Što se više primiče cilju, Lisabonu kamo je krenuo biciklom iz Zadra, Ivi Moroviću i njegovu prijatelju Tomislavu Barbiću putovanje postaje sve više zahtjevno, a sve manje "turističko".
- Nakon doručka u hotelu krenuli smo prema Albacete-u. Odmah na početku dosta uspona, digli smo se gotovo na 1000 metara nadmorske visine. Čak i na toj visini ima maslina. Nakon toga vozili smo po visoravni, te se spustili na područje ala naša Slavonija. Sve ravno, vitar u prsa, a sunce prži. Malo dosadno, ali što se mora nije teško. Ručali smo u Albacete-u, bilo je odlično. Krećemo dalje, ali nas navigacija malo zablesala pa smo se pogubili. Srića da se tu vidi do 20.30 pa smo mogli voziti gotovo do 21 sat. Planiramo noćiti u Pozuelo, ali naravno nema nigdje žive duše. Na glavnom trgu prilazi nam jedan jedini čovik i pita jel nam može pomoći. Tako nam je on riješio smještaj u nekom pansionu kojeg su otvorili samo za nas. Danas smo odvozili 131 kilometra, do Lisabona ostaje jos 900... - napisao je Ive.
Javio se i sutradan:
- Danas je vjerovatno bio najteži dan do sada. Cili dan vitar u prsa, sunce je pržilo sve u 16. Put kojim smo prolazili sablasno zjapi prazan, hoću reći kuće i naselja su napuštena, vjerovatno su pošli u Njemačku. Tamo di i ima nekoga, ništa ne radi, užas. Kad smo ušli u Andaluziju, gdje god da pogled seže sve su nasadi maslina. Vjerovatno na desetke tisuća hektara.Tu bi bilo posla za cilu godinu... Bili smo gladni cijeli dan, ništa se nema za kupiti, a ako nešto i radi, nisi imao što za uzeti, prodavači od 75 godina samo što nisu policiju zvali jer smo mi vjerojatno prvi kupci u zadnja četiri dana. No, ipak smo se nakon 138 kilometara smjestili u hotel i sve nadoknadili - objavio je Morović.