Prije tri godine mlada virska ribolovka Tamara Čavrag osvojila je u paru s Rokom Begonjom naslov prvaka Hrvatske u kategoriji U-16 i zaslužila sportsko poštovanje. U svim drugim prilikama – od prvog i sramežljivog ulaska u Konobu kod Spavalice kada je kao osmogodišnjakinja nevješto i strpljivo baratala ribolovnom opremom, pa do posljednjeg nastupa na Državnom prvenstvu u sportskom ribolovu štapom s obale u Puli, gdje je bila treća među natjecateljicama – danas sedamnaestogodišnja Tamara zaslužuje duboki sportski naklon. Ako je ribolovno nadareni Privlačanin Begonja bio zlatni dečko Športsko ribolovnog društva Vir, Tamara je klupska zlatnina te sjajna natjecateljica čija vještina gotovo nadmašuje poslovično ribolovno strpljenje. U godini u kojoj je, kako kaže, moglo i bolje i gore, iza sebe ima četvrto mjesto na Međužupanijskom prvenstvu u Zadru, županijsku broncu u pojedinačnoj konkurenciji i momčadsko zlato u paru s Nadirom Omerovićem. Na razini Zadarske županije u kategoriji U-16, samo je ribolovac Dinko Klarić iz zadarskog Zubaca bio bolji od Čavrag, dok su na razini cijele Hrvatske, među udičarkama, tek Nina Gavrić iz riječke Kantride i Paula Kirinčić iz šilske Čikavice – imale bolji rezultat. Prelazak u novu dobnu kategoriju već sljedeće godine, za Tamaru će biti nova prilika, makar ona došla s najmanje zahvalne i najizazovnije pozicije – bit će ponovno među najmlađima i najneiskusnijima u kategoriji mlađih seniora. Novi izazov za najbolju virsku udičarku zove se U-21.
– Ove godine bila sam najstarija u kategoriji kadeta, a sada ću u drugoj kategoriji biti najmlađa. Kada pogledam unazad na natjecateljsku godinu, moram priznati da sam zadovoljna odrađenim poslom i rezultatima, pa se nadam da ću tako nastaviti i u mlađim seniorima – kaže Tamara koja se rado prisjeća početaka kada je prije devet godina krenula u školu udičarenja ŠRD Vir. Školu su pokrenuli predsjednica virskog ŠRD-a Elizabeta Fumić i tajnik Igor Marić te sportski pedagog i ribolovni instruktor Mićo Matak. Razlog za Tamarin ulazak u svijet sportskog ribolova je jednostavan: mlada Viranka prije svega voli
ribolov, a ljubav prema ribolovu naslijedila je od oca Željka Čavraga, strastvenog ribolovca na rijekama Vrbanji i Uni u Bosni i Hercegovini. Čavragovi su doseljenička obitelj na otok. Daleke 2007. došli su na Vir iz Banja Luke kada su tata Željko i mama Nataša s desetomjesečnom Tamarom odlučili promijeniti životnu sredinu. Tamarina sestra Paula (14) rođena je u Viru, ali je ribolov nije privukao. Najmlađi Karlo (5) zato pokazuje želju pratiti Tamarine ribolovne aktivnosti.
– Ribolov ga sve više zanima, kao i mene u njegovim godinama. Kada sam bila manja, ljeti bih svakodnevno molila tatu da idemo u ribolov. Tata i djed su odrasli na rijeci pa su tako zavoljeli ribolov, ali ja sam prva u obitelji koja je odrasla na moru. Kada smo saznali da se pokreće škola udičarenja i da na otoku postoji ŠRD Vir, morala sam se upisati. U početku mi je bilo malo teško jer ništa nisam znala, čak ni udicu zavezati, no čim sam pohvatala konce bilo je puno lakše – govori Tamara koja je ubrzo pobijedila na prvom klupskom prvenstvu, ispred Nadira Omerovića, Monike Janči, Roka Begonje, Vita Liverića, Alda Kapovića i drugih mladih virskih ribolovaca.
