Zadarska zračna luka dobiva posve novo ruho. Rekonstrukcija i dogradnja zgrade zračne luke, kojoj su autori arhitekti Ante Kuzmanić te Ivan Jurić iz Arhitektonskog biroa Ante Kuzmanić, odvijat će se u nekoliko faza kako bi se omogućio neometan rad zračne luke za vrijeme izgradnje.
Ovih je dana sklopljen i ugovor s odabranim izvođačem za rekonstrukciju i dogradnju putničkog terminala. Potpisani ugovor vrijedi gotovo 15,5 milijuna eura, a prvi skup radova trajat će 14 mjeseci.
Rekonstrukcija i dogradnja trebale bi krenuti netom nakon prestanka ljetnog reda letenja, krajem listopada. Bit će to prvi korak u okviru puno većeg i dugotrajnijeg projekta.
Kako objašnjava Kuzmanić, "prva se faza odnosi na proširenje čekaonica za putnike te formiranje objekta prema mjestu ukrcaja u avion. To su prostori u kojima se avionski putnici najdulje zadržavaju i posljednje što zapažaju na destinaciji na kojoj se nalaze. Druga je faza najkompliciranija jer obuhvaća izgradnju tehnološki zahtjevnog prostora sortirnice prtljage, koja je krvotok aerodroma zajedno s drugim postrojenjima. To su oni prostori za koje putnici niti ne znaju da postoje, a omogućavaju im lagodan boravak u zgradi i dolazak prljage do mjesta preuzimanja.
Također, u ovoj fazi predviđa se gradnja reprezentativnog prostora za dolazak putnika koji je u suštini prvi kontakt putnika s destinacijom na koju dolazi. Dok će podrumski dijelovi u kojima su smješteni servisni sadržaji biti od betona, iznad, na prostoru gdje su smješteni putnici, nalazit će se čelična konstrukcija sačinjena od šesterokutnih elemenata. Jedan od tih elemenata su i prostrani šesterokutni stupovi koji nose krov, a ujedno služe i kao zelene oaze i svjetlarnici koji uvlače prirodno svjetlo u dubinu prostora.
Fasada je staklena pa će putnici sa svake pozicije imati pogled prema van, a s obzirom da se zgrada širi prema prepoznatljivoj borovoj šumi u okolini, priroda postaje prisutna u svakom dijelom aerodroma. U interijerskom smislu, podgled krova izrađen je od drvenih letvica koji pojačavaju osjećaj ugodnosti u prostoru kako bi se umanjio dojam generičkog i hladnog prostora kakav je uobičajen kod zgrada aerodromskih terminala. Zgrada će imati odlike ekološke izgradnje pa će zadovoljavati sve standarde potrebne za dobivanje sredstava iz Europske unije".
Putnički terminal Zračne luke Zadar je, doznajemo iz Arhitektonskog biroa Ante Kuzmanić, "zgrada koja je doživjela niz rekonstrukcija, nadogradnji, proširenja i u estetskom se smislu ne sagledava kao cjelina, već kao hibrid različitih stilskih izraza.
"Zadatak je da se kroz fleksibilan koncept i faznu izgradnju omogući izgradnja terminala koji će biti prepoznatljiv znak Grada.
Projekt je kao ulazne podatke koristio "Projektni program" i "Glavnu studiju razvoja Zračne luke Zadar" (master plan) koji su definirali uzletno-sletne staze i platformu kao nepromjenjive elemente prostora.
Zračnu luku karakteriziraju dvije uzletno-sletne staze međusobno položene gotovo pod pravim kutem, u čijoj simetrali je smještena prilazna cesta terminalu. Spomenuta cesta će se tunelom ispod platforme spojiti na brzu cestu, odnosno na autocestu. Glavni prilaz sa zapada karakterizira prolazak kroz gustu borovu šumu, kojim se pristupa samoj zgradi terminala. Tako specifičan pristup kroz borovu šumu stvara prvi dojam pri dolasku do zračne luke i ostaje u upečatljivom sjećanju.
Trenutni smještaj parkirališne površine ispred same zgrade umanjuje nazočnost šume u prostoru.
Spomenuti dojmovi potakli su nas u stvaranju vizije i koncepta čitave zgrade – PRIRODU JE POTREBNO PRIBLIŽITI I UVUĆI U ZGRADU", otkrivaju.
Osnovne postavke koncepta
Kako navode, "konačni oblik terminala može se definirati kao ‘zgrada pod jednim krovom‘.
Krov produljen kao streha dobiva poseban značaj pa, osim kao pokrov za zaštitu od sunca i kiše, služi i kao nositelj energetske održivosti. Takav koncept omogućava fleksibilnost zgrade za buduće promjene u avioprometu.
Proširenje kapaciteta u drugoj fazi pomiče težište zgrade prema sjeveru.
Na taj način terminal se odmiče od parkirališta, ulazi u prirodni okoliš ostvarujući kontinuitet istog svojim oblikom i visinom. Nemirnim oblikovanjem energetskog modula (solara) krov dobiva treperavost gornje plohe organički se nastavljajući na kontekst krošnje šume. Zgrada je utopljena u vlastiti okoliš preko središnje platforme pristupa korisnika (pješaci, autobusi, lakošinska vozila...).
Staklena ovojnica i odmicanje zatvorenih funkcionalnih cjelina u unutrašnjost zgrade omogućavaju prožimanje okoliša i interijera.
Kod korisnika se stvara osjećaj boravka u prirodnom okolišu, što dovodi do opuštenosti neposredno prije leta, koji inače izaziva različite razine stresa kod putnika.
Kompleksnost faznog rasta zgrade podrazumijeva prilagodljivi konstruktivno-funkcionalni sklop.
Za razliku od prve, sljedeće etape gradnje nije moguće zamisliti kao linearne faze rasta. Iz tog razloga konstruktivni sustav zamišljen je kao struktura pojedinačnih elemenata koja može prihvatiti i linearno, i prostorno proširenje. Takav sustav može se prilagoditi svim funkcionalnim i oblikovnim zahtjevima.
Osnovni strukturni element čini sklop od šest šesterokuta položenih oko centralno oslonjenog elementa.
