- Ples je za mene sloboda, sprega duha i tijela! - odgovara Sanja Petrovski na naše pitanje što je to u plesu da pleše već 40 godina.
- Razloga je puno: otvorenost na sceni, sloboda tijela, upoznavanje tijela. Mi plesači tijelo ističemo, ali malo tko zna tijelo čitati. Ako vladaš svojim tijelom, vladaš i svojim umom. U plesu su svi slobodni, ples nema granice. Granice ima tijelo, a ples ga činit otvorenim. Kad me takvo što pitaju često se sjetim Mate Parlova kojeg su jednom prilikom pitali je li nacionalist. "Ja ne mogu biti nacionalist. Ja sam prvak svijeta". Mi plesači volimo slobodu, na svim razinama – govori Sanja, zadarska plesačica, koreografkinja i plesna pedagoginja koja ovih dana obilježava 40 obljetnicu umjetničkog stvaralaštva. Kao jedan mali spomen na prebogatu karijeru, zajedno sa članicama njenog Zadarskog plesnog ansambla, na daskama zadarskog kazališta izvela je predstavu "Koreofrenija".
- To je ples na granici onostranog, nastao u kombinaciji riječi koreografija i shizofrenija. Plesači moraju znati hodati po rubu i ostati u fokusu – objašnjava.
Prošle godine Sanja je proslavila 25 godina Zadarskog plesnog ansambla, ove godine slavi još jedan veliki jubilej. Njeno kontinuirano djelovanje učinilo je Zadar zadnjih desetljeća jednim od najznačajnih hrvatskih plesnih centara. U tom vremenu kroz Sanjine "ruke" prošlo je preko dvjesto mladih plesača i plesačica od kojih neki danas žive i rade kao profesionalni plesači na potezu od Zagreba i Ljubljane do Strasburga i Rotterdama.
No kako je sve počelo? Kako je ta rođena Primoštenka, mladenački Vidović, postala najpoznatija i najdugovječnija zadarska plesačica.
- Imala sam sreću što sam kao mlada djevojka početkom sedamdesetih pohađala čuvenu baletnu školu Ane Roje i Oskara Harmoša u Primoštenu. Tu sam upoznala Anu Tomić, nastavnicu suvremenog plesa u Glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zadru. Ona je dolazila na poduku kod Ane Roje koja je bila u dobrim odnosima i s Marijom Poklepović, tadašnjom ravnateljicom zadarske Glazbene škole. One su me pozvale da dođem u Zadar kao nastavnik klasičnog baleta – priča Sanja.
Kao nastavnica u Zadru radi od 1976. do 1980. godine. Zadovoljna je poslom, ali nema mira, želi plesati. Prijavljuje se na natječaj i ulazi u baletni ansambl splitskog kazališta.
- Plesala sam u Splitu kao članica ansambla od 1980. do 1985. godine. Kako se moj muž nije htio odvajati od mene, nakon toga sam se vratila u Zadar. Iako sam, nakon Splita, imala otvorena vrata za nastavak karijere u Zagrebu, Munchenu ili Sofiji. Ali, eto, prevagnuo je Zadar.
U Zadru uz posao u Glazbenoj školi pokreće plesne skupine "Kiks-miks" i "Studio" u Omladinskom domu. Nekako u to vrijeme upoznaje i Nives Šimatović Predovan koju također ljubav dovodi u Zadar. S njom počinje surađivati i početkom 1991. zajednički pokreću Zadarski plesni ansambl. Njihov plesački zalet međutim naglo prekida rat.
- Sve se raspalo. Zadarska plesna scena je preko noći nestala. Mi koje smo ostale ipak smo htjele nešto napraviti i priključujemo se vodu za kulturu.
Vrijeme je to kada Zadar mjesecima živi pod granatama i kada nastaje amblematska fotografija tih najgorih ratnih dana u Zadru za koju je zaslužna baš Sanja Petrovski.
- Početkom listopada 1991. granata je izravno pogodila Kneževu palaču. Pogođena je koncertna dvorana u kojoj su generacije Zadranki i Zadrana, pod paskom Kuzme Beovića, vježbale klasični balet. Dvorana je bila razrušena, spašavale su se stvari, koncertni klavir je bio prekriven ruševinama... Dok su oni iznosili stvari meni je sinula ideja. Otrčala sam se presvući u baletni kostim. Htjela sam se suprotstaviti tom besmislenom razaranju, toj destrukciji. Prve slike napravio je Miljan Nikić, a kasnije, za akciju "Help Croatia", istu kompoziciju ponovio je Željko Karavida. Na slici, ja u trikou bijelog labuda, namještam cipelicu u srušenoj dvorani... I sve ostalo je povijest.
