StoryEditorOCM
Zadar plusROKERSKI "U GLAVU"

Ovogodišnja jubilarna 10. Vlajternativa neće se održati, evo što je zaustavilo manifestaciju koja je na nezavisnoj sceni nadaleko proslavila Benkovac

Piše Mišel Kalajžić
6. kolovoza 2020. - 17:07

Ove godine navršava se 10. godina Vlajternative, manifestacije nezavisne scene koja je nastala u Benkovcu i odmah stekla veliki ugled kako među muzičarima koji su tamo nastupili tako i među publikom željnom kvalitetnih subkulturnih događanja i koja je zbog toga pohodila Benkovac i iz drugih mjesta Zadarske županije (i šire). Ipak, ove se godine obljetničko izdanje neće održati, članove osnivačkog tima Vlajternative i udruge Vlajter-ego, sestru i brata Dunju i Antu Gisuća pitali smo - zašto?

- Točno, ove godine obilježavamo 10 godina Vlajternative u Benkovcu, ali nažalost održavanje smo morali odgoditi za iduću godinu. Nakon deset godina sami si postavljamo pitanje „Gdje je Vlajternativa stoko?“ Možda smo je mogli održati pod određenim zadanim uvjetima, mjerama i ograničenjima, ali smatramo da takvo izdanje ne bi ispunilo ničija očekivanja. Kako nam sve ne bi bilo crno, planiramo sintagmu „10 godina Vlajternative“ proslaviti u Pape (pizzeria, ali i još jedno kultno mjesto u Benkovcu), što ćemo objaviti uskoro na društvenim mrežama. Znamo da nas prate – kaže nam Dunja.

Priču o nastanku Vlajternative ispričali su već puno puta i dosta ljudi sigurno je upoznato s razvojem od 2011. godine kada je to ime bljesnulo po medijskim i festivalskim krugovima. To je bio "diy koncert" inspiriran višegodišnjim nepostojanjem drugačijh kulturno – glazbenih sadržaja, stogodišnjicom postojanja Hajduka, pasivnošću mladosti, otvaranjem Pizzerije Pape, punkerskom svirkom u Domu kulture par mjeseci ranije, te preklapanjem njihovih ukusa, svjetonazora, mladosti i bunta protiv postojećeg stanja na koje su htjeli utjecati pod svaku cijenu. Mi bismo dodali da su dokazali kako kulturne i urbane sadržaje nipošto ne uvjetuje zadani naziv življenja u gradu, naprotiv važniji je sadržaj od forme. Zahvaljujući Vlajternativi, Benkovac je često puta bio "gradskiji" od Zadra...

- Druga Vlajternativa je bila presudna jer se nastavila, oformila se udruga s prostorijom i članovima, kreirao se logo, smjer kojim se želimo razvijati, ideje za dalje, ciljevi, okupili su se ljudi s istim žarom i sklonostima. To su prvenstveno ljubav prema rock n roll kulturi - što se žanrovski oslikava po našem odabiru izvođača na svakom događaju koji radimo (punk, rock, metal i sve njihove izvedenice). Jann Wenner je to savršeno sročio: „Rock n roll je zajedničko iskustvo i privatna opsesija.“. Dalje, Benkovac kao mjesto stanovanja i inspiracija sa sadržajima koji se nude i onima koji ne postoje. Tu su i predrasude o našoj sredini koje smo okrenuli u vlastitu korist i s kojima se zabavljamo i dan danas. Simpatično nam je što smo nekima poslužili da i oni „izađu iz ormara“ i na uho nam šapnu kako i oni imaju tamo nekog djeda ili baku iz Ravnih kotara ili Bukovice čija je egzotika i dalje kontroverzna. Tko zna, možda zbog nas riječ „Vlaj“ postane cool pojam, ali nećemo se zavaravati, nije ni alternativi lako srušiti predrasude – kaže Ante.

- Vlajternativa je Benkovcu donijela promjenu koja se trebala dogoditi, a mi smo toga svjesni tek sad. Unijela je živost, polet, nadu, smisao, opcije, sadržaje i događaje gdje se mladost mogla osjećati slobodnom, ispunjenom i kreativnom. Benkovac je dobio svoju dozu urbaniteta koja je strašno nedostajala. Za županijski prostor Vlajternativa je doprinijela otvaranjem raznih mogućnosti za sve dionike nezavisne scene, izvođačima za nastupom i promocijom, posjetiteljima za proširenje ponude i odlazak na festival u čiji ukus vjeruju – dodaje Dunja.

