govore ovi ambiciozni mladi ljudi, puni želja i planova.
- Iako se za sad ”Morlacco” vodi kao kušaonica vina te domaćih proizvoda poput sira, pancete i šokola, želja nam je za iduću sezonu proširiti priču. Nekoliko velikih prostorija, bivše tvorničke kancelarije, obnovit ćemo i pretvoriti ih u svojevrsnu ”vremensku kapsulu”. Ulazeći iz prostorije u prostoriju, gosti bi kroz priču ovoga kraja, preko hrane i vina, pobliže upoznali naše običaje, kulturu, ljude i prirodu... – govori Nikolina, a Josip se ubacuje kako žele na jednom mjestu prezentirati ono najbolje od zadarskog zaleđa.
- Cijela će zgrada, koja je zaista ogromna, biti uređena u suradnji s lokalnim proizvođačima i OPG-ovcima te će svaki od njih dobiti zasebnu prezentacijsku prostoriju, kroz koju će naši gosti učiti o nasljeđima naše županije. Ipak, nećemo vam sve otkrivati, no vjerujte nam, svi će biti oduševljeni onim što spremamo za iduću godinu, već za proljeće – uz osmijeh govori Josip i nagovještava nastavak ove posebne priče.
Priče o kraju koji zaslužuje puno više nego mu sami dajemo...
