- Hoćeš li skočiti? - bilo je prvo što me pitao Danko Zimic, vlasnik najvišeg bungee jumpinga u Hrvatskoj, skakaonice s Masleničkog mosta uz osiguranje elastičnim užetom koji se već 17 godina organizira iznad Novskog ždrila, s visine od 56 metara.
- Neću! - odgovorio sam očekujući to pitanje na koje je potvrdno odgovorilo puno mojih kolega, ali i raznih sportaša, glumaca, pjevača i bezbroj drugih zaljubljenika u adrenalinske aktivnosti. Odgovorilo i – skočilo...
Osjećaj je to, kaže mi, kakav se ne može opisati, može se samo doživjeti, ali prethodno treba svladati strah od visine, koja je sa starog Masleničkog mosta (onoga čeličnog kojim vijuga Jadranska magistrala i koji se za razliku od novog mosta na autocesti A1 skoro nikad ne zatvara zbog bure) uistinu impresivna.
Nakon što kandidat ili kandidatkinja za skok prođe upitnik koji treba popuniti o osnovnim zdravstvenim podacima, koji uključuju izjavu da nije pijan ili drogiran, te da ne pati od bolesti kojim bi za vrijeme skoka mogao ugroziti zdravlje, Dankova ekipa Izazov toursa vezat će ga s čak tri alpinistička sigurnosna užeta (oko gležnjeva plus i još jedno oko pojasa na trupu) pojedinačno atestiranih na 2.200 kilograma i spojenih na fiksnu konstrukciju, te naravno elastičnim užetom koji se četiri puta isteže i koji će ublažiti zatezanje, a oko kojega se još nalazi i sigurnosna ovojnica. Tako osiguran, skakač će se popeti na uzdignutu platformu ispod koje pogled seže ispod mosta u modri bezdan, sve do namreškane morske površine, duboko, duboko ispod...
Baš tu nastaje trenutak kojega svatko mora proživjeti sam za sebe. Nekome treba više, nekima manje. Trenutak odluke. Zadržati dah (Danko preporučuje držati oči otvorene, ali slobodno vikati ako će biti lakše), lagano se prignuti u koljenima, raširit ruke i – vinuti se u Novsko ždrilo.
Slobodan pad, pad, paaaad... Osjećaj letenja dok se brzina tijela penje na skoro 100 kilometara na sat. Sekunde prolaze kao godine, ali već na pola puta elastično uže započinje obavljati svoju zadaću pa se poniranje neosjetno usporava i zaustavljanje je mekano nakon čega počinje uspon... nazad prema mostu! E tek tada se neki uplaše jer pomisle da se možda neće zaustaviti do mosta, ali to se, naravno, ne dogodi, već dođe do zaustavljanja (čak i osjećaja bestežinskog stanja) pa opet laganog pada i tako kao jo-jo loptica sve do zaustavljanja i spuštanja užetom do gumenjaka gdje skakača čeka ekipa ispod mosta. Nakon što ga dovedu do obale, slijedi uspon stazom do mosta, po čestitke i diplomu. Osjećaj svih skakača je tada vrhunski, pogotovo onih koji su na taj način pobijedili strah od visine, što će nadam se i potpisniku ovih redaka jednog lijepog dana poći za rukom. Odnosno, kad je riječ o Masleničkom mostu, nogom...
Zimicu, poznatom Zadraninu i nekadašnjem vlasniku legendarne konobe u Diklu, ali i planinaru, roniocu, ljubitelju adrenalinskih sportova, svojevremeno je dosadio ugostiteljski posao, pa mu se, nakon što je jednom probao bungee skok u Sloveniju, lampica upalila i to kad je ugledao - Maslenički most, obnovljen prema izvornom obliku 2005. godine jer je stari u Domovinskom ratu bio srušen.
- Išao sam u Sloveniju učiti o tom poslu, te odlučio otvoriti najviši bungee u Hrvatskoj. Maslenički most visok je 55 metara, a još metar visoka je platforma. Prva i osnovna stvar, od koje ne odustajemo već 17 sezona je – sigurnost. U tom smo pogledu ostvarili najviše standarde, puno zahtjevnije od bungeeja po Europi. Za sve trebalo je ishoditi brdo papira, odobrenja, suglasnosti, atesta i čega sve ne. Tek nakon toga dobili smo koncesiju od Hrvatskih cesta, a prije pet godina otvorili smo i bungee jumping na Mostu dr. Franje Tuđmana u Dubrovniku koji je ipak tri metra niži od masleničkog. Prvi skakači bili smo ja i članovi obitelji, a onda je to krenulo i dalje. Sad već imamo skakače koji svake godine dolaze skakati. Dan danas kad žeže sunce ja s guštom idem na posao. Imam ekipu krasnih momaka koji su odličan tim, oni su umjetnici i radnici, u Maslenici i u Dubrovniku – kaže Zimic.
