Zamislite da nakon 38 godina života u velikom gradu, točnije u metropoli, odlučite ostaviti sve: dobar posao, bliske prijatelje, veze, školu i preselite se u Rovanjsku.
Ne znate ni gdje je to? To je malo mjesto u blizini novog i staroga Masleničkog mosta, smješteno uz Jadransku magistralu, na pola sata vožnje od Zadra.
Nakon što cijeli život spakirate u jedan kombi i smjestite se u tom se malom dalmatinskom mjestu, još ste dovoljno hrabri da se odvažite posvetiti hobiju – kućnoj proizvodnji piva. I to ne bilo kakvog, već piva koje zaslužuje biti u elitnim kafićima diljem obale. Ma i šire!
Sve je ovo opis života Nenada Maričića, 45-godišnjaka iz Zagreba, stručnjaka za bankovnu sigurnost, koji je 2016. promijenio iz temelja život sebi i svojoj obitelji te se, gotovo preko noći, preselio u majčin rodni kraj, u malu Rovanjsku, gdje je ljetovao kao dijete.
- Sve se odigralo pomalo ludo, gotovo spontano. Sve smo prijatelje ostavili u šoku, jer je ta odluka svima bila zaista nevjerojatna i pomalo luda. Zato nakon tog poteza stvarno mislim da mogu sve – priznaje Nenad uz osmijeh.
No, prema riječima njegove majke koja nas je zajedno s njim ugostila u svojem domu, Maričić zaista može sve. Naime, on je vrlo talentirani muškarac, pa osim što pravi svoje pivo, glazbenik je koji je dugo svirao gitaru u zagrebačkom metal bendu, sam je svoj majstor pa je dva apartmana u kući potpuno sam sredio, čak dizajnirao sav namještaj i složio ga bez greške. Ispred kuće je napravio kameni komin, a posebnom tehnikom betonirao je cijeli prilaz.
Ovaj 45-godišnjak ima duh mladića i nema mira ni minute.
- Uvijek ja nešto ”kuham”, samo se to moje ”kuhanje” u posljednje tri godine više odnosi na pivo – smije se te pojašnjava kako je počela njegova strast prema stvaranju popularnog pića današnjice.
- Sve je krenulo spontano, prije više od deset godina, kad mi je nakon nastupa našeg benda, prišao jedan momak i rekao kako je primijetio da pijem dosta piva i zamolio me da probam njegov kućni uradak. Meni prvo nije bilo jasno kako on doma može praviti pivo!?
Samo mi je kratko dobacio da se itekako može i pružio mi bocu. To je bilo najbolje pivo koje sam nakon dugo vremena probao! Ono kako je nekad bilo... Oduševio me i zaintrigirao. Tek sam kroz razgovor shvatio da se dosta ljudi okrenulo kućnoj proizvodnji piva, što su zapravo bili prvi koraci prema craft pivovarama kojih sad stvarno imamo zavidan broj.
Mnogi ne znaju, ali po proizvodnji craft piva u odnosu na broj stanovnika, prelazimo i Poljsku koja ima fakultete za majstore pivare – ističe entuzijastično naš sugovornik, te dodaje:
- Pivo je piće koje volite ili ne volite. Mi prije nismo imali izbora, a danas, danas je to druga priča. I baš me takva priča iznimno veseli!
Mislim da u Hrvatskoj postoji više od stotinu craft pivovara, a podaci govore da se u Americi početkom 21. stoljeća otvorio veći broj pivovara, nego tijekom posljednjih 200 godina. No, s druge strane ona piva u kojima smo nekad uživali, jer su realno bila jedina, nemaju veze s današnjim. Nažalost, sve su se poznate pivovare, po mom mišljenju, iznimno srozale u kvaliteti.
Zapravo, u razgovoru s ovim simpatičnim čovjekom vrlo brzo shvatite koliko strastveno govori o ovom piću, o svom hobiju, o hmelju, o temperaturama, raznim kemijskim reakcijama... Vidite da sve što radi, radi s velikom ljubavlju i perfekcionizmom.
- Nakon što sam probao razne ”kućne pive” u meni se rodila želja da i sam napravim svoje. Budući da imam divnu ženu punu podrške, ona je bila ta koja mi je za rođendan 2018. kupila prvu opremu za kućnu proizvodnju piva. I mislim da je požalila – šali se Maričić, pokazujući dnevni boravak s nekoliko frižidera na kojima improvizirani mjerači temperature pokazuju željene brojke te brojne filtere za vodu koju prilagođava svakoj vrsti omiljenog pića.
No, nije se Nenad odmah bacio u proizvodnju svojeg piva, već je duže od godinu dana samo čitao sve što je mogao pronaći na internetu. Čak je i knjige naručivao, svojevrsne ”pivske Biblije”, sve kako bi pripremio teren za pravilnu proizvodnju u kućnim uvjetima. Ipak, nije baš sve teklo kako je zamislio...