Kako je plesačica i pedagoginja klasičnog baleta završila u suvremenom plesu?
- Ana Roje je imala suvremen pristup klasičnom baletu i modernom plesu. Već sam u početku bila sklonija slobodi nego željeznoj disciplini klasičnog baleta. Osim toga, baletom sam se počela baviti s 14 godina, a ako nešto želite postići u bijelom baletu, morate početi s pet najkasnije šest godina.
Uz neprikosnovenu Anu Roje, našu možda najslavniju primabalerinu, Sanji je veliki uzor Pina Bausch koja je revolucionarizirala plesnu scenu i promijenila odnos prema plesu kao umjetničkoj formi. Pinine poglede na ples Sanja je pokušala implementirati u svoj koreografski i pedagoški rad kroz Zadarski plesni ansambl. Koliko je u tom bila uspješna možda najbolje govore imena plesačica i plesača iz Zadra koji su danas profesionalci. Primjerice, Petra Hrašćanec, predavačica na Plesnoj akademiji pri ADU u Zagrebu, jedna od naših najboljih plesačica suvremenog plesa. Nastupa u Švedskoj, Njemačkoj, Norveškoj, Austriji, Francuskoj, Kolumbiji, Japanu... Pleše na špici Trećeg programa HRT-a i ima svoju plesnu organizaciju 21:21.
Potom Lada Petrovski Ternovšek, Sanjina kći, plesačica u skupini En-Knap iz Ljubljane, jedine profesionalne plesne grupe u Sloveniji. Matea Bilosnić, koja je završila akademiju u Salzburgu, Marin Lemić, sada slobodni plesač, završio ples u Rotterdamu, Anđela Herenda, također završila akademiju u Salzburgu, a profesionalno pleše u Njemčkoj. Pa Filipa Bavčević i Josipa Štulić, s diplomama iz Salzburga rade u Zagrebu. Stošija Zrinski, Iva Burčul, voditeljica plesne uduge "Zalet" iz Zadra...
Uporni Sanjin rad izgradio je plesnu scenu u Zadru koju, uz već spomenutu Ivu Burčul, danas čine Lucija Mikas (Glazbena škola), Natali Radelić, Martina Ružić, Natali Perić, Patricija Gospić, Rubi Ivosić, Kristina Lisica...
Svojevrsni vrhunac zadarske scene dosegnula je pokretanjem "Monoplaya", festivala sola, koji će ove godine krajem kolovoza imati svoje deveto izdanje. "Monoplay" je stekao zavidnu reputaciju kao jedini festival jednog plesača u Hrvatskoj i među samo dva u Europi. Postao je mjesto plesačkog prestiža. No unatoč svim tim uspjesima i dostignućima, Zadarski plesni ansambl, zadarski plesači i plesačice, još uvijek nemaju adekvatan prostor.
- Jedan kvalitetan izvedbeni prostor dao bi novu dimenziju i osigurao budućnost zadarskoj, što znači i hrvatskoj plesnoj sceni. Imamo ljude koji to znaju i mogu voditi, a ples bi tako bio podignut na novu razinu – smatra Sanja, poznata u Zadru i kao kulturna i društvena aktivistica za afirmaciju kreativnog stvaralaštva.
- Što me ples naučio? Preispitivanju. Borbi sa samim sobom. Svakodnevno. Ali i disciplini i volji. Nakon sata plesa ti si opušten, ispražnjen, oslobođen stresa. Osjećaš se i zdravije i ispunjenije. Osjećaš slobodu.
PRIPREMA DOKTORAT IZ HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI
Nakon završetka privatne međunarodne baletne škole kod Ane Roje i Oskara Harmoša, koju je pohađala punih 12 godina, Sanja nije prestala s obrazovanjem. Na Sveučilištu u Zadru najprije je magistrirala hrvatski jezik i književnost a potom prijavila doktorat pod nazivomm "Alegorije vrlina u djelima starije hrvatske kniževnosti". Kraće vrijeme pisala je kritičke osvrte na baletne predstave u Slobodnoj Dalmaciji, a kao autor surađuje s portalom Plesna scena. Posebno je okupira povijest plesa i plesna povijest.