– To je natjecanje kojeg se rado sjećam. Tri dana sam samo o tome pričala – kaže mlada virska udičarka koja je najveći dio ribolovnog sazrijevanja odradila na klupskim, županijskim, međužupanijskim i državnim natjecanjima u paru s Rokom. Nadir je tada na natjecanjima rezultatski bio u drugom planu, no mladi Viranin posljednju je godinu napravio znatan korak naprijed ukrašen momčadskim zlatom na Županijskom prvenstvu u Zadru. Tamara i Nadir sada su pojedinačno i momčadski prve virske ribolovne violine.
– Nadir više voli loviti iz blizine, dok Roko preferira ribolov s daljim bacanjem. Ja uglavnom bacam malo bliže obali, ali ako ne ide, gledam što drugi rade. Prilagođavam se situaciji nastojeći iskoristiti cijeli ribolovni teren – napominje Tamara. Špari, glavoči i u posljednje vrijeme pirke, najčešće su Tamarine mete u ribolovu štapom s obale, dok kaić koristi isključivo za lignjolov, također štapom.
– Nisam baš ljubiteljica ribolova s tunjom, malo mi je dosadan takav način ribolova – govori Tamara koja situacije s malo ili bez ulova na natjecanjima, kako kaže, rješava „stotim mislima“, ali kada ribe počnu gristi potpuno je usredotočena na ribolov. Ono što nevješte oči promatrača tada mogu protumačiti kao nedostatak akcije, zapravo je tiha drama koja odlučuje o ulovu i konačnom plasmanu.
– Trznem štapom tek ako riba zagrize dva-tri puta. Tada je pravi moment, inače ostajem bez ulova. Treba razmišljati na natjecanjima, tražiti najbolju poziciju i trenutak, pa mi nikad nije dosadno. Dobra oprema je važna, ali nije presudna. Ješka i predvez po meni su najbitniji – svjedoči mlada virska udičarka. Tamarin najveći ulov bio je ugor duži od metra i teži od
četiri kilograma, a tu ribetinu cilindričnog tijela i glatke kože uhvatila je s ostima u Marini. Imala je tada svega devet godina i ribolovnu strast kojom je kasnije hvatala podlanice od 400-500 grama, ali i druge sitnije primjerke riba kojima se najviše raduje njezin mačak Mrvica. I dok je Tamara na ribolovnim natjecanjima uvijek koncentrirana i konkurentna natjecateljica, u virskom ŠRD-u je djelić vrhunski posloženog klupskog i sportskog mehanizma koji je otoku donio sva moguća ribolovna natjecanja i prisustvo brojnih svjetskih prvaka i prvakinja. Neki od njih, poput Ivana Galzine i Nina Jukića iz zadarskog Zubaca, bili su ribolovni instruktori u virskom ŠRD-u.
– Od Ivana i Nina sam puno naučila i potom napredovala kao natjecateljica. Njihovi savjeti o pripremi ješke pokazali su se jako važni i korisni, dok sam od barba Miće stekla sva osnovna znanja. Usput je bilo jako zabavno – prisjeća se Tamara koja pohađa treći razred Poljoprivredno, prehrambene i veterinarske škole Stanka Ožanića u Zadru. Ima jednu želju i jasno postavljeni cilj.
– Želim postati veterinarka. Nadam se da ću upisati fakultet u Zagrebu i završiti studij veterine. Rastanak od obitelji, našeg kluba i otoka bit će malo težak, ali se zaista želim baviti veterinom. No ostat ću vezana uz ŠRD Vir i, nadam se, sudjelovati na natjecanjima koliko god budem mogla – emotivna je Tamara kada govori o ŠRD Vir:
– Naša predsjednica Elizabeta i tajnik Igor stvorili su uvjete koji su uvijek na najvišoj razini i klub u kojem se zna tko i što radi, ali smo pored toga svi prijatelji. Bit ću jako tužna kada se budem opraštala – govori Tamara, ali vrijeme za rastanak još nije došlo. Tamaru čekaju dvije natjecateljske sezone u konkurenciji mlađih seniora, a tek onda slijedi Zagreb i studij veterine. U međuvremenu past će koja pirka, špar, glavoč, podlanica, lignja, možda i ugor i sve ono što život i ribolov inače donose s kraja.