- Moje prvo pivo bilo je katastrofa! No, ajde, nisam baš odmah odustao. Kasnije je svako bilo bolje, bila su zapravo dosta korektna, ali meni to jednostavno nije bilo to. Brat moje supruge bio je taj koji me dosta gurao i podržavao jer je on stao piti konzumna piva i uvjeravao me da kvaliteta uvijek pobjeđuje kvantitetu.
I tako sam uz njega isprobavao razna domaća i strana craft piva i pokušavao doma napraviti nešto najsličnije tome. Dugo je trajao moj proces izrade pića kojim bih bio zadovoljan, jer sam prije svega sve radio isključivo prema knjigama. Iskustva, nažalost, nisam imao.
I tada sam shvatio da nema smisla raditi po pravilima, već po osjećaju, da je iskustvo to koje je u ovom poslu neprocjenjivo. I taj sam dan rekao da ću napraviti svoje zadnje pivo i odustati od ovog hobija. Nije sramota priznati da ne znaš, jer ako nisam sam zadovoljan s okusom, kako će biti drugi – prisjeća se Nenad koji je tu svoje "posljednje" pivo napravio po osjećaju, od materijala koji mu je ostao.
- I to je pivo ispalo savršeno! Došlo je kao kakav znak, i to baš pred odustajanje, da ipak trebam nastaviti. I jesam... - govori meštar iz Rovanjske.
Recept za to famozno prvo pivo slučajno je – izbrisao.
- Mobitel je tražio dogradnju sustava i ja sam automatski kliknuo da je napravi, ne razmišljajući da će se možda neke stvari zauvijek obrisati. Da, i dan danas žalim, ali naučio sam bitnu lekciju: važne se stvari zapisuju na dobri, stari papir – uz osmijeh govori, dodajući nam malu tamnu bocu, s etiketom Lemmyja Kilmistera, pjevača i basista grupe "Motorhead", Nenadova junaka iz mladosti.
- Ovo sam pivo napravio u njemu čast jer je bio lud za burbonom i cigaretama pa je ovo pivo napravljeno od hrastova čipsa koji se močio u "Jacku Danielsu". Dobio sam time dodatnu aromu dima i vanilije, doslovno sam aromatizirao burbon, a prije punjena u boce dodao sam ga pivu.
Svakom kojem sam dao ostao je oduševljen. Na ovo sam Lemmyjevo pivo baš ponosan – priča Maričić, ističući kako su za njega dvije najvažnije stvari u životu, aroma i okus.
Valjda je zato postao prvi pivar u zemlji (a možda i u svijetu?) koji je dodao u pivo - ružmarin!
- Usudio sam se napraviti Pale Ale s tom najpoznatijom dalmatinskom biljkom, koja meni raste iza kuće! Oduvijek me privlačilo pitanje što se sve može staviti u pivo zbog arome... Jer ganjam aromu.
Ružmarin je dosta zeznut jer vrlo lako može preuzeti kompletan okus piva. No, imao sam puno sreće: ljeto sam proveo volontirajući u pivovari "Brlog" i tamo upoznao ”master brewera”, Poljaka koji mi je savjetovao vrstu hmelja, ali i koliku količinu da stavim na 20 litara piva.
On je rekao 15, a ja sam mislio 50 grama. Kažem mu, ma neka bude negdje u sredini! I valjda kako biva i inače u životu, ili uspije iz prve ili uopće ne uspije. Eto, meni je iz prve, i bilo je bomba – s ponosom će Nenad koji danas ima čak 12 vrsta i podvrsta piva, najviše baziranim na indian pale-alovima. Za sada proizvodi male količine, 20 do 30 litara, što su normalne količine za jednog kućnog pivara.
Ipak, želja mu je proširiti posao pa je upravo u intenzivnoj potrazi za investitorima. Volio bi imati pivovaru i već nekoliko mjeseci ne spava jer piše svoj poslovni plan i svakim se danom iznenađuje hrvatskim zakonima.
Cilj mu je craft pivo približiti čim većem broju ljudi, pravim zaljubljenicima u ovo piće, a u konačnici i educirati ljude o važnosti kvalitete za koju ćete znati zašto izdvajate novac.
- Da, craft piva su skupa, ali vjerujte mi i investicija obrtnika je jako, jako velika. Uostalom, to je premium proizvod i nećete popiti sedam ovakvih piva, već dva. Jer su ”teška” i nisu stvorena za ”lokanje”, već za uživanje.
I vjerujte mi, bit ćete itekako zadovoljni, jer uz baš uz ovakva piva naučit ćete što znači istinsko guštanje u ovom piću. U njegovim okusima, aromama... - zaključuje Nenad nazdravljajući svojim pivom, nagovještajući još jednu pivsku revoluciju.
