"Nije zlato oko vrata odlika djeteta. Svi mali boksači moraju biti dobri ljudi!"

Na posljednjem Prvenstvu Hrvatske njegovi "mali ratnici" u Zadar su donijeli šest odličja među kojima četiri za boksačkog prvaka u svojim kategorijama. Jedno vrijeme je boravio i na Kubi gdje je pohađao tečaj kod najboljih boksačkih trenera na svijetu, a prije samo par dana postao je izbornik mlađih kadeta reprezentacije. On je Nikola Marketin, 30-godišnji Zadranin i, zapamtite dobro, interventni policajac.

Boksom se počeo baviti kad je imao 13 godina i od tada mu ta plemenita vještina kola u krvi. Kaže da je na nagovor prijatelja pristao trenirati, a u ring je prvi puta ušao s 14 godina. U boksu je prošao svašta, od pobjeda i poraza, no zbog ozljede iz mlađih dana morao je izaći iz ringa. Ali nije daleko otišao jer se 2010. bacio u terenske vode pa je sada s druge strane ringa i dalje u svijetu omiljenog mu sporta.

- Sredinom srpnja izvršni odbor boksačkog saveza donio je odluku da sam ja novi izbornik mlađih kadeta. Bio sam jednostavno presretan, kaže Nikola kojeg prijatelji i obitelj zovu Niko.

Na početku našeg razgovora odmah nam je napomenuo da, iako djeca treniraju boks, nije mu cilj da postanu svjetski prvaci već da postanu pravi ljudi.

- Nije zlato oko vrata odlika djeteta. Svi polaznici Boksačkog kluba Ares kojeg držim zajedno sa svojim prijateljem Vedranom Bajlom, moraju biti uzorni učenici s dobrim ocjenama, poštivati roditelje i profesore te svoje prijatelje, govori Niko dodajući kako je jedno od zlatnih pravila u klubu to da nema tuče izvan ringa.

- Imao sam situaciju kada su htjeli tuči jednog mog polaznika, a on im je hladne glave odgovorio da se neće tuči na ulici i neka dođu u ring sa svim zaštitama pa će se vidjeti tko je jači. To dokazuje da djeca poštuju pravila zakona, ali i da poštuju mene, svog trenera koji ih tim stvarima podučava, kaže Niko.

A hladna glava je ono što je najviše naučio u bavljenju sportom. Upravo mu ta karakteristika koja se uči u boksu daje prednost u policiji.

- Sve intervencije doživljavam hladne glave. Zbog boksa sam smiren i pribran, mogu se kontrolirati u situacijama koje su opasne po život, a u kojima se kao interventi policajac često nađem, iskren je Niko kojemu je, dok smo sjedeli na piću i razgovarali, prišao jedan od polaznika škole, pozdravio ga i zadržao se u kratkom razgovoru.

- Evo javljaju se uvijek i prilaze mi svugdje, a često mi se znaju obratiti i sa problemima koje imaju kod kuće, u školi ili u društvu. Sve nastojim riješiti s njima i njihovim roditeljima, komunikacija je bitna stvar u našem klubu, kaže Niko ističući kako se svi u klubu međusobno bodre i poštivaju. No jedanput se dogodilo da su se dva njegova učenika na jednom od natjecanja morali boriti jedan protiv drugoga.

- To je uistinu bio težak trenutak i za djecu, ali i za trenere. S kolegom Bajlom sam izvlačio papirić da vidimo tko će za kojeg kandidata preuzeti ulogu trenera. Na kraju meča jedan od učenika je plakao zato što je izgubio, a drugi je plakao jer ga je udario i pobijedio. I onda tješite i jednog i drugog, ali bitno je da su se njih dvoje nakon završetka borbe zagrlili i da je ovaj koji je izgubio, nastavio bodriti drugoga do samog kraja natjecanja. E to je respekt! kaže Niko koji se, izgleda, više puta našao u ulozi pedagoga, umjesto trenera.

- A ne ide to jedno bez drugoga, vjerujte mi. Moraš im biti prijatelj kako bi imali povjerenja u tebe i kako bi zajedno dobro mogli surađivati i postizati velike rezultate, govori Niko dodajući kako je  je jako bitno djeci mijenjati i prilagođavati treninge kako im ne bi dosadili. Pusti ih nekad i da bace na balun, jer svako bavljenje sportom, govori nam, pospješuje boksačke tehnike.

Iako preko ljeta nema treninga i započet će intezivnije kada i škola, Niki je cilj da ove godine klub bude u vrhu Hrvatske boksačke lige, unatoč tome što će naredne godina prvi put u njoj nastupiti. Želio bi i popularizirati boks kod žena, pa tako u njegovom klubu trenira 40-ak žena svih uzrasta u dobi od 6 do 50 godina. Kad je reprezentacija u pitanju, planira organizirati treninge u Zadru i sve mlađe kadete pokušati ujedniti u jednu dobru klapu.

- Puno je veća draž trenirati mlađe kadete zbog uloge prvog trenera u njihovim životima. Nikad ne znate, možda jednog dana budete imali čast da ste trenirali budućeg Rockya Maraciana, zaključio je Niko.

Trening za djecu s autizmom i oboljele od Alzheimer

Prije pet mjeseci Niko je započeo trenirati i djecu koja imaju poremećaj iz autističkog spektra. Iako trenira samo dvoje takve djece, govori nam kako na njima već vidi velike promjene.

- Izrazito je teško trenirati s njima, nakon treninga bude fizički i psihički iscrpljeni ali izrazito ponosan i zadovoljan kada vidim kako napreduju. Ono što se nekome čini kao mala stvar, za njih je veliki pomak ka boljem, govori Niko dodajući kako će u skorijoj budućnosti formirati i grupu ljudi koji će trenirati boks, a koji boluju od Alzheimera.

- Dokazano je da se ljudima s Alzheimerom, ako treniraju boks, odgađa proces napredovanja bolesti za nekih 4-5 godina, pa i na taj način planiramo pomoći ljudima u Zadru.

Roko najveća nada

Kao najveću nadu zadarskog boksa Niko ističe mlađeg seniora Roka Bukvića (17), prošlogodišnjeg hrvatskog reprezentativca.

- Vjerujem kako će Roko ponovno dobiti poziv u hrvatsku reprezetnaciju, a i da će na sljedećem Prvenstvu Hrvatske postati državni prvak!