Nakon 28 godina izbivanja Balašević pokorio Zadar i poručio: Zadrani, ne dajte se barabama!

Spektakularan nastup u krcatoj Dvorani Krešimira Ćosića bio je prvi koncert Đorđa Balaševića u Zadru nakon 28 godina. Osjetilo se to ne samo na publici pristigloj iz brojnih hrvatskih gradova, nego i na Balaševiću koji je zakoračio preko granica rutine "običnog nastupa".

Produkcijski na visokoj razini, energetski i emotivno nabijen, bio je to koncert koji je i svojim trajanjem pokazivao da se radi o "nečem posebnom". Balašević je publici obećao da te subotnje večeri neće stići kući niti do drugog glasanja na Eurosongu, a pozornicu je napustio u 23. minuti nedjelje nakon puna četiri sata ispunjena poznatim starim baladama koje je publika pjevala zajedno s njim.

Brojne poznate pjesme Zadrani su čuli u novim, žestokim i moćnim aranžmanima, a svoj udio u sjajnoj večeri dao je svaki od 16 glazbenika koji su u nekim dionicama koncerta "udružili" tamburaški i rock orkestar. Posebno su veliki pljesak zaradili stari Balaševićev klavijaturist Saša Dujin i klarinetist Gabor Bunford, te novi violinist Miroslav Jovančić.

Mada je u dva navrata "promašio strofu" i to odmah priznao pripisujući grešku godinama i tonama teksta u većini svojih pjesama, Balaševiću te subote zadarska publika ne bi oprostila samo jednu grešku – da se nije pojavio! A legendarni je pjevač izborom pjesama pomalo iznenadio i svoje obožavatelje – otvorio je s neizbježnim "Vasom Ladačkim", naišao je na erupciju oduševljenja zbog "Čoveka s mesecom u očima", pjesme posvećene "razrušenom gradu na Dunavu", publika je uglas pjevala "Lepu protinu kći", ali je malo tko očekivao "Treću smjenu", "Honduras", "Nevernika" i niz starih "socijalnih pjesama", kako ih je Balašević sam nazvao. Kroz te je pjesme "vraćao dug" svima onima koji, za razliku od njega, nisu u rukama imali mikrofon preko kojega bi mogli kazati i ono što mnogi ne žele čuti. Dakako, publika je izvikivala koje sve pjesme želi čuti, ali je dobila obećavajući odgovor:

- Nećemo moći otpjevati sve te pjesme, ali to samo znači da ćemo morati opet doći u Zadar, rekao je Balašević naglas priželjkujući priliku da "Dnevnik mog detinjstva" izvede i u zadarskom Hrvatskom narodnom kazalištu.

Sada će, kada se led pomaknuo, možda reagirati i ravnatelj HNK Renato Švorinić.

Dugi niz godina Zadar i Balašević su se mimoilazili, ali u nedjelju su se čak i "profesionalni" i "amaterski mrzitelji" i protivnici njegovog nastupa u Zadru, mogli uvjeriti: grad je ostao na svom mjestu, ništa se apokaliptično i zastrašujuće nije dogodilo, grad je, makar na jednu večer, dobio novu, topliju i "širu" nijansu. Uvijek je, naravno, moguće da hejteri bujicu emocija, dobrog raspoloženja i pozitivnih vibracija zamijene za nekakvu opasnu Apokalipsu.

Posljednja rečenica koju je Balašević izgovorio sa zadarske pozornice glasi:

- Zadrani, ne dajte se barabama, kada se već toliko godina niste dali!