Leo Sikirić (14): Ja svog robota složim u glavi za dva sata, a po uputama još i brže

Leo je na prvi pogled običan 14-godišnjak. U atriju Osnovne škole Šimuna Kožičića Benje izgleda kao jedan od mnogih svojih vršnjaka. No Leo Sikirić je ipak malo drugačiji: na nedavno održanom državnom natjecanju mladih tehničara u Poreču ponovio je prošlogodišnji uspjeh i osvojio drugo mjesto u - robotici.

Leo je cool. Opušten, jednostavan, fokusiran. U robotiku se zaljubio zahvaljujući tati, inženjeru elektrotehnike koji se bavi programiranje i od njega konstantno uči, a u školi je robotiku kao izvannastavnu aktivnost upisao u 5. razredu.

- U početku sam išao na natjecanja iz modelarstva i maketarstva nakon kojih je profesorica shvatila da sam više nadaren za robotiku. Stariji učenik mi je pokazao osnove programiranja, počeo sam se sve više zanimati za robotiku i istraživati to, a onda sam već u šestom razredu krenuo i na državna natjecanja. Tada sam bio deseti, a zadnje dvije godinu osvojio sam drugo mjesto. Uvijek mi malo fali, govori nam osmaš Leo dodajući kako se za natjecanja priprema uz pomoć profesorice i mentorice Renate Čizmin, a za programiranje robota pomaže mu profesor informatike, Anto Marjanović.

Državno natjecanje u robotici održava se u tri segmenta, a obuhvaća pismeni ispit, praktičan rad i obranu rada.

- Pismenim ispitom provjerava se teorija, dok u praktičnom dijelu moramo programirati robota kojeg smo prethodno napravili kako bi izvršio određene zadatke. Tako nam je sada zadatak bio da robot mora ići po crnoj liniji na podu, doći do vrata koja smo sami sastavili, prepoznati ih i proći dalje. Nakon toga slijedi obrana rada, odnosno pred komisijom predstavljamo robota, njegove karakteristike i funkcije te potencijalne situacije u kojima se može koristiti. Jednostavno rečeno, oni su kupci, a mi prodavači, kroz smijeh će Leo koji je u početku robota sastavljao po uputama, a sada to sve radi iz glave.

- Nije to ništa teško, samo treba imati klik u glavi i razumijeti princip sastavljanja i mehanizme. Prosječan robot košta 4000 kuna, a sastoji od dva motora, senzora, glavne konstrukcije, sučelja i baterije. Meni otprilike treba dva sata da savršeno sastavim robota iz glave, dok po uputama još manje, opušteno će Leo.

Slobodnog vremena Leo baš i nema jer već šest godina u Glazbenoj školi kod profesorice Barbare Mračić svira violinu, a kada ga i uhvati najčešće ga provodi s prijateljima ili na utakmicama KK Zadar.

- Starija braća Ivan (25) i Vid (23) su mi uzor, a kako sam kao dijete slušao Vida kako svira violinu, svidjelo mi se te sam se odlučio i ja okušati u tome. Evo, sada sam pri kraju osnovne glazbene škole. Ali kada bih trebao birati između robotike i violine, izabrao bi robotiku jer je to naša budućnost, iskreno će Leo priznajući nam da ima curu, ali detalje nije želio otkrivati.

Pred natjecanja se svaki slobodni trenutak bavi robotikom. Zadnja dva tjedna najintezivnije jer se trudi napraviti što bolju i lakšu konstrukciju robota kako bi on što brže obavljao postavljene zadatke.

- Scena robotike u Hrvatskoj sve se više popularizira, a veliku ulogu u tome igra i Croatian Makers liga koja je dio projekta Croatian Makers koji je pokrenuo Institut za razvoj i inovativnost mladih. Oni organiziraju STEM radionice robotike i programiranja po školama, ali i regionalna natjecanja na kojima sudjelujem. Profesorima pošalju zadatke koje mi onda odrađujemo s našim robotima, pa sam tako bio i prvi u Zadarskoj županiji, govori Leo koji sudjeluje i na natjecanjima iz hrvatskog jezika, kemije i informatike.

Tehnička kultura najdraži mu je predmet, povijest i zemljopis ne voli, kaže kako se tu samo štreba, a ni likovni mu nije baš pretjerano drag jer ga crtanje ne ide.

Što želiš raditi u životu? Koju ćeš školu upisati?

- Plan mi je upisati MIOC, Gimnaziju Franje Petrića, a što se tiče fakulteta to se već zna. U obitelji smo se lipo podijelili, Ivan i Vid su na mamu upisali medicinu, a ja ću tatinim stopama na FER u Zagreb, za kraj će Leo dodajući kako sada mora smisliti način kako da se uz srednju bavi i robotikom. Ali ne brine se puno, smislit će on već nešto...