Je l' bi nam vjerovali kada bismo vam rekli da u Maslenici žive čudna bića? Poput svemiraca, čudovišta iz najgorih noćnih mora, vilenjaka, Engleza koji usred fortune bure hoda u kratkim rukavima? O da, sve smo mi njih imali čast upoznati, a posebno nam se dopao ovaj potonji. Njegovo ime je Michael White, ima 44 godine, podrijetlom je iz Lincolna, malog mjesta središnje Engleske i već dvije godine živi u malom mjestu u srcu Dalmacije, na obalama Novigradskog mora sa suprugom, Hrvaticom Anom i njezinom kćerkom.
Zbog njega sva bića iz maštovitih svjetova, najpoznatijih SF filmova, fantasy knjiga i stripova dobiju priliku za novi život podno masleničkog mosta. On je naime profesionalni modelar - u glini stvara oblike koje god možete zamisliti (i izmisliti) te ih zatim, uz pomoć kalupa i raznih posebnih tekućina, ovjekovječi u plastici koja traje i traje... Michael u tom svijetu modelarstva itekako dobro „pliva“: preko dvadeset godina bavi se ovim, za hrvatske prilike, pomalo čudnim zanimanjem, a posljednjih je deset proveo na setovima najpoznatijih filmova poput nekoliko nastavaka Star Warsa, Pirata s Kariba, Bijesa Titana, Jurassic parka, Justice Leaguea...
Kako je jedan Englez s takvim CV-em završio u Maslenici, naravno, posebna je priča.
- Pomalo i smiješna! Naime, moja je sadašnja žena Ana, kad je prije više od dvije godine slučajno pronašla moj profil na Instagramu, u početku mislila da sam žensko! Naime, nisam imao ni jednu svoju sliku, već samo hrpe mojih radova, i jedan jedini video gdje moja prijateljica Talijanka boja glavu jedne vilenjakinje koju sam netom bio napravio. I Ana je zaključila da sam ja ta moja prijateljica! Poslala mi je poruku kako bi mi pohvalila radove, jer je i sama umjetnica, dopisivali smo se sigurno tjedan dana kad sam shvatio da ona je sve krivo shvatila! Kad je konačno saznala da sam ipak tip, počeli smo se intenzivno dopisivati i to je trajalo nekih tri mjeseca, sve do njenog dolaska u London. Ostalo... ostalo je povijest – uz široki osmijeh nam prepričava ovaj simpatični Englez koji je svoju Anu ubrzo nakon upoznavanja i oženio te bez prevelikih razmišljanja pokupio kofere i doselio se u njezinu Hrvatsku, koja u njemu, kako nam je slikovito opisao, budi bipolarni poremećaj.
- S jedne strane dođe mi da poludim od apsurda na koje svakodnevno naletim, da bih si počupao kosu, a s druge strane uživam u svakom trenutku prevedenom u ovom malom mjestu uz more, usporenom ritmu, dobroj spizi i naravno druženju s obitelj koju tu sad imam – govori Michael kojemu život u malom mjestu nije stran pojam.
- Dolazim iz Lincolna koje je veličinom mjesto poput Zadra. No, vjerujte mi, za engleske pojmove to je jako, jako malo mjesto. Ljudi su tamo vrlo uskogrudni, nemaju baš velikih ambicija i pretjerane želje za odlaskom, pa se meni kao mladiću bilo vrlo teško uklopiti. Cijelu sam svoju mladost pokušavao otići iz tog mjesta. Ironije li, sada, u svojim četrdesetima, ponovo živim u malom mjestu! Ipak, više nikad ne bih Maslenicu mijenjao za Lincoln – priznaje, dodavši kako je već kao dječak, uz oca koji je obožavao znanstvenu fantastiku i sve vezano uz nju otkrio i sam ljubav prema svijetu mašte.
- Uvijek sam bio umjetnički orijentiran, stalno sam nešto crtao, no ipak najviše sam vremena provodio gledajući filmove. Nisam bio poput mojih vršnjaka: kad bih gledao neki film, upao bi u taj jedan svoj svijet, pomno bi pratio svaki kadar, mislio se kako je što nakreveljeno, snimljeno. I onda sam, sa 16 godina shvatio što želim – želim biti dio tih filmova, ali iza kamere, želim graditi makete zrakoplova, svemirskih brodova, čudnih letjelica i motora. No, kao mladiću iz tako malog grada, u godinama bez interneta, bilo je vrlo teško doći do informacija o školama i fakultetima koji bi za smjer imali maketarstvo. Čak me ni u lokalnom birou nisu ozbiljno shvaćali jer nisu znali o čemu pričam. Rekli bi mi: „Nađi normalan posao!“ No, nisam odustajao, imao sam san.