Organizacijski tim Vlajternative, tzv. Zadrugare, čini skupina prijatelja u rasponu od 20 do 60 godina. Kroz udrugu je prohujalo pedesetak članova od kojih je danas stalnih i aktivnih otprilike desetak. S ponosom ističu da danas imaju više članova zaposlenih nego nezaposlenih, računajući i studente. Kako su izdržali ni njima nije jasno. Kako kažu, još im nije dosadilo ispijati pivu u Pape i pričati o idućem koncertu, a očito ni oni još nisu ljudima dosadili. Čudo!

- U zadnjih deset godina prohujala su najznačajnija imena naše RnR i alternativne scene (Let3, Pasi, TBF, Đubrivo, MORT, Kawasaki 3P, Krešo i Kisele Kiše, Petar Punk, The Bambi Molesters, Zadruga itd.). U prostoriji udruge jednom ili dvaput mjesečno smo radili koncerte raznoraznih bendova i time stvorili osjećaj kluba u gradu gdje se s uzbuđenjem iščekivala objava sljedećeg izvođača, uspostavilli smo i osigurali opremu za probe bendovima, održali stotine sastanaka na kojima smo čvrsto gradili naš stil, ukus i imidž, umrežili smo se s udrugama iz cijele Hrvatske, radili smo kazališnu predstavu s točionikom u prostoriji, promocije knjiga i stripova dok smo sjedili na gajbama i nismo smetali, radili svirku francuskog avangardnog punk benda u četvrtak navečer „usrid zime“, uništili travnati podij na Kaštelu, natovarili čatrunima kombi Kawasaki 3P-a, zgrozili stanare našim pokušajem Adventa na trgu „neprimjerenim bendom“(Sexymotherfuckers), prekinuli dovod struje za pola grada zbog Leta 3, oborili rekord telefonskih poziva za remećenjem javnog reda i mira, uspješno doveli punk bend iz Njemačke Pobel Und Gesocks, krivi smo za nekoliko uspješnih brakova, ali i prekida, zaslužni za formiranje lokalnih autorskih bendova (živile Kamp Kućice!), sudjelovali smo na raznim tribinama o nezavisnoj sceni, uključivali se u EU i ostale projekte kao partneri ili nositelji, zabilježili Benkovac kao zadnji koncert Bambi Molestersa, preuzeli nagradu za doprinose u kulturi Grada, slušali Pankrte i Bandieru Rossu, sklopili neraskidiva prijateljstva i uspomene za cijeli život, s guslama i irokezom završili u National Geographicu, kupovali kravlju glavu i čuvali je u škrinji za Grč, postali samouki menadžeri, spontane knjigovođe, smotani konobari, samoprozvani fotoreporteri, sramežljivi sugovornici i pregovarači, kraljevi haha efekata, starijima vratili mladost, mlađima ispunili, a Vlajternativu pozicionirali i brendirali kao festival na koji ljudi računaju i uz kojeg vežu i vlastite uspomene – u dahu će nabrojati Ante.

Kad ih pitate o značajnosti događaja kojeg bi istaknuli kao „naj“ kategoriju, naveli bi svaku svirku – onu kad dođe 14 ljudi i kad dođe 1 314 ljudi, to za njih zaista nije floskula, jer to svi znaju i osjećaju. Sve to i puno više moći će se vidjeti u dokumentarnom filmu kojeg snima već neko vrijeme Ante Storić i koji bi trebao biti gotov do kraja 2020. godine zbog čega su sretni i ponosni.

Kako navodi Dunja, od osnutka Udruge prijavljuju se na natječaje za financiranje projekata u kulturi. Novčanu potporu im, svake godine, daje Grad Benkovac, Zadarska županija, HDS ZAMP, TZ grada Benkovca, lokalna poduzeća, a podršku na terenu ŠRD Sipa Benkovac, Radio Benkovac, radio BnM, 057, Novi radio, Radio Zadar, portali iz Zadra, Šibenika i šire. Sva ta podrška im je dovoljna za siguran start i dobar oslonac, a ostalo je na njima samima gdje se oslanjaju na dobru prolaznost večeri i posjećenost.