- Najteži trenutak nije odluka „ja ću skočiti”, već kad se popneš na platformu koja je zahtjevna jer je 1,20 iznad razine mosta, plus visina čovjeka... svakome tko skače visoko je kad gleda nas već s te platforme. Tu je svatko sam i onaj tko skače on je pobijedio strah. Poanta bungeeja je pobijediti strah. A strah je svakoga. Osobno imam 250 skokova, moja ekipa i ja bili smo u Švicarskoj gdje smo skakali 220 metara. Ali isti je strah skačete li 56 ili 220 metara i svatko ga mora pobijediti za sebe. Nakon toga, letite kao ptica. Nema teorije da se udari o morsku površinu ili nazad u most. Let traje skoro pet sekundi, najdužih u životu. Kad prestane ljuljanje, spušta vas se kao u fotelji u brod. Zapravo je najteže popeti se kasnije stazom uz kanjon. Velika većina želi opet skočiti. Neki doduše ne žele nikada, a najhrabriji ljudi su oni koji imaju strah od visine, a dođu skočiti s mosta. Ne tvrdim da su izliječili strah, ali su najsritniji na svitu kad se popnu gore. To je ogromna količina sriće za nekog tko ima strah od visine, skoči i popne se gore te opet pogleda s mosta. A ima strah od visine. To su najhrabriji ljudi. Zanimljivo, ali nabildane kul „face” – najrjeđe skaču. Bilo je nekih koji su se popeli i odustali, svake godine možda nekolicina što je zanemarivo na broj skakača. To uglavnom nisu ljudi koji su odlučili skočiti već su došli zbog ekipe, pa odustali. Tko prelomi u glavi, taj će skočiti. Nekidan je skočio jedan Francuz koji od svoje 4. godine gleda i želi skočiti. Ima 24 godine i tek sad je skočio. A ima opet skakača kao što je naš atletičar Mario Možnik koji ima 50 skokova, čak i trostrukih salta s uronom u more što nitko na svijetu nije napravio. To zbilja nije za svakoga. Skakao je i naš proslavljeni skakač Šime Perić, zatim svjetski prvak na preči Tin Srbić, puno sportaša iz boksa, taekwondoa. Svake godine na otvaranje dolaze i miss sporta, uvijek je živo i veselo – otkriva Zimic.
Njihova vaga pokazuje pet kilograma više, što žene baš i ne vole, ali jamče zaustavljanje pet metara iznad mora. Dodira mora za obične skakače nema. Najstarija žena koja je skakala došla je iz Nizozemske i imala je 75 godina. Bila je presretna kad je skočila. Najmlađi je bio jedan momčić koji je imao 8 godina, ali uz uvjet da mora imati 40 kilograma i naravno uz odobrenje roditelja. Najteži muškarac je imao 138 kilograma, a žena 128 kilograma. Jedan od najtužnijih trenutaka bio je kad je došlo četvero Amerikanaca koji su putovali po svijetu. Njihov član obitelji imao je dijagnozu neizlječivog karcinoma i prije smrti želio je ostvariti želje koje nije uspio ostvariti u životu, a oni su mu bili podrška. Jedna od njih bio je bungee skok. I skočio je, on i svih četvero.
- Taj njegov osjećaj je bio neopisiv. I dan danas mi krenu suze kad se sjetim toga – prisjeća se Danko.
Jedna svjetski poznata influencerica trebala se udati i na taj dan došla je u Hrvatsku, skočila je s Masleničkog mosta i - raskinula zaruke.
- Rekla je da je pobijedila strah od visine i da je zaručnika – prekrižila. Video njenog skoka pregledan je 35 milijuna puta. Mnogi su promijenili životnu filozofiju nakon skoka. Kad prođe navala adrenalina, ostaje osjećaj da se napravilo nešto što si želio, bilo te strah, ali si izišao bez posljedica. Zanimljivo je zašto su mnoge „face” odbile skočiti kad sam im ponudio. Jedan poznati bivši košarkaš na moju ponudu da dođe skočiti doslovno mi je rekao „sad kad sam se obogatio, sad me hoćeš ubiti". Većina tih sportaša koji su se obogatili drže se tog pravila. Ipak, neki su i skočili. Košarkaš Ive Ivanov je skočio, Zadranka Doris Pinčić skakala je dok je još bila studentica. Nakon što se proslavila serijom Larin izbor, došla je na otvaranje sezone skakanja. Skakali su nogometaši Stanko Jurić i Ivan Delić. Od političara je skakao Drele sa suprugom, ali s ekipom Narodnog radija. Zatim Željko Dilber, prijatelj Ante Gotovine. General je jednom prilikom rekao „ja sam dovoljno skakao”. Novinara je jako puno skočilo. Možda zato što se nisu obogatili, a hrabri su - kaže Zimic.
Skok s Masleničkog mosta stoji 500 kuna. Cijena od oko 70 eura znatno je manja od onih u Europi gdje takvo zadovoljstvo ne košta ispod 100, pa čak i 150 eura. Porezna su davanja pak znatno viša u Hrvatskoj od onih u Europi, a razina sigurnosti čak je viša kod nas. Za svaki slučaj. Do prije četiri godine nije bilo smrtnih slučajeva u bungeeju, a onda su se u Španjolskoj dogodila čak dva slučaja u sedam dana, jer je skakačica s pojasom i nogavicama ostala nevezana uz rub skakaonice. I skočila – nevezana. Takvo je što nemoguće na Masleničkom mostu jer se na rampu penjete – isključivo vezani. I samo lijepe stvari tamo se događaju, reći će Danko.
- Jedan je momak s djevojkom došao i želio je skočiti. Kaže cura njemu „jesi lud, di ćeš skakati, ubit ćeš se. Prvo me oženi, pa skači”. A on će njoj „prvo ću skočiti, pa ću te onda oženiti”. I – skočio je. Popeo se nakon toga do mosta i kaže joj: „e sad te ženim”. Zaprosio ju je – skokom s Masleničkog mosta. Ili ona njega, svejedno. Život je da se živi. I skače – kaže mi opet Danko Zimic.
Obećavam da ću – razmisliti...