Kad sam završio srednju Umjetničku školu, otkrio sam da u obližnjem okrugu postoji škola u kojoj se uči šminkanje za specijalne efekte pa sam ju upisao. Bila je to Makeup and beauty school. Tek sam zapravo tad, u toj školi, otkrio modelarstvo. Ipak, taj smo predmet imali samo ponedjeljkom i petkom s obzirom na to da se u školi uglavnom učilo šminkati za filmove, televizijske serije i slično. A kako nisam baš imao želju biti vizažist, ja bi se uredno zaključavao u učionicu gdje se uči za modeliranje i tamo, vježbajući, provodio dane i dane. U konačnici su mi zabranili dolaske van nastave, no ja bi provaljivao u školu, sjedio sam satima i stvarao ono što sam htio. Da, zaista mislim da sam jedini 18-godišnjak koji je toliko jako želio ići u školu ha,ha – prepričava nam Michael samo mali dio svoje životne avanture vezane uz njegovu najveću ljubav, modeliranje.
Godine je proveo pokušavajući skupiti što više novaca kako bi uspio doći do Londona i nekog filmskog studija. Radio je sve što je mogao pronaći: od prodavača u dućanu, konobara u pubu, preko pomagača u kazalištu do izrade velikih božićnih skulptura za zimske sajmove. Tek je s 23 uspio je svom naumu: upisao je Wimbledon College of Arts, u Londonu i odselio je iz malog Lincolna. Diplomirao je nakon ti godine i odmah dobio prvi ozbiljan posao na jednom televizijskom projektu. Ipak, kako nam je pojasnio, poslovi ove vrste ne traju dugo, od dva do pet tjedana, najviše godinu dana jer često sami projekti imaju rokove trajanja. Dugo je godina bio freelancer, skakao s posla na posao, borio se i pokušavao. Tvrdi, sigurno je radio stotinu poslova u svom životu, no ni zbog jednog ne žali, sve su to iskustva koja su mu kasnije dobro došla. Ni u jednom mu trenutku nije palo na pamet da odustane, čak i onda kad se zbog manjka posla morao ponovo vratiti u rodni grad živjeti s majkom.
- Ipak zvali su me sa seta nastavka Sudara Titana i odmah sam pristao doći nazad u London. Na filmu sam proveo šest tjedana radeći skulpture raznih bogova koji, zatočeni u stijenama podzemlja, umiru. Tad sam upoznao i Liama Neesona te proveo s njim 18 sati na setu, samo kako bi on stotinu puta izgovorio „ne“ na različite načine. Takve te stvari umore, ali i to je dio ovog posla, ne možeš se ljutiti – prepričava Michael koji je nakon tog projekta „upao“ u možda najpoznatiji SF serijal filmova Star Wars. S tom je ekipom proveo četiri godine, radeći istovremeno i na još nekoliko velikih naslova.
Michael je sav taj sjaj filmske industrije ostavio iza sebe jer se, kako nam je priznao, svega pomalo zasitio.
- Nije baš sve kako se čini nama "običnim smrtinicima", a i iskreno većina je tih glumaca zaista umišljena bez pokrića. No, opet, možda je samo do mene, vrlo sam jednostavan čovjek – uz osmijeh nam govori ovaj brbljavi Englez s kojim tako lako zaboravite na vrijeme.
Danas je i njemu vrijeme, koje u Dalmaciji sporo teče, ono što najviše cijeni. Uživa u svom malom studiju kojeg je izgradio na katu kuće gdje pogled puca na Novigradsko more. Radi za sebe, ali i za svoje zemljake koji dobro plaćaju njegove vrhusnke radove. Ipak, želja mu je, u nekoj bližoj budućnosti, u Zadru pokrenuti tečajeve modeliranja kako bi mlade ljude naučio svemu što zna.
- Nema ljepše stvari nego osobi, koja ima želju znati bilo što vezano uz moje zanimanje, pomoći otkrit taj svijet. Znam kako je meni bilo, mnogi su okretali glavu i sve sam morao saznati sam, uz neizostavnu svakodnevnu borbu. Osjećaj da možeš nekoga naučiti, podijeliti znanje koje posjeduješ, iskustvo koje si stekao godinama, za mene je neprocjenjiv – zaključio je Michael.