Na smotri vina u dalekom Čileu, zadarsko vino Pošip OPG-a Dražina iz Pristega, osvojilo je prvu nagradu kao najbolje bijelo vino izvan Latinske Amerike. Nagrada nije šala, riječ je o značajnoj vinarskoj zemlji za koju se kaže da je četvrta izvoznica vina na svijetu. Pošip iz Pristega nagradu je osvojio u oštroj konkurenciji najboljih uzoraka vina iz čitavog svijeta na najvećoj vinarskoj smotri koja se održava u Latinskoj Americi Catad‘Or Wine Awards. Na njoj je sudjelovao i zadarski predstavnik - sommelier treće razine - Ivan Stiblik zahvaljujući kojemu su se zadarska vina i našla na tako prestižnom natjecanju i osvojila niz odličja. Negdje u isto vrijeme, OPG Dražina pobijedio je s Pošipom i na Sabatini, pa smo odlučili otići do Pristega i doznati gdje se pravi ta vinarska senzacija koja je osvojila Dalmaciju, ali i ostatak svijeta.
U Pristegu će nas dočekati „stari vinarski vuk” Krešimir Dražina, jedan od začetnika „vinarske revolucije” Zadarske županije zajedno sa Šimom Škauljem iz Nadina i ostalim vinarima koji su započeli svoj put s manifestacijom Vinkovo u Stankovcima, što se smatra prekretnicom u izgradnji kvalitetnih vina zadarskog kraja. U potrazi za tim senzacionalnim pošipom za kojim je „poludio” čitav svijet, morat ćemo otići na lokalitet Bile njive koji je ustvari vrlo malo udaljen zračnom linijom od Vranskog jezera. Tamo su Krešimir Dražina zajedno sa sinovima, unucima i rođacima, u okviru šireg obiteljskog projekta okupljenog u OPG-u Dražina, uzeli od države u zakup i iskrčili teren za sadnju vinograda. Jer za razliku od Škaulja i ostalih vinara, Dražini je najveći problem upravo bilo zemljište za sadnju i širenje vinograda. Dok su ostali zadarski vinari već odmakli s proizvodnjom i plasmanom svojih vina, Krešimir je u sve to zbog slijeda okolnosti kasnije ušao – reći će nam dok ga zatičemo u gnojidbi vinograda na prostranom lokalitetu. Krešimir je glava čitavog projekta, predvodi mlađu ekipu Dražina kao obiteljski projekt.
Ovih dana pripremaju sadnju novih vinograda na površini od jednog hektara koja bi se trebala dogoditi u ožujku i travnju. U zadnjih deset godina podigli su trsove bijelih vina pošipa i maraštine, ali i crnih sorti crljenka, svrdlovine i cabernet sauvignona. Svrdlovinu i pošip sadit će ove godine, s tim što je njihov pošip već postao poznat među ljubiteljima dobrih vina kao nešto zbilja posebno. Tome je doprinijela i šampionska titula iz Čilea, mada se slanje njihovih vina na to natjecanje dogodilo zapravo sasvim slučajno, kako to inače biva u životu. I vinarstvu. Zahvaljujući Ivanu Stibliku stigao je poziv da pošalju svoje uzorke u Santiago, zajedno s nekolicinom ostalih zadarskih vinara. Za mjesec dana stigle su čestitke! Očekivali su da bi njihov pošip mogao dobro proći, ali da će biti ocijenjen kao najbolje bijelo vino, to je bilo zbilja izvanredno.
- Ja sam imao dva stara vinograda u Pristegu s oko 2.500 loza. A prvo moje vino otišlo je na Zavod za vinarstvo još 1997. godine. Prvi sam vinar u Zadarskoj županiji koji se pojavio legalno na tržištu sa svojim vinima. Na neki sam način bio začetnik razvoja kvalitetnih vina na zadarskom području, ali su me u godinama koje su uslijedile svi nadmašili jer nisam imao dovoljnih površina za značajniji plasman vina. Ipak sam već tada pokazao da se na zadarskom području mogu proizvesti kvalitetna vina, poštujući struku i moderna saznanja – kazuje nam Krešimir.
Na dobivanju koncesija za zemljište počeo je raditi 2009. godine, ali tek 2012. godine to su uspjeli riješiti. Kad su počeli s tim projektom Krešimir je imao 63. godine, međutim inspiraciju i snagu dobio je od mlađih članova obitelji Dražina, a on je njima opet bio okosnica iskustva i znanja. Nakon godina truda i ulaganja, krčanja zemljišta, podizanja mladih vinograda... počeli su pristizati rezultati ocjenjivanja njihovih vina. Titula iz Čilea pokazala je da su na jako dobrom putu.
- Nismo to očekivali. Pošip je odlično prošao, a i maraština je dobila zlato. Pošip je ipak nadmašio sva ostala bijela vina. Bili smo iznenađeni, ali kad se malo bolje razmisli o tome – zašto ne? Imamo idealnu površinu, surađujemo sa strukom u potpunosti u proizvodnji vina uz primjenu najsuvremenijih agrotehničkih mjera. Nije to jedino priznanje, na Sabatini smo dobili priznanje za najbolje mlado bijelo vino, a bilo je nagrada i medalja i prije toga. Poticaj nam je to da idemo naprijed i da ne smijemo stati – kaže Krešimir koji u projektu surađuje i s bratom od svoje nevjeste Antom i njegovom suprugom Kristinom koja je nositeljica OPG-a.
Do sada Dražine imaju 10 tisuća zasađenih trsova, a sad još namjeravaju zasaditi 4 tisuće, od čega više bijelih sorti. Zemljište je u zakupu od države na 50 godina, a velika im je prednost da se u sadnji i proizvodnji nisu zaduživali već su sve uspjeli financirati vlastitim sredstvima, korak po korak. Ono u čemu su Dražine posebne je to što Krešimir sam proizvodi sadni materijal za svoje potrebe. Vina prodaju s kućnog praga, opskrbljuju i nekoliko restorana i hotela... Pitamo Krešimira, koja je tajna njihovog fenomenalnog pošipa?
- Dobro grožđe prije svega! Poboljšali smo i tehnologiju prerade, uveli rashladne sustave. Čitav postupak obavlja se prema preporukama struke. Ja sam i prije 15-tak godina osvojio nekoliko zlatnih medalja na smotrama vina u Stankovcima i Polači... To su bili počeci. Sad više i ne idem na te lokalne manifestacije, neka se drugi ljudi koji tek počinju u tome usavršavaju. Nema smisla da im oduzimam prostor tamo i da zbog mene gube volju. Ali treba istaknuti da je preobrazba zadarskih vina upravo krenula od degustacije u Polači i Stankovcima. Tada je to krenulo i mene je povuklo. Radio sam prije u Badelu 1862 i surađivao s agronomima za proizvodnju grožđa. Moj dobar prijatelj jedan je od najznačajnijih profesora na Agronomskim fakultetu Nikola Mirošević s Korčule, koja je također poznata po izvanrednom pošipu. Članovi smo Udruge vinara Zadarske županije i svi međusobno dobro surađujemo i pomažemo se – kaže Krešimir.
U planu im je širenje podruma u Pristegu. Sadašnji kapacitet podruma od dva vagona grožđa namjeravaju povećati na 4 do 5 vagona. Lokalitet Bile njive, blago položen prema jugu i zaštićen od najjačih udara bure, a opet dobro provjetren, sa zemljištem koje, pokazale su stručne analize, odgovara zasađenim sortama - pokazao se kao izvanredan, mada su se mnogi čudili kako će u nekadašnjem kršu niknuti vinograd.
- Ne trebamo natapati lozu ljeti, baš kao niti bajame i masline. Tlo zadržava vlagu, a opet ima i dobru drenažu tako da je pogodno za ovu namjenu. Imamo integriranu proizvodnu, prema pravilima struke. Kod pošipa šećeri budu preko 20 gradi, maraština je također blizu. Crna vina imaju nešto manje od toga, ali opet dosta visoko. Pošip ima odličnu rodnost na ovoj lokaciji, očigledno mu paše mikroklima i sastav tla za koju su Dražine naručile stručnu analizu i tretiraju ga strogo prema stručnim naputcima.
Krešimir kaže kako su zapravo opet slučajno nabasali na, pokazalo se, odličan lokalitet Bile njive.
- Već smo bili uzeli u zakup zemljište iznad ceste prema Stankovcima od 9 hektara koje je bilo kamenitije od ovoga. Pokazalo se da je bilo minirano i nismo smjeli ništa dirati, a za razminiranje se nije znalo kad će se točno provesti. Predložio sam sinu da pogledamo ovaj lokalitet u Bilim njivama. Sve je bilo zaraslo u šikaru, ali nam se činilo kao dobra lokacija. Zamolili smo u Ministarstvu poljoprivrede možemo li zamijeniti lokaciju za ovu i pristali su. Ipak, sve je potrajalo administrativno još više od dvije godine, međutim ispalo je puno bolje. Nakon krčenja i čišćenja terena, trasirao sam redove loze tako da svaki izvlači svoju vodu kako veće bujice ne ispiru zemlju. Sadili smo dionicu po dionicu, nismo mogli sve odjednom jer nismo željeli ići u kredite i zaduživati se. Ali zato smo sad svoji gospodari – mudro će Krešimir.
Ante Dražina pokazuje nam podrume u kojima se radi Pošip i druga vina OPG-a. Cijene vina nisu željeli povećavati, maraština i pošip stoje 55 kuna po butelji 0,7, sad samo preračunate u eure. Pobjedničkog pošipa iz Čilea preostalo je još 2,500 butelja, a već dozrijeva pošip iz zadnje berbe koji također ima šampionske naznake. Ne sumnjamo da će i on pobrati najviša odliča, jer nešto je magično u Bilim njivama za njegov buke.
Mala produkcija, ali ekskluzivna. Spoj ravnokotarske mudrosti i iskustva, te mladalačke volje i snage. Pristeg kao da se iznova rađa, ovoga puta iz vinarske "revolucije”.
