Četrdeset godina je od Tottenhama i balade o zaklanom pivcu. Akter tog nemilog događaja, 11. travnja 1984. u Poljudu, Ante Baraba iz Paljuva, pravnik je i danas ugledni stanovnik svog omiljenog zadarskog zaleđa, zaposlen u Benkovcu. Sa 62 na leđima čest je akter raznih članaka, a nije sretan kad ga se s tim detaljom vrati u prošlost. Međutim, ne bježi da nam prepriča:
- Ma ja volim beštije, ne bi‘ mrava zgazija, ali sam u jadu i žalosti što Hajduk gubi nakon prvog poluvremena zavrnija glavu pivcu i odbacija ga.
Baraba nije ostao nezamijećen, u teren je ušao iz svečane lože... Milicioneri su ga brzo ubrali i prepratili na autobus za Zadar (a di će s njim, ajde momak doma...), dok je pivac kasnije kao poslastica završio u teći. Napravili su tingul (dalmatinski pileći paprikaš, op. a.). Pivac u toću u klupskom restoranu "bijelih", "donirao" ga Baraba!
Hajduk je potom kažnjen igranjem 300 kilometara daleko od Poljuda, što je odmah najesen i odradio. Ugostio je Dinamo iz Moskve u Osijeku i izgubio 2:5 (nakon 0:1 u Moskvi) u prvom kolu tadašnjeg Kupa kupova.
Ante Baraba je pak, godinama kasnije svojom pričom, koja je objavljena u medijima, postao faca kod navijača Tottenhama. Darovali su mu dres londonskog kluba, posebnu majicu cijeneći njegovu privrženost - Hajduku. Englezi imaju poseban "feeling" za osobito emotivne sportske fanove, nisu se skandalizirali nego mu rekoše, o, pa vi ste pravi navijač. Fanatik! Mi to poštujemo. Primite ovaj dres kao uspomenu...
Premda je usmrtio pivca, dobio je majicu Tottenham Hotspura. Smatrao je Baraba kako je pivac simbol londonskog kluba, pogledajte im grb. Svi smo ih uvijek zvali "pijetlovima", iako "spurs" znače mamuze. A zapravo radi se o - tetrijebu.
Barabi je pivac u Paljuvu bio pri ruci, u kokošinjcu kod susjede i nije sad išao u potragu u polje ili šumu da tetrijeba hvata, kad mu je pivac ionako u dva poteza pod miškom. Krene iz kuće, ulovi ga i stavi ispod pazuha kao knjigu, pa put pod noge. Ajmo u Split, Tottenham igra.
Baraba je i danas aktualan lik, na primjer nedavno je skrenuo pozornost na sebe "hodom za Hajduk". U ime ljubavi prema Ivanu Perišiću i u spomen na Tottenham, odakle se Perišić vratio u Hajduk, krenuo je i stigao pješke iz Paljuva do Poljuda, 150 kilometara hodočašća. Nekoliko je dana pješačio, po etapama, učio se i patio, ali se nije predao ususret Jadranskom derbiju protiv Rijeke.
No, Hajduk mu nije htio dati dužu pažnju. Premda je navijač osobitih referenci, u Poljudu su ostali ozbiljni i mrtvi hladni (poput pivca) na Barabin samoprijegor i žrtvu. Ne zanima nas, to što pješači ne može isprat maću, mrlju iz 1984., kad je svojim činom ojadio i oštetio hajdučku obitelj, smatrali su "bijeli".
Odlučili su, dakle, da mu neće pravit ni pompu ni doček u Poljudu, ništa od prihvata s hodačašća, da mu stave šal kao vijenac oko vrata.
Baraba je taj postupak voljenog kluba teška srca primio na znanje i kako da okaje svoj grijeh, svoj preveliki grijeh?
Inače, u mnogim intervjuima što ih je davao minulih godina, kazivao je i ovo:
Bio sam nogometni sudac i prvi sam pokazao Luki Modriću crveni karton u karijeri, u utakmicama mladih uzrasta.
Kakva priča: Baraba, nogometni sudac iz Paljuva, pravnik koji je diplomirao u Rijeci i Modrić, kadet Zadra, prije nego što će ga Tomislav Bašić odvesti Zdravku Mamiću u Dinamo.
A kako ste usmrtili pivca, pitali smo ga?
Zavrnija sam mu vratom. I samo sam ga malo bocnija brtulinom - priznao je. Brtulin, to je nožić. Za svaki slučaj.
Možda je sve to neprikladno detaljno opisivat, ali bilo je tako, pa što da radimo...
Baraba je i sad bio u Rijeci, na gostovanju (0:1). Ne, nije pješačio, stigao je automobilom. Došao je na Rujevicu i rekao policajcima, ja kartu nemam, a volio bih gledat svog Hajduka uživo i policija mu je kao starijem i ozbiljnom čovjeku otvorila vrata "kaveza", uvela ga unutra gdje se Torcida smjesti. Ne znamo je li Ante policiji rekao "ja sam prije 40 godina zavrnija vratom pivcu u Poljudu", ha, ha, ha...
Svejedno, tog 11. travnja na Rivi je bila svjetska izložba najmodernijih putničkih autobusa, čudo je bio "poker" od Iveca i Hajduk ga je htio kupit. A u Poljudu se igralo polufinale Kupa UEFA. Možete li zamisliti, predočiti svu veličinu događaja, važnost toga dana u gradu pod Marjanom?
Hajduk je gubio sa 0:1 dok je Ivan Gudelj u obrani čuvao Škota Stevea Archibalda, a kad se Gudelj razletio u nastavku dogodio se preokret protiv engleske momčadi, po kiši koja je zalijevala Split i Poljud toga popodneva. Za vraga je tog veličanstvenog dana proljeće pokazalo svu svoju ćudljivost.
Tottenham, utakmica velika kao i Hamburger, četiri godine ranije. Mark Falco je zabio u 19. minuti nakon što je Zoran Simović obrano jedanaesterac, ali se odbijanca dokopao Falco, e da bi u nastavku zabili Ivan Gudelj u 67. i Dušan Pešić u 77. minuti.
Zlatko Vujović nije nastupio zbog ozljede, a sudio je osebujni Francuz, zacijelo njemačkog porijekla iz Strasbourga, danas 82-godišnji Robert Charles Paul Wurtz, posebno izražene gestikulacije i smiješnog, gotovo redikuloznog trčanja. Suvremenici koji ga pamte znaju o kome i o čemu pišemo.
Kad smo mu jutro prije utakmice po zadatku prišli u hotelu Park na Bačvicama, u pratnji menedžera Ljube Barina, da nam bude lakše pri "uletu", odbio je rukovanje sa "žurnalistom" lokalnog lista:
- No, no, mon dieu. Moj Bože, što vam pada na pamet, ma kakvi, ne dolazi u obzir nijedna riječ - ostavio nas je u čudu, ni pruženu ruku nije prihvatio, gotovo se naljutio, ali bio je pravi profesionalac.
Autobusi, pivac, Baraba, Wurtz, Simović, Gudelj, Pešić. Koloplet uspomena. I Pirova pobjeda Hajduka, ali to nismo tada odmah mogli znati. Sanjao se finale protiv Anderlechta stopera Luke Peruzovića ili Nottingham Foresta.
Hajduk će se za revanš 25. travnja u Londonu pripremiti s najvećom nadom i željom, ali o tom potom, za dva tjedna... Znate i sami da nije uspio, ali ima posebna priča i o tome, neka epska tragika, tipična za veći dio hajdukologije.