Ples na šipci, poznatiji kao Pole dance, definitivno je sport koji ruši društvene predrasude. U Hrvatskoj je još uvijek svojevrsna tabu tema. Bezrazložno, jer riječ je o iznimno zahtjevnoj disciplini. Ne samo da se fizički učvršćuješ i postaješ fleksibilnija, već je riječ o sportu kroz koji se ruše psihičke barijere i gradi samopouzdanje.
One koje su vježbale, kažu kako se počinju ugodno osjećati u svojoj koži, te jačaju ženstvenost. Porazgovarali smo stoga s Teom Sršen, talentiranom instruktoricom pole dancea iz Zadra, te magistricom hrvatskog jezika i književnosti. Ova snažna žena živi svoje snove i kada dotakne šipku samo joj je nebo granica.
Kada se pojavila ljubav prema plesu na šipci?
Kada sam nakon brojnih i dugih nagovaranja konačno otišla na prvi trening! Prije toga nisam znala ništa o pole danceu – nisam pogledala ni jedan video na YouTubeu, jednostavno me nije privlačilo. No, sve se promijenilo onog trena kad sam dotaknula šipku.
Iako gotovo ništa nisam mogla na tom prvom treningu, ipak je to bila ljubav na prvi pogled i jedva sam čekala vratiti se. Uskoro sam postala opsjednuta, ludo zaljubljena haha.. Unatoč ozljedama ta ljubav i dan danas, nakon sedam godina nakon – cvate.
Što za vas predstavlja taj sport?
Pole dance je moje utočište, bijeg od stvarnosti, mjesto slobode i kreativnosti. To je također mjesto druženja, podrške, pripadnosti. S jedne strane ples je za mene osamljenička disciplina, nešto samo moje, intimno i sveto, a s druge strane to je poziv cijelom svijetu da mi se pridruži, da dijelimo slobodu i radost kretanja.
A koliko je zahtjevno?
Pole dance je zapravo iznimno zahtjevna disciplina i fizički i psihički. Fizički šipka od vas traži izvanrednu snagu, aktivnu fleksibilnost, koordinaciju pokreta i kontrolu. Najmanji trenutak nepažnje, mala nesmotrenost, dovoljna je za pad i ozbiljnu ozljedu.
Psihički vas ples na šipci tjera da se oslobodite predrasuda, da se prepustite i da otkrijete sebi i svijetu svoju, tako često, potisnutu ženstvenost, nježnost i krhkost. Jednom kad se suočimo s vlastitim slabostima, kad ih izrazimo kroz ples i improvizaciju – to je iscjeljujuće.
Koliko vam je vremena trebalo da dođete tu gdje ste sada?
Plesom na šipci se bavim više od sedam godina i s obzirom na to da sam se odmah zaljubila, jako sam puno vježbala, sama učila trikove na šipci i koreografije, ali nakon otprilike godinu i pol stvorila sam brojne vlastite trikove.
Ubrzo sam počela podučavati druge kao instruktorica u rodnom Zadru, ali i držati plesne radionice u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. Uslijedili su photo sessioni, brand ambasadorstvo, snimanje tutoriala u Moskvi.. Nakon samo tri godine otvorila sam vlastiti studio. Sve se to brzo odigralo, čak i prebrzo – ali ništa ne bih mijenjala.
Koje su psihičke i fizičke beneficije bavljenja pole danceom?
Plesom na šipci cijelo tijelo jača, popravi se držanje, isprave se male nepravilnosti kralježnice, mišići se učvrste, ali zbog naglaska na istezanju, oni postanu vretenasti, ženstveni. Pokreti postaju graciozniji, čak i u svakodnevnom životu. Kako raste svijest o vlastitom tijelu i njegovim mogućnostima, tako raste samopouzdanje, sigurnost i ponos na sebe.
Je li u Hrvatskoj to ipak još uvijek tabu tema?
Nažalost, da! Otkada sam se počela baviti plesom na šipci, slušam kako se u Hrvatskoj stav prema šipci mijenja – to je istina, ali i dalje nedovoljno! Baš kao i u ostatku svijeta, Hrvati nisu iznimka.
Ljudi imaju duboko ukorijenjene predrasude i to je jako teško iskorijeniti. Osobno, nikad nisam doživjela neke veće neugodnosti i ono malo što jesam češće je bilo od žena, manje od muškaraca.
Puno ljudi smatra da je plesačica na šipci po pravilu slabije inteligencije, neobrazovana i lakog morala. To za plesačice vrijedi koliko i za sve ostale profesije – jer u svakoj profesiji nalazimo različite profile ljudi. Podučavam ne samo studentice, nezaposlene, kućanice, nego i doktorice, znanstvenice, vrhunske sportašice i umjetnice.
Kome bi ga preporučili?
Svima! Svakoj djevojci i ženi koja smatra da to nije za nju, koja kaže “ja to ne mogu“. Svakome tko ima problema s kralježnicom i držanjem, tko misli da je jednostavno i lako. Ma djeci, ženama, muškarcima, mladima i starima..
Imate li uzore?
Poznatih uzora nemam. Surađivala sam s mnogim poznatim ličnostima koje cijenim i poštujem, ali veći su mi uzor moje vlastite učenice – zaposlenice, studentice, majke – koje pored mnoštva obaveza nalaze vremena za ples.
Dvanaestogodišnje djevojčice koje svakom treningu pristupaju sa zrelošću i disciplinom pred kojom bih se i ja posramila. Njihov optimizam, predanost, najveća su mi motivacija, to su moji istinski uzori, ponos i sreća.
Koliko dugo treba trenirati da se vidi napredak?
Napredak se vidi jako brzo. Djevojke doslovno iz treninga u trening primjećuju napredak – to su naravno mali pomaci u snazi, fleksibilnosti, koordinaciji pokreta, gracioznosti, ali i u psihi – djevojke se oslobađaju, postaju samopouzdanije i izgrađuju vlastiti stil.
Koja vam je najdraža pole dance poza?
Sve moje kreacije imaju posebno mjesto u mom srcu – najbolje ih poznajem i osjećam. Definitivno mi je najdraža Chest- press – jedna od mojih prvih signature poza, a danas i zaštitni znak studija.
Je li zahtjevno biti trenerica?
Da, kao i svaki rad s ljudima, a naročito podučavanje. Također je i iznimno lijepo i ispunjavajuće. Osim plesa na šipci, podučavam i ples na svili, fleksibilnost, a prije otvaranja vlastitog studija radila sam kao nastavnica hrvatskog jezika u srednjim školama.
Nema ljepšeg osjećaja nego vidjeti napredak svojih učenica – kad ono što je jučer bilo “ja to neću moći“ postane lako, kad im ugledam ponos u očima, kad vidim kako se oslobađaju i kako im rastu krila.. Kad kažu da im je studio kao drugi dom, e tada znam da sam napravila stvarno dobar posao.
Voliš ovakve teme? Svaki dan donosimo nove! I sve su na našem portalu https://slobodnadalmacija.hr/budi-slobodna