Poetski trenutak sudbinskog i povijesnog putovanja Mediteranom zadarskih Arbanasa uz pomoć mistične ljepote otoka Vira, savršeno je dočarala poznata hrvatska fotografkinja Mare Milin u spotu za pjesmu Bërbili (Slavuj) glazbenica Dina e Mel, odnosno sopranistice Dine Bušić i gitaristice Melite Ivković. Spot s naslovnom pjesmom dio je etnomuzikološkog i glazbenog projekta koji je od početne ideje prikupljanja zaboravljenih arbanaških pjesama do realizacije albuma i njegovog hrvatskog izdanja ovog proljeća, nastajao punih dvadeset godina. U ovaj su projekt pored autorica Bušić i Ivković, snimateljice, redateljice i producentice Milin, montažerke Maide Srabović (Tetrabot studio) i zadarske koreografkinje i plesačice Josipe Štulić kao protagonistice u glazbenom spotu, uključena i tri vrhunska glazbenika. Svjetski poznati gitarist Miroslav Tadić, potom bosanskohercegovački umjetnik Edin Karamazov, jedan od najpoznatijih europskih svirača na lutnji te violinistica iz Los Angelesa Yvette Holzwarth, glazbena su pratnja arbanaške priče koju je ispričala i otpjevala Bušić. Glazbenom projektu Bërbili, u podnaslovu Zaboravljene pjesme zadarskih Arbanasa, realiziranom na CD-u u izdanju Nota Bene Records i pjevanom na arbanaškom jeziku s primjesama turskog i hrvatskog jezika, fotografkinja i snimateljica Milin dala je osebujnu i autentičnu notu lirske blagosti i mističnosti koju je pronašla na pustim dijelovima otoka Vira. Simbolika putovanja i dolaska Arbanasa sa Skadarskog jezera u zadarski kraj početkom 18. stoljeća, dočarana je vizualnom naracijom i ugođajem Mediterana kojega je ponudio virski krajolik.
- Do Vira sam došla tražeći dobar pejzaž. Otok nema veze s pričom u spotu ili općenito projektom kojega smo radili, ali ju je dočarao. Krenula sam na puntu Vira s koje se pruža pogled na susjedne otoke, jer mi je trebao univerzalni pejzaž koji simbolizira jug i Mediteran. Nisam baš poznavala otok, ali je ispalo da je Vir jako fotogeničan. Postoje dijelovi otoka koji izgledaju kao da tamo ljudska noga nikad nije kročila - kaže Milin, jedna od poznatijih i važnijih hrvatskih fotografkinja, čiji radovi krase brojne omote knjiga, glazbenih izdanja, modnih editorijala ili kampanja hrvatskih modnih dizajnera. Milin je Zadranka iz Dikla gdje boravi kada poslovnim obavezama nije vezana uz Zagreb ili neku drugu sredinu, a dobitnica je nekoliko važnih nagrada, poput nagrade na Trienalu fotografije, Porina, nagrade Tošo Dabac i dva puta Elle Style Awards za modnu fotografiju. Za Virski list ispričala je arbanašku priču s albuma i snimanja spota za naslovnu pjesmu Bërbili te prenijela dojmove s otoka koji je svojom divljom i pronađenom ljepotom snimateljici Milin poslužio kao scenografija.
Rekli ste kako ste željeli prizor s punte Vira, ali s Rta Rastovac na kraju nema niti jedna scena u spotu. Što se dogodilo?
- Pokazala se potpuno beskorisnom, jer je uz puntu bio špalir automobila. Ljudi su se masovno fotografirali penjući se po automobilima i nastojeći se uhvatiti u zalasku sunca. Dobila sam slom živaca kada sam to vidjela, ali mi je bilo i smiješno. Takva scena bila je za mene apsolutno neprihvatljiva. Željela sam video koji ilustrira povijesnu temu. U spotu je riječ o ženi koja odlazi iz jednog kraja i dolazi u drugi, među drugi narod i u novi grad. Zove se Slavuj, Bërbili, a ona je i žena i ptica. Prolazi kroz prostor i vrijeme, baš kao što su Arbanasi u jednom povijesnom trenutku sa Skadarskog jezera došli u Zadar. To se može vidjeti u spotu.
