"Rječnik govora otoka Sestrunja" prava je riznica zaboravljenih riječi

"Posli dazja vidi se na nebu sempre babin pas po se govori da neće vise daziti".

Značenje ove rečenice lako možete naći u nedavno objavljenom "Rječniku govora otoka Sestrunja" prošle godine preminulog autora Svetka Fatovića. Potražite li u njemu, između 320 stranica i preko 5000 riječi, pojam "babin pas" iznanadit će vas da on zapravo označava dugu, a "daz" kišu. Slične riječi specifične za Sestrunj, otočić u zadarskom arhipelagu, danas je uživo gotovo nemoguće čuti. Na njemu trenutno živi nešto manje od dvadeset stanovnika koji su gledanjem televizije, slušanjem radija i odlaskom u obližnji Zadar već poprimili drugačiji govor. Samim time, zabilježene riječi u ovom rječniku još su značajnije, jer su praktički izumrle.

- Najveća vrijednost ovog rječnika je u tome što je čovjek koji je tako govorio prije smrti sve zabilježio. Da nije, nitko drugi to ne bi napravio. Sestrunjci su cakavci, ne čakavci, no u velikoj su mjeri izgubili svoj govor. Gdje nema života, nema ni jezika. Recimo, u mjestu Kali na otoku Ugljanu stanovnici govore vrlo specifično, čak i djeca od pet godina, jer tamo ima svijeta, ima života..., objašnjava nam prof. dr. sc. Josip Lisac koji je između ostalog i recenzent Fatovićeva rječnika. Fatović, inače liječnik po struci, obratio mu se prije nekoliko godina kako bi mu pomogao svojim stručnim savjetima.

- Autor je oduvijek rodni otok nosio u srcu, a više od 50 godina skupljao je riječi. Intenzivno je na rječniku počeo raditi u mirovini. Veselio se njegovom izlasku, ali nažalost ga nije dočekao. Nije mu bilo lako, čovjek je već bio u svojim osamdesetim godinama i medicinske struke, no prije smrti 2016. godine uspio ga je završiti. Filip Matijević njegov je urednik i priređivač, a Ivica Vigato i ja smo recenzenti, objašnjava Lisac, usput pokazujući na razne riječi unutar knjige pritom ih izgovarajući.

- Ako na primjer želite reći broj šest, morat ćete izgovoriti glas između š i c. Isto tako je izjednačeno slovo ž i z u jednom glasu, kaže Lisac, a i mi se zajedno s njim trudimo izgovarati sestrunjske riječi, sa slovima koja u sebi gotovo da uopće nemaju kvačica. Ukoliko imaju, glasovi č, š, ž izgovaraju se umekšano. Na primjer: "Nauci se je baroziti kolo motora po je sve ruke sporka". Ukoliko ne znate, baroziti znači raditi! Posebno nam u oko upada jedna riječ – "poseljuska". Prema Fatovićevom rječniku, riječ je o ženskoj osobi koja se skiće po selu, a da bi je približio čitatelju upotrijebio ju je u rečenici "Ni dobro kad je zena lina, ma jos je gore biti poseljuska."

- Ljudi umiru i više neće biti nikoga tko će znati naš dijalekt, a to je kao da nas nije ni bilo, govorio je autor Svetko Fatović. Tijekom čitavog života osobno ga je pogađala depopulacija otoka, kao i inercija vezana uz ulaganja u razvoj otočnoga života. Zato nije mirovao. Bio je otočanin, ali ne i otok, jer njegove riječi zavičajnoga govora povezuju sve one kojima je upisan u postojanje, čuvajući taj mali dio kopna zauvijek.