Razgovor s Helenom Livaković dogovarali smo u nekoliko navrata, a dogodio se sada, u najboljem mogućem trenutku – kada je supruga našeg reprezentativca i vratara turskog Fenerbahče Dominka Livakovića, postala majka sinčića Joakima u kojem beskrajno uživa posljednja tri mjeseca. Ova magistrica industrijskog dizajna na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu i strastvena ljubiteljica mode, odmjerena je, pristojna i samozatajna 29-godišnjakinja koja na Instagramu okuplja zajednicu od skoro pedeset tisuća ljudi. I zato je Helena idealna gošća naše rubrike Mom Talk.
Helena, kako si? Kada ti je posljednji put netko postavio to pitanje?
- Dobro sam! Hvala na pitanju. Svaki dan me to pitaju prijatelji i obitelj, nisu me još zaboravili (iako sam u Istanbulu). Moram priznati da su ljudi oko mene zaista pažljivi, često me pitaju kako sam i nude pomoć, tako da bi rekla da u mom slučaju briga o mami ipak nije zanemarena.
Kako bi opisala svoje prve trenutke majčinstva? Je li onako kako si zamišljala ili je stvarnost bila potpuno drukčija?
- Moj prvi doživljaj majčinstva je bio predivan. S obzirom na to da nisam previše razmišljala o tome kako ću se snaći kao mama, nisam si stvorila pritisak i određena očekivanja, ali naravno da je bilo i iznenađenja – neke stvari idu samo iz iskustva. S izazovima majčinstva se pokušavam nositi prirodno, tako da iako postoje trenuci koji su neočekivani ili zahtijevaju prilagodbu, za sad se trudim uživati u svakom trenutku. Joakim i ja smo vrlo brzo uhvatiti neki zajednički ritam, a za pomoć tu su uvijek moja i Dominikova obitelj. Prva tri mjeseca su mi proletjela u trenu.
Koji su ti najveći izazovi s kojima se susrećeš, a koji su trenuci najljepši? Uspiješ li uživati u trenutku?
- Izazovi su svakodnevni, ali s njima se uspješno nosimo, ipak nam je ovo prvo dijete pa sve još učimo. Joakim je vesela beba i uživamo zajedno. S obzirom na Dominikov raspored, najljepši trenuci su nam kad smo svi skupa.
Čije savjete tražiš, slušaš ili vjeruješ li svojoj intuiciji?
- Uvijek se u životu vodim intuicijom, pa tako i u majčinstvu. Ako ipak zatrebam pomoć, tu su uvijek moja i Dominikova mama i patronažna sestra koje su mi puno pomogle u prvim mjesecima.
Što misliš, govore li žene dovoljno iskreno o majčinstvu? Može li se na tu životnu ulogu uopće pripremiti?
- Mislim da su žene uglavnom iskrene kad govore o majčinstvu i danas, pogotovo na društvenim mrežama možemo naći razna mišljenja i iskustva, od onih opuštenih mama do onih koje idealiziraju majčinstvo. Što uopće znači iskrenost? Svatko majčinstvo proživljava na svoj način, svaka beba je drugačija, pa je tako i svako iskustvo majčinstva individualno. Ne znam je li se moguće pripremiti, ja sam oduvijek znala da želim biti mama tako da sam se osjećala spremnom i mislim da sam se, barem za sad, odlično snašla.
Koliko ti je važna suprugova podrška? Koliko ti teško pada vaša udaljenost i dani kada ste ti i beba sami?
- Naravno da mi je važna i sretna sam što je imam. Dominik nam posvećuje svaki slobodan trenutak, oboje smo obiteljski orijentirani i to smo znali i prije nego što je stigla beba. Koliko mi teško pada udaljenost? Sve su to prirodne i normalne situacije s kojima se suočavaju i druge obitelji, zbog toga naše zajedničke trenutke više cijenimo.
Koliko si se promijenila – vidiš li već neke promjene koje su se dogodile u odnosu na prije?
- Postala sam mama, pa su se i prioriteti promijenili, a nedavno sam se i preselila u drugu državu tako da se i moj život promijenio. A koliko sam se promijenila ja, to bi morao reći netko drugi! Ja se osjećam kao ona Helena od prije.
Kako izgledaju vaša jutra, večeri? Imate li već neke svoje rituale?
- Imamo neki svoj raspored kojeg se nastojimo držati i dan nam baš brzo prođe. Od rituala tu je onaj jutarnji osmjeh koji je neprocjenjiv, šetnje i kupanje prije spavanja. Zar nije to ono u čemu svaka mama najviše uživa?
Imaš li već neku svoju viziju odgoja? Koje vrijednosti bi htjela usaditi svom djetetu?
- Svom djetetu voljela bi usaditi vrijednosti kao što su dobrota, poštenje, tolerancija. Mislim da je sport odličan odgojni alat, uči disciplini i odgovornosti, a istovremeno donosi zabavu, putovanja i cjeloživotna prijateljstva.