- Budućnost Vlajternative je u 2020. prvi put postala neizvjesna. Tomu su pogodovali koronavirus sa svojim posljedicama i pokušaj rekonstrukcije Doma kulture u kojem se nalazila naša prostorija i održavale sve aktivnosti koje smo provodili, naravno i sam festival. Naime, početno oduševljenje projektom kojim se trebala obnoviti, osuvremeniti i modernizirati zgrada Doma kulture zamijenio je osjećaj razočarenja, ljutnje pomiješane s tugom i izigranosti. Ne samo da smo izgubili prostoriju udruge i ostali na ulici, nego smo izgubili svoju svakodnevnicu, a samim time i smisao postojanja – kaže Ante.

- Ukratko, radovi su krenuli, projekt je predstavljen javnosti, sve je izgledalo savršeno, građani su uzbuđeno promatrali radove na najvažnijem projektu nakon rata. Bolno je bilo odrastati uz derutnu i uništenu kulturnu građevinu čije smo propadanje svi skupa promatrali i tomu svjedočili. Nažalost, veselje nije trajalo dugo – radovi su naglo stali. Građanima je naknadno, putem medija, objašnjeno da je problem statika i temelji zgrade koji ne bi izdržali zamišljeni projekt i kako će se graditi nova zgrada Doma kulture sa prepolovljenim proračunom od početnog. U iščekivanju početka novih radova, vrijeme provodimo gledajući u ostatke oronule, devastirane i sada opasne zgrade, prepričavajući uspomene nas i naših roditelja koji su tu ostavili svoju mladost. Kad se uhvatimo kako patetično žalimo za izgubljenim vremenom, naglo se trgnemo i pokušamo vratiti u sadašnjost sa pitanjem „Gdje je revolucija/Vlajternativa stoko!?" Nadu u budućnost trenutno ulijeva Europski socijalni fond u sklopu Intervencijskog plana grada Benkovca preko kojeg smo dobili sredstva za provođenjem aktivnosti u kulturi u iduće tri godine, što nama daje slobodu izbora aktivnosti i sadržaja kojima ćemo obogatiti (kao i dosad) kulturnu ponudu našega grada – ističe Dunja.
Suština djelovanja Vlajter-ega, kažu nam naši sugovornici, je što jednostavno nisu htjeli mirno prihvatiti sadržaje i događaje koji su se nudili i s kojima se nisu baš mogli poistovjetiti ili zadovoljiti, "taj užas praznine i tišine"...

- Nama je falilo buke. Benkovac je kvarat grada i ovisi o ljudima koji su tu, a mi smo bili tu i preuzeli naše stvari (brige) u naše ruke. Nismo se pasivno prepustili priči kako oko nas ništa ne valja i da nema ničega, što bi za nas danas bilo pogubno. Najbolja podloga za aktivnost je upravo nezadovoljstvo postojećim stanjem i svijetom oko sebe, makar mikrosvijetom. To je ono što pokrene individualca koji može biti sretan, ako i kad pronađe još istomišljenika s kojima može razviti to nezadovoljstvo i pretvoriti ga u djelovanje koje može biti bilo što: bend, stihovi, slikarstvo, fotografija, gluma, grafiti, video izričaj, grafički dizajn, organizacija, sposobnost razgovora, pregovora, dogovora, govora. Mislim da nitko tko se uključi u nekakvo djelovanje za scenu ne proučava postulate i čita definicije što je nezavisna scena, kako to treba izgledati ili se zamara manifestima ili kopira nekog drugog. Skromno smatram da je tu ključan vlastiti instinkt i osjećaj kako bi ti to uradio, zamislio i htio. Zato mora biti dobro jer je iskreno i neiskvareno, puno entuzijazma i želje, a uočava se na sceni svakog grada koja je upravo zbog tih razloga posebna i različita, a opet ista. Tu leži draž bilo koje scene bilo kojeg grada pa i Vlajternative jer je posebna i neprenosiva na bilo koje područje ili okolnosti – kaže Ante Gusić.

- Mi se nismo zamarali jesmo li dovoljno alternativni, dovoljno nezavisni za scenu, dovoljno metalci, dovoljno subkulturni, pankeri i slične brige alternativaca. Vlajternativa je naša priča, naša vizija i naša revolucija, naš doprinos borbi protiv učmalosti male sredine i borbi protiv dosade, mi smo je krojili ponajprije za nas, po nama i našim idejama, ali za sve druge koji se mogu s nama poistovjetiti. Ona će uvijek biti simbol i manifestacija naših težnja, ideja, misli, ideala, pokušaja, humora i mladosti, pa i one zdrave potrebne zafrkancije – zaključuje Dunja Gusić.

16. studeni 2024 13:43