Zadarski brijač Ive Morović domogao se cilja!
On i prijatelj Tomislav Barbić stigli su biciklama u Lisabon, kamo se Morović prije mjesec dana uputio iz Zadra, dok mu se porijatelj Barbić pridružio otprilike na pola puta.
- Eto nakon skoro misec dana i malo više od 3200 kilometara došao sam do kraja ove avanture. VELIKO fala svima Vama koji ste mi pomogli i koji ste me pratili - napisao je Morović uz fotografiju iz Lisabona.
I zadnja etapa do cilja bila je uzbudljiva. U Portugal su dvojica putnika ušli u utorak:
- Ujutro vatamo prvi trajekt da nas prebaci u Portugal. Opet smo imali jedan plan, a krenili s drugim, zbog jakog vitra. Odmah na prvu vidi se da je Portugal malo čistiji nego Španjolska. Popili smo kavu u Taviri i nastavljamo kroz brdovite šumske krajolike.U selu Ameixcial stajemo da bi se odmorili i osvježili. Selo i kafići kao da je prije 50 godina. Ulazimo u prvi, a tamo konobarica (mama) piše domaći s kćerkom i ljutito nas pita što hoćemo, što joj sada smetamo, nije naravno bilo nekog izbora za piće pa odlazimo preko puta. Tamo kad je konobarica (žena oko 75 godina) vidila da dolazimo, zatvara vrata, valjda izgledamo opasno... Ajmo u treći kafić, tamo sve ok, ali konobarica jedva hoda, ima oko 80 godina. Kad smo odlazili, konobarica-mama viče na kćerku da je cilo selo čuje, valjda joj objašnjava koliko je 6x7. Danas spavamo u Almodovaru. Do Lisabona još je 200 kilometara - napisao je tada Morović.
Etapu od Almodôvar do Setúbala opisao je njegov prijatelj Tomislav Barbić:
- Dan kada sve ide kako treba. Pa i bolje. Osim možda samog početka. Dogovorili smo buđenje u 7, doručak u 7.30 i što ranije krenuti pa do kuda ide. Približiti se što bliže Lisabonu koji nam je sada udaljen 214 kilometara. I eto Ive me stepe s kreveta: "Budi se, 7.35 je!". Sav zbunjen. Nije mi jasno zašto sat nije zvonio. Gledam na mobitel, 6.35, i kažem "Ive pa pola 7 je". A on: "A ja se čudim zašto je vani mrak!". Pa ne možeš mu se ne nasmijat. Nije čovjek još pomaknuo sat. Naravno spavanja više nije bilo.
Hotelski doručak u obližnoj slastičarni. Najbolji do sada. Podloga je dobra i krećemo. Idemo jako. Baš onako kako treba. I bolje. Hladno je, oko 10° C, ali idealno za vožnju. Vjetra nema. Kasnije se pojavljuje, ali samo malo zeza, ništa bitno. Konačno se osjećam dobro. Guzica se naviknula na sic, dlanovi omekšali, upala mišića prošla. Deseti dan na biciklu i ulazim u ritam. Sada bih mogao u nedogled ovako.
Kaže Mladen Gaćeša kada do podne napraviš 50 km onda je to dobar dan. Mi smo prije podne već na 60. U 14 sati smo na stotki i tu radimo stanku za ručak i plan za dalje. Sve što smo mislili vidimo da ćemo prebaciti lako. Na kraju idemo do Setubala, a o tome nismo ni pomišljali.
Portugalski krajobraz je sve zanomljiviji. Teren ravniji. Travnjaci ili obrađena zemlja na kojoj je ljetina već skupljena popikana rijetkim drvećem, negdje gušćim. Istim onim koje sam jučer promatrao, na kojima je do nekog dijela skinuta kora. Među drvećem često vidimo ovce i krave, rjeđe koze, konje ili magarce. Razmišljam i dalje u čemu je kvaka. Negdje iz dubine misli mi dolazo da je Portugal veliki proizvođač pluta. Negdje čuo, možda neki kviz, ne znam. Instaliram googleovu aplikaciju za prepoznavanje, skeniram i bingo. To je hrast plutnjak! Kasnije mi neki prijatelji javljaju porukama da se radi o plutu. Još malo istražujem. Kora se skida otprilike svakih 10 godina. Toliko hrastu treba da obnovi koru. Prva kora se ne koristi, tek ona koja kasnije naraste su upotrebljiva za pluto.
Kad ti ide sve onda baš ide. Opet imamo dvije varijante za voziti. Ranije smo obavezno griješili, a danas odabiremo cestu s vrlo malo prometa, lagana brdašca i sa širokim pogledima. Konačno uživam u vožnji.
Na dijelu između dugačke sprudi na obali Atlanskog oceana i Setubala vozi trajekt. Do njega stižemo već malo nako 17 sati, 145 km. Kako vozi svaki puni sat čekamo do 18 sati.
Malo sam u nedoumici kako brojati ove dvije države. Do sada sam s biciklom obišao 25 država i do svih sam došao pedalirajući od doma. Sad sam prvi put letio do starta i startao negdje drugdje. Ali nakon više od 900 km kroz Španjolsku i ulaska biciklom u Portugal i vožnje od 300-ak km valjda mogu i njih dodati na listu. Tako bi Španjolska i Portugal bile 26. i 27. država na mom biciklističkom putu.
Sutra nam je završni dan, imamo nekih 50-ak km do cilja. Nadam se da će Ive poriktati svoj sat i ne izvoditi cirkuse ujutro. Htio bih konačno malo odspavati.
Danas smo prošli 147,11 km. Ukupno do danas 1.169,98 km - napisao je uoči pobjedonosnog ulaska u Lisabon Barbić.
Njemu i našem Ivi Moroviću četitke od čitave redakcije Zadarski.hr. S guštom smo pratili ovu lijepu avanturu iz dana u dan.
Bravo momci!