Odbacili ste, dakle, početnu ideju vezanu za Vir i njegovu puntu, ali ste spot ipak snimili na otoku.
- Meni je bilo potpuno svejedno hoću li spot napraviti u Bibinjama, Dubrovniku ili Viru, jer nisam osoba koja stvari shvaća i radi doslovno. Tražila sam zapravo pejzaž koji me vizualno uzbuđuje. Kada sam odbacila ideju punte Vira kao mjesta za snimanje, shvatila sam kako na Viru postoje daleko bolje pozicije i motivi. Sutradan sam došla opet.
Što Vas je privuklo?
- Napravila sam dobar krug po otoku, a stala sam kod jednog brda te kod jednog divnog zgarišta. Obožavam paljevine, a prizor je bio fantastičan jer je unutar zgarišta rasla gomila borića. Kako je pao mrak, vratila sam se sutradan i tražila ono što sam željela snimati, a to je Mediteran. Priča Arbanasa je put od Albanije do sjeverne Dalmacije, a to je priličan komad Mediterana kojega su morali proći u jednom trenutku.
Je li neobično da ste u radu na spotu potpisani kao snimateljica, producentica i redateljica?
- Nije, jer sam ga napravila potpuno sama. Bila sam zadužena za šminku, kosu, hranu, prijevoz, odjeću, za apsolutno cijelu produkciju. Dina i Melita su došle treći dan snimanja, kada smo već odradili najveći dio posla (smijeh).
Projekt Slavuj nosi u sebi ideju očuvanja tradicije i glazbene baštine. Je li Vam ta ideja umjetnički bliska?
- Naravno. Protivnica sam unakažavanja ljudskog postojanja, okoliša, arhitekture, čega god. Vidjela sam, na primjer, svijetli primjer očuvanja urbanizma i povijesti na otoku Lanzarote u Kanarskom otočju. Tamo postoje stroga pravila kojih se ljudi moraju držati, inače nema gradnje. Taj je otok umjetničko djelo s visoko estetiziranom prirodom i naseljima, a to je razlog zašto volim netaknute i nevine prirodne dijelove. Imaju neku priču u sebi. Zato mi je stalo podržati svakoga tko želi očuvati tradiciju. Danas je sve nekako umjetno.
Koliko je izazovan bio posao kojega ste odradili? Pretpostavljam da postoji značajna razlika u režiranju video spota od fotografiranja?
- Kao redateljica sam se prepala pjesme kada sam je čula prvi put. Traje skoro pet minuta i četrdeset sekundi, što zaista nije malo za video spot. Video bi gledatelja trebao zadržati pred ekranom, a ne ga potjerati. Ljudi obično gube interes nakon dvije minute, a ovaj je spot gotovo tri puta duži. Morala sam također voditi računa o tomu kako uskladiti sliku s pjesmom bez naglašenog ritma, jer ne samo ova, nego sve pjesme s albuma nemaju udaraljke. Zatvorila sam oči i pokušavala vizualizirati scene, odnosno vidjeti kako će izgledati prizori u glazbi punoj sunca i Mediterana.
Mislite li da ste uspjeli?
- Moj stariji brat smatra kako je ovo moj najbolji rad do sada. Iskreno, plakala sam kada sam ga vidjela montiranog. Snimila sam više od šest sati materijala i dala ga montažerki Maidi Srabović iz Tetrabot studija, s kojom radim već devet godina. Ona je moja produžena ruka i srodna duša u montaži. Nakon što je odradila posao bila sam duboko ganuta, plakala sam, to mi se nikad u životu nije dogodilo. Nikad. Od dobrog materijala može nastati smeće, ako ga u montaži radi netko tko ga ne razumije. Maida je srećom fantastična montažerka i lirik, kao i ja, doslovno mi je ušla u glavu. Dok sam snimala, vidjela sam samo slike, ali nisam znala kako će to na kraju izgledati. Dramaturgija je odrađena u montaži, jer ja tako radim. U suštini sam ženski tip koji iz kaosa stvara red. Fantastična je bila i plesačica Josipa Štulić koja je u plesu vrhunski obrazovana, a još je i izrazito lijepa. Ima egzotično mediteransko lice. Nije se moglo bolje posložiti, no zato smo ga predano radili tijekom tri mjeseca ljeta. To je i poruka za mnoge: za dobre stvari potrebno je vrijeme.