U zagrebačkom Saloonu okupilo se mnoštvo poznatih na promociji posthumnog albuma prerano preminulog Rajka Dujmića "Tko to zove ime moje", a pažnju je plijenila zadarska pjevačica i slikarica Marina Tomašević za koju su mnogi komentirali da izgleda odlično. Marina se pojavila sva u crnom, a njen zaštitni znak je platinasto plava kosa, koju je lagano uvila.
Mnogi su se pitali gdje je posljednjih godina, no kako nam je rekla u intervjuu koji nam je dala prije dvije godine i dalje predano snima pjesme i slika. Tad nam je ispričala da je u protekle četiri godine snimila četiri pjesme i tri video spota.
- Za sada je moja parola "Bolje biti u miru nego u pravu", zato sam prihvatila samozatajniji život, bez svjetala pozornice, jer ta svjetla više nisu ono što bi trebala biti. Da, vrijednosti i način funkcioniranja u domaćoj glazbi izgubili su veliki smisao... Ne bih htjela ispasti patetična, ali već i ptičice na grani znaju i vide kakva estradna pravila imamo. Ja ne želim biti i nisam dio te priče – čvrstoga je stava pjevačica, kojoj nedostaju vremena Zdenka Runjića, Rajka Dujmića, Zrinka Tutića, Đorđa Novkovića...
Ona u kojima je, kaže, skladateljima bilo normalno raditi kvalitetne pjesme. S glavom i repom. Zato je Marina svoju kreativnost uspješno usmjerila u slikarstvo, koje je posljednjih godina sve više zaokuplja. Dobila je i status slikarice od Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
. Osjećam se umjetnicom, kreativnom dušom, u meni nema praznine. Uvijek nešto radim... Kreiram, pjevam, snimam, pišem, crtam, stvaram – kaže Zadranka. Već neko vrijeme tehnikom crnih vina (vinorel) slika konje, ali i portrete.
- Riječ je o vrlo zahtjevnoj tehnici i tu ne smije biti greške jer je vino kao medij za slikanje specifičan. Kako ga staviš na papir, tako i ostaje, nema popravka. Zato mi je vinorel i izazovan. Rijetko ga, pa i nikako, umjetnici koriste jer je zahtjevan i vrlo spor. Imam dosta ponuda za izložbe, međutim, nikako da skupim veliku količinu originala jer, kako koju sliku naslikam, tako ona dobije nove vlasnike. Često izrađujem i portrete po narudžbi. No vjerujem da ću ove zime uspjeti upriličiti izložbu - uz smiješak će Marina, ujedno potvrđujući kako se od slikarstva može egzistirati.
Dosad je naslikala portrete brojnih kolega, od od Miše Kovača, Tomislava Ivčića, Tončija Huljića, Zlatka Pejakovića do Gibonnija, Olivera Dragojevića, Vinka Coce...
Prije desetak godina bavila se temama iz prirode, najčešće morem i zalascima sunca, koje je oslikavala tehnikom ulja na platnu. Nije to bilo razdoblje u kojemu se dobro osjećala, patila je tada, ne krije, od teške depresije, a slikanje je bio njezin bijeg.
– Svih ovih godina jako sam puno radila na sebi kako bih poboljšala vlastiti život, a meditacija mi je jako puno pomogla. I evo me, danas trčim, rastem, cvjetam... Baš sam sretna žena – veselo će Marina, ističući kako meditacijom diže vibraciju, čisti um i povezuje se s onim višim u sebi, zahvaljujući čemu dobiva odgovore na milijun pitanja.
– Prilikom jedne od meditacija imala sam flasheve (op.a., bljeskove) kako moram slikati portrete kolega. Tako je sve počelo... Zašto ne kolegica?! Polako, i žene će doći na red, kako kolegice, tako i mnoge druge uspješne pripadnice ljepšega spola – zaključila je kroz smiješak Marina.
Otkrio ju Tomislav Ivčić
Marina je samouka likovnjakinja. Nikada nije pohađala nijednu školu ni tečaj za crtanje, prirodno je talentirana. Njezin je dar na jednom od njihovih zajedničkih nastupa davnih godina uočio i pokojni Tomislav Ivčić, kad je kao 15-godišnjakinja u stankama programa nacrtala pjevačev portret na običnom listu papira, gledajući njegovu fotografiju na autogram karti. Ivčić joj je tada, vidno iznenađen, predložio da upiše školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, međutim Marina to nije bila u prilici učiniti jer je njezina majka bila jako protiv odlaska u drugi grad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....