Možda će čudno zazvučati ali bilo je tako: prostrano predvorje Osnovne škole Stjepana Radića u Bibinjama u subotu navečer bilo je tijesno za sve one koji su htjeli prisustvovati promociji knjige poezije.
I to usprkos tome što se u isto vrijeme u mjesnoj crkvi održavala večernja misa, a Bibinjci su u pravilu dobri vjernici, redoviti u crkvi.
Paradoks je još veći kad se zna da je taj nagli interes za poeziju izazvala jedna srednjoškolka - maturantica zadarske Medicinske škole Ante Kuzmanića - Samantha Pedišić, koja je te večeri promovirala svoju prvu knjigu pjesama "Dođi na kafu", koju je izdala škola koju mlada pjesnikinja pohađa.
Već nam je ranije Ante Sikirić, proslavljeni pučki pjesnik kojeg šira javnost zna po suradnji s klapom "Intrade" kazao da je riječ o rijetkom poetskom talentu. On je Samanthin mentor i naziva je svojim nasljednikom, izvornom i originalnom pučkom pjesnikinjom. I to je točno: Samantha bilježi slike iz života Bibinja, mjesta u kojem živi, koje voli i s kojim dijeli svoju svakodnevicu. A piše onako kako govori: na specifičnom bibinjskom narječju, besidi kakva se čuje samo u ovom mjestu, iako je definitivno dio dalmatinskog dijalekta. Osim svega, mlada pjesnikinja piše s puno duha, štosa, vedro, ali i pronicljivo i emotivno, tek ponekad malo i sarkastično, s dozom ruganja mjestu koje, opet, neizmjerno voli.
Sve su to, i puno više, o prvoj knjizi ove tinejdžerice rekli na promociji u subotu i Ante Sikirić, iz čijeg je gnijezda Samantha izletjela, i recenzenti knjige Vlado Majić i Milan Miočić Stošić, Sonja Šare, u ime izdavača, predsjednica školskog odbora Medicinske škole te Vesna Matešić, voditeljica promocije.
Samatha Pedišić je uz očiti talent još u osnovnoj školi pa i kasnije, u srednjoj, imala i sreće: prepoznali su je i podržavali učitelji i profesori, kao i roditelji i prijatelji, gotovo cijelo mjesto. Kako i ne bi kad u svojim pjesmama čuva i zavičajnost i bibinjski govor što je, eto, rezultiralo time da je "besidu svoje babe Rajke uokvirila u korice", kako je Vesna Matešić rekla.
Na promociji knjige "Dođi na kafu" pjevali su i bibinjska ženska klapa "Garifule" i Ivica Ićo Sikirić, a Tomislav Pehar uglazbio je Samanthinu pjesmu "Zemljo moja", koju je otpjevao mladi zadarski pjevač Mario Marić.
A kako je Ante Sikirić rekao, pjesma "Sve se vidi kroz funestru" je prava razglednica Bibinja, pa ćemo je i mi odavde poslati.
Sve se vidi kroz funestru
ko ide meso, skupu ribu
oli samo manestru
ko beštima i ko moli
ko se tuče, a ko voli
sve se vidi kroz funestru
u čijoj je kući koma
ko rano liga
i ko kasno dođe doma
kroz funestru sve se vidi
koliko ko šoldi ima
i čiji se brak klima
ko sve daje ćeri i zetu
a za obid namaže
kokošju paštetu
U svojim pjesmama čuva i zavičajnost i bibinjski govor što je, eto, rezultiralo time da je 'besidu svoje babe Rajke uokvirila